|
Najljepši posao na svijetu
Ivica Ivanac
(Izvatci
iz knjige "Najljepši posao na svijetu
- kako nastaje kazališna predstava"
Ivice Ivanca. Biblioteka "Modra
Lasta", Školska knjiga, Zagreb,
1970. Objavljujemo ljubaznošću izdavača.)
NEPRILIKE
S KOVČEGOM KOJEG NEMA...
Uđimo u pokusnu
dvoranu!
Kraj prozora su
stolice i limene pepeljare; u kutu je
klavir iz kojeg više ni jednom majstoru
ne bi uspjelo izvući dva čista tona,
ali se zato po njegovoj klavijaturi
može sasvim mirno lupati bez straha
da će itko prigovoriti; uza zidove su
stalci za note naslagani kao cjepanice;
jedan bubanj i nekoliko vješalica. Mutno
osvjetljenje, ustajao miris plijesni,
prašine, starih stvari.
Proba je u toku.
Na sredini prostorije čudno razmješteni
stolci, uredske vješalice, po koji stalak:
to su "vrata", "prozori",
"hodnik", "bojno polje"
ili "pročelje katedrale".
Uokolo glumci s tekstovima u ruci. Jedino
redatelj nema teksta jer on već odavno
zna čitav tekst napamet.
- Ti, Zoa, ulaziš
u svoj novi stan. Na devetom katu. Ti
si sretna, uzbuđena, prvi put u životu
imaš svoj stan... Znaš već kako je to!
Odgovor glumice
Zoe je hladan i miran: - Nemam pojma
kako je to.
Redatelj je već
malo stišao uzbuđenje: - No, dobro,
uglavnom, ulaziš u jednu prostoriju
koju nikad prije nisi vidjela. Ogledavaš
se radoznalo...
- A gdje ostavljam
kovčeg?
Redatelj nešto proguta
i mirno nastavlja: - Kovčeg nije sad
bitan... Bitno je da se na tvom licu
vidi...
Na Zoinom licu se
ne vidi gotovo ništa, osim krajnje mrzovolje.
- No, dobro, molim,
uđi...
Zoa ulazi. Redatelj:
- Ma ne kroz prozor!
- A ovo je prozor?
- Ondje su ti vrata.
Zoa ulazi kroz "vrata".
U ruci drži svoj tekst, on predstavlja
"kovčeg". Napravi nekoliko
koraka, stane...
- Izvrsno, Zoa,
sad još samo malo čuđenja...
- Da, ali što ću
s kovčegom?
- Tu ga ostavi...
Javlja se glumac
Vlado: - Oprostite, ali ja moram, tako
je barem dogovoreno, ja moram uletjeti
unutra i odmah početi razgledavati strop.
- Da, pa?
- Popiknut ću se,
blago rečeno, o taj kovčeg ako ga Zoa
ostavi ovdje...
Da bi smirio živce,
redatelj daje pet minuta odmora. "Čik-pauza"
s napomenom da se nitko ne udaljava.
Dok ostali nezainteresirano puše, redatelj
i glumac Vlado razmatraju kako se sve
može ući na scenu, a da se pritom nitko
ne spotakne o taj, recimo otvoreno,
"prokleti kovčeg".
Sve je dogovoreno.
Možemo dalje.
- Dakle, Zoa...
Pa gdje je Zoa?
- Otišla je dolje
popiti kavu.
Po Zou odlazi glumac
Vlado. Nakon (otprilike) pet minuta
dolazi Zoa, široko se osmjehujući, i
postavlja sasvim prirodno pitanje:
- Mene netko treba?
Već?
- Mi bismo nastavili
probu.
- No, dobro, što
još čekamo?
Redatelj je u dilemi
bi li pojeo zapaljenu cigaretu ili bi
ljupku Zou izbacio kroz prozor. Ali
on neće učiniti ništa od toga. Naoko
sasvim mirno on predlaže:
- Zoa, ti ulaziš,
a Vlado... Gdje je Vlado?
- Kako gdje je Vlado?!
Pa Vlado je dolje! Ne? Vi ste ga poslali...
Od straha da mu
i idući ne ostane "dolje"
(a to će reći u teatarskom bifeu), redatelj
odluči preskočiti tu scenu. Na svu sreću,
u svakom komadu ima toliko scena koje
se još moraju isprobati, da s tim nema
nikakvih problema. Ali problem počinje
od trenutka kad redatelj kaže:
- Dobro, prijeđimo
na treću scenu drugog čina. Marija,
Edo i Božo...
Iz udaljenog kuta
pokusne dvorane dolazi Božo; istina,
nije mu baš potpuno pravo što ga upravo
u ovom trenutku uznemiruju, jer on sastavlja
kombinaciju za Sportsku prognozu, ali
kad se već mora...
- A Marija, gdje
je Marija?
Mariju nitko nije
vidio još od prekjučer kad je imala
predstavu.
- A Edo, gdje je
Edo?
Edo je u teatarskom
bifeu. Pije kavu i igra šah. Ima zlobnika
koji tvrde da on bolje igra šah nego
što glumi, ali to su zlobnici i njihove
tvrdnje.
Redatelju ne preostaje
drugo nego...
- Dakle, Zoa, kad
ste već ovdje uđite i... od vašeg ulaska...
U idućih desetak
minuta Zoa ulazi i izlazi, izlazi i
ulazi, čudi se, divi, uzbuđena je, nervozna.
Tako obično nastanu čudesne scene, koje
će kasnije svi pohvaliti kao uzor savjesnog
i preciznog rada.
Idući tekst
(kliknite naslov):
Knjiga
"Najljepši posao na svijetu" govori
još i o povijesti kazališta, čitaćim i tehničkim
pokusima, kazališnim radionicama, kazališnoj
publici i drugome. Opisuje portire i tajnice
kazališta, dramaturga, dirigenta, scenske
majstore i radnike, šefove radionica, krojače,
šaptaoca, rekvizitera i druga kazališna
zanimanja.
Kazalište
"Komedija" možete iza scene upoznati
i nizom fotografija U
OBILASKU KOMEDIJE.
|
