Jacques Offenbach: LIJEPA HELENA

I. ČIN: Na gradskom trgu u Sparti, ispred Zeusova hrama.
Kalhant, veliki Zeusov augur, jada se nad mršavim prilozima obredu žrtvovanja u čast boga Adonisa u svojemu hramu, a razlog vidi u usponu popularnosti božice Venere nakon zgode u kojoj je ona od pastira Parisa, trojanskoga princa, na natjecanju u ljepoti u konkurenciji Junone i Minerve na gori Ida osvojila zlatnu jabuku, zauzvrat mu obećavši najljepšu ženu svijeta.

Vijesti o tome natjecanju već su stigle i do Helene, žene spartanskoga kralja Menelaja, koja sluti - a pomalo se, ruku na srce, i nada - da bi ta najljepša mogla biti upravo ona. Helenu opsjeda ta priča i pomisao na pristalog pastira Parisa. Nije li mu Venera obećala najljepšu ženu svijeta? A ta najljepša, može li biti i jedna druga doli ona! Što li će joj još donijeti ta ruka providnosti i ta hirovita Venera, koja joj je već odašiljala otrovne strelice svoje srdžbe, nakon što joj je vrhovni bog Zeus umaknuo, našavši sklonište u zagrljaju Helenine majke Lede i još iste je noći obljubivši, plod kojih je bila upravo Helena?

Helena propituje Kalhanta da joj otkrije pojedinosti natjecanja na Idi, no uto u prizor ulijeće njezin dragi nećak Orest, plejboj i raspikuća, u društvu dviju privlačnih i dobro raspoloženih mladih dama. Orest prepričava burne dogodovštine protekle noći. Iako bi im se zapravo najdraže pridružio, Kalhant ih tjera. Jer: što će ljudi reći, čuju li blizu njegova drama tu njihovu pripitu i raspojasanu graju?

Napokon sam, Kalhant se priprema za obred, no na scenu stiže Paris obučen u pastira. Od Kalhanta, kojemu Venera po golubu-pismonoši šalje poruku o Parisovu dolasku, Paris traži pomoć. Kalhant ne može odoljeti: navaljuje na Parisa ne bi li mu ovaj do detalja opisao natjecanje božica na Idi. Paris pristaje, a Kalhant mu potom obećaje pomoći.

Kad, pak, Helena ugleda pastira, privuče je na prvi pogled. No ona mora ispuniti protokolarne obaveze, jer grčki kraljevi Ahilej, Agamemnon i dva Ajanta dolaze na svečano natjecanje u zagonetanju. Kraljevi izazivaju sve prisutne, bez obzira na društveni položaj, da im se suprotstave u tom natječaju inteligencije. No, oni možda jesu moćni, ali nisu baš previše pametni, pa Paris, stoga, s lakoćom pobjeđuje. Na Helenin veliki užas - i uz njezino istodobno krajnje oduševljenje izraženo u smionim koloraturama - Paris po pobjedi otkriva svoj identitet sina kralja Prijama. Menelaj tada poziva pobjednika na večeru u svoj dvor.

Na Kalhantov znak, njegov sluga u hramu Filokom pokreće lažnu grmljavinu (koju je iskovao Etioklo i ranije u prizoru donio u hram) te objavljuje da su bogovi naredili jednomjesečni Menelajev odlazak na Kretu. Menelaj sluti zlo, ali se ne smije usprotiviti odluci bogova, a njegovi dvorjani pritom ne pokazuju previše tuge takvim razvojem stvari. Vrata Heleninih odaja sada su širom rastvorena...

II. ČIN: U odajama kraljice Helene.
Helena promatra sliku svojih roditelja, Lede i Labuda (Zeusa), te, lamentirajući nad sudbinom, upućuje pitanje Veneri o zadovoljstvu koje ona ima u uništavanju njezinih vrlina. Dolazi Paris koji insistira da mu se nakon dana izbjegavanja mora podati onako kako je njemu to obećala Venera. Helena okoliša pokušavajući još uvijek zaštititi svoju krepost. Kad je ne uspije dobiti niti milom, a niti silom, Paris svečano izjavljuje da će pribjeći lukavstvu, kao trećoj metodi šarmiranja žena. Uto dolaze kraljevi; u igri kartama Kalhant pobjeđuje varanjem. Iako svi varaju, sad ga kao jedinog otkrivenog varalicu svi proganjaju.

Helena se povlači u svoje odaje i poziva Kalhanta. Boji se svoje slabosti i moli Kalhanta da je uspava snom u kojemu će, barem u tome snu, zadovoljiti svojim najtajnijim putenim željama. Uspavavši je, Kalhant se na trenutak prepušta vlastitoj požudi, no ugledavši Parisa skrivenog u Heleninoj sobi, odluči prepustiti tijekom stvari sudbini, odvodeći u svojemu društvu Heleninu družbenicu Bakis.

Teren je sada čist i Paris napokon pristupa kako bi obljubio Helenu, uvjerenu da je sve to samo san. No lijepu iluziju uništava nenadani povratak Menelaja, koje slijedi strateško povlačenje Parisa. Prevareni suprug poziva kolege-kraljeve, nakon što Helena pokuša odgovornost prebaciti na njega jer se s Krete vratio bez prethodne najave. Kraljevi optužuju Parisa u formi neprimjereno zavodljivog valera. Paris poručuje kako će se vratiti...

III. ČIN: Plaža u mondenom Nauplionu.
Ljetna je kupališna sezona u Nauplionu i čitav se spartanski dvor spustio na more. Još uvijek nemirni Menelaj pritišće Helenu da objasni svoje nedavne postupke, no ona ni pedlja ne odstupa od tvrdnji o svojoj nevinosti.

Menelaj nastavlja izražavati ljutnju, ali i njegovi kolege-kraljevi zaključuju da je za sve kriv upravo on - Menelaj - jer je nepromišljeno stao na put Venerinim planovima, zbog čega je ona sada čitavu Grčku pretvorila u veliki kupleraj. Pokušavaju ga nagovoriti da žrtvuje sebe i odustane od svoje žene te da u ime dobrobiti kraljevstva prihvati odluke bogova.

Menelaj, međutim, odlučuje pribjeći diplomaciji; naručio je dolazak velikoga Venerina svećenika koji bi trebao istražiti čitav slučaj. Stiže svećenik jodlajući poruku bogova, te objašnjava da će povesti Helenu na Kiteru, otok na kojemu je iz morske pjene rođena Venera, gdje će žrtvovati stotinu bijelih junica u njezinu čast. Helena u prvi mah odbija odlazak, no kad joj veliki svećenik šapne u uho svoj pravi identitet, pristaje.

Brod se otiskuje od obale i svećenik skida krinku. Pa to je Paris! Lukavstvo je uspjelo! On Helenu vodi u Troju, a ljutiti kraljevi Trojancima najavljuju rat u kojemu će osvetiti rogonju Menelaja.

Za nastavak priče, pogledajte u udžbenike ili se obratite starom Homeru...