U selu Mučnome Potoku vlada velika užurbanost i posvemašnja briga koje je uzrok ne tako davno iznašastje staroga Božićnoga prikazanja o kojem se svojedobno pisalo u listu „Zvončeg horvatskoga glasa“, a koje je potom zagubljeno. Da bi se staroslavna starina obnovila, župnik Juraj pl. Baneković, otevši prikazanje miševimah, potjera svoje ovčice kulturnu uzdignuću i seljane prisili k učenju teksta i okušavanju glumačkih vještina što su Oni vitežki podnijeli i glavni pokus samo što nije počeo... Veselje i diku cielom ubavom Mučnomu Potoku dobaviše i vesele viesti u kojimah se se doznalo da „Lado“ svojim nastupom želi uveličati cieli taj nemali događaj obnavljanja ponosne starine...

******

Najdraži događaj kršćanskoga svijeta – Kristovo rođenje, siromašni međimurski seljak opjevao opjevao je na sebi svojstven melankoličan, gdjekad i duhovit način. Neumorni sakupljač narodnih napjeva dr. Vinko Žganec prikupio je tu jednostavnu a toliko osebujnu i neposrednu poeziju u zbirci „Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja“. Premda je to zapravo melografska zbirka, skladatelj Tomislav Uhlik nije se služio notnim zapisima, već je njima pridružen tekst uglazbio po vlastitoj volji i nadahnuću. Kroz pet stavaka, koji čine krajnje slobodnu stitlizaciju međimursko-podravskoga glazbenog izričaja, pjevači i glazbenici Ansambla „Lado“ te glumci Kazališta „Komedija“ vode nas od Navještenja, preko Marijina i Josipova lutanja u potrazi za prikladnim mjestom za porod, do Tri mudraca koji, slijedeći zvijezde, nalaze malog Isusa, od uspavanke koju Marija nježno pjeva svome djetešcu do velikoga završnog veselja u Betlehemu koji gori u svjetlosti.

******

Oslanjajući se na bogatu tradiciju kajkavskih božićnih prikazanja, koje je još prvi biskup zagrebački Čeh Duch donio u Zagreb u 11. stoljeću (Tractus stelae) na latinskom izvorniku, „Komedija“ nastavlja taj sjajni niz s ovom božićnom predstavom. Radost Božića potaknulo nas je na humorističan prikaz življenja Isusova rođenja u našim selima. Naivnost i oporost sjeverozapadne Hrvatske omogućavaju i takav pogled na prikazbe koje su se o Božiću „spelavale“ unatrag nekoliko stoljeća po mnogim našim crkvama.
Potreba kako je i humor potreban upravo u ove blagdanske dane jest srednjoeuropska tradicija češke i poljske „vesele priče“, a i nama bliži uzor – Isusovačko kazalište; naime, i dandanas sjemeništarci upravo o Božiću izvode razne komedije kao obvezni dio školovanja, a o Uskrsu se izvodi „ozbiljan“ moralno – didaktički komad iz bogate crkvene dramske prošlosti.
Nadamo se da će ovakva božićna čestitka, u duhu „Komedije“, razveseliti svakoga koji je spreman otvorena srca primiti duh Božića.

„Na tom Mladom letu
Zdravi i veseli,
Tusti i debeli
Kak jeni jeleni!
Dej Vam Bog
Gošič, račič, purič, telič,
Konjov i volov,
Pune lagve vina,
Pune hombare žita,
A Božjega mira i zdušnega zveličenja najviše!
Bog pomori naše Vede da nadladajo!
Falen bodi Jezuš Kristuš!

Božićna čestitka iz Gotalova, Podravina