Vaclav Havel: ODLAZAK

Naslov izvornika: Odcházeni
crna komedija

Jedan višnjik kao poprište sveopće degradacije izvlaštenog državnog kancelara spaja dva klasična predloška u samo jednu suvremenu dramu. Drama Odlazak (Odcházení) Václava Havela premijerno izvedena u svibnju 2008. i već je polučila svjetski uspjeh. Nakon praške premijere, uslijedila je i londonska, te slovačka, a sada očekujemo i hrvatsku premijeru u Kazalištu Komedija u režiji Jiřija Menzla, Oskarom nagrađena redatelja i dragog Komedijina gosta.

Uspjeh crne komedije u kojoj Havel na osebujan način spaja dva velika dramska teksta svjetske književnosti, Shakespeareova Kralja Learea i Čehovljev Višnjik, pripisuje se i činjenici da je povratak bivšeg češkog predsjednika Václava Havela (1936) na kazališne daske izazvao veliku pozornost. Redatelj Jiři Menzel režirao je na Dubrovačkim ljetnim igrama a u Kazalištu Komedija postavio je predstave Nemoćnik u pameti, Buba u uhu i Budala za večeru.

U drami Odlazak Václav Havel opisuje odlazak jednog državnog kancelara i politički uspon novog. Iako filozof i idealist, bivši državni kancelar doktor Vilim Rieger ne želi napustiti vilu u kojoj je kao kancelar stanovao. Ali novi dopredsjednik Klein želi od vile napraviti „suvremeni erotski klub“ a na zemljištu gdje se nalazi višnjik sagraditi trgovački centar. Bivši kancelar Rieger, pakirajući stvari koje je skupio tijekom dugogodišnjeg obnašanja te dužnosti uspijeva dati i jedan neprimjeren intervju Jacku, novinaru lista „Fuj“, posvađati se s dugogodišnjom prijateljicom Irenom, izgubiti naklonost kćeri Vlaste i njezina supruga Albina, te završiti na ispitivanju u policiji.

Vrijeme o kojem se govori u predstavi vrijeme je koje i pisac i gledatelj najbolje poznaju iz vlastita životnog iskustva. U tom vremenu na oranicama preko noći izrastaju trgovački centri kojima su kulturni programi tek usputna djelatnost (uglavnom vezana uz promidžbu trgovina i restorana), zaštićeni spomenici kulture i vile nestaju, pretvorene “u suvremene erotske klubove”, a nepotizam, korupcija, zlouporaba položaja u svrhu stjecanja osobne koristi svakodnevica su protiv koje se nitko ne bori već ona postaje čak i poželjnim modelom ponašanja. I što je ona poželjniji model ponašanja, to se više otapa Riegerov entuzijazam i idealizam pretvarajući ga u beskarakterna čovjeka kojeg ni „dugogodišnja prijateljica“ više ne može cijeniti dovoljno da bi ostala s njim.

Piščeva namjera nije samo stvaranje još jednog dramskog ogleda o nestanku lijepih vremena kada su iz višnjika mogli prodati čitava kola suhih višanja i kada je barem jedna kći mogla udomiti starog oca koji je, predavši vlast mlađem, ostao bez krova nad glavom. Pišući dramu Havel nastoji razobličiti i suvremeni konzumerizam što, kako se višnjik puni stvarima što ih je kancelar dobio od drugih državnika, postaje najuočljiviji segment ove crnohumorne drame.

U predstavi sudjeluje veći dio Komedijina dramskog ansambla, što je jamstvo da će publika sve preokrete u Havelovoj drami vidjeti u njihovom punom sjaju te da će dojam o kojem sam autor govori na kraju biti iznimno dobar.

Lidija Zozoli