SUVREMENA I MAŠTOVITA „RUŽA NA ASFALTU“

Priča je ljubavna: mladić iz grada (Tvrtko) susreće djevojku sa sela (Ružicu) i među njima bukne ljubav. No stvari nisu tako jednostavne, kao što nije jednostavno prepričati sadržaj mjuzikla Ruža na asfaltu. Ruža na asfaltu ne govori samo o ljubavi koja će, kako to obično biva, nakon niza zapletaja završiti sretno, nego govori o suvremenom svijetu, brzini življenja, modernoj tehnologiji, površnom načinu razmišljanja. Mašta autora – mladog libretista Igora Weidlicha, autora stihova Ladislava Prežigala i skladatelja Darka Hajseka – divljala je jureći od jedne suvremene teme do druge. Istodobno, autori govore ozbiljno i podsmjehuju se, možda pitajući se, a možda i ne – kamo je ovaj svijet otišao. Njihova je priča tipična, ali je daleko od tradicionalne.

Isto se može reći za glazbu. Premda je glazbena naobrazba skladatelja Ruže na asfaltu, Darka Hajseka, klasična (studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu), njegovo je zvučno polazište glazba kao takva. To je „svjetska“ glazba koja ne poznaje granice vezane uz instrumentaciju, harmonijski jezik i, uopće, žanrovsko shvaćanje: razlike između klasične glazbe, rocka, narodne i elektronske glazbe brišu se kako bi se, kao sinteza postojećih, uspostavio novi (postmodernistički) glazbeni jezik.

Pročitajte i tekst Irene Paulus iz programske knjižice