Svemu tome bijaše doista kriva jedna krava. Kad je Iva ugledao curu koju mu izabraše, obli ga znoj od muke. Ali ako je na ponudu i fina kravica, e onda tu nema cifranja i izmotavanja, nego treba posluhnuti starije i pametnije. U svatovima pala tu i tamo poneka šala na račun mlade, ali ne odveć oštra, jer su junicu već svi vidjeli i iskazali joj svaku čast. No kad je trebalo da mladenci pođu spavati, nestade Ive. Otkriše ga slučajno: on je, veli, "svoga tela gospodar"!

Tako otprilike piše Slavko Kolar, autor kojem nedvojbeno pripada osobito mjesto u hrvatskoj književnosti. U ovoj seoskoj drami građenoj gotovo isključivo na elementima humora i satire opisuje negativne strane ljudske naravi, ali ruga se tiho, bez zlobe.

"DUŠICA DRAGA" NEMA FALINGU. (...) Želimir Mesarić, redatelj, skladno je uredio Kolarovu prozu posve se naslonivši na glumce. Cijeli se ansambl spretno provukao kroz tjesnac nastao procijepom između realistične glume, koja bi lako mogla skrenuti u diletantizam, i profesionalne stilizacije, lišene stvarne emocije. (...) Vanja Ćirić, u ulozi Rože, nošena brižnim kolegama, spustila se duboko u bunar vlastitih nemira i iznjedrila je još jednu neočekivanu ulogu. Jasna Bilušić i Dubravka Ostojić, kao majke, potresno su elemente iz stvarnosti iskoristile kako bi stvorile upečatljive uloge, a Damir Lončar, ujedno i nezamjenjiv pomoćnik redatelja, kao "fiškalski" Jakob, vješto je ravnao igrom i vodio ansambl od jednog ruba do drugog, od smijeha kojim je prštala Komedija, do suza u koima se gušio i poneki član ansambla. Ronald Žlabur oporo je i uvjerljivo neprestance ponavljao ono što nije, naime nije "svoga tela gospodar". A Igor Mešin uspješno se transformirao, kao i Davor Svedružić. Scenografija Miljenka Sekulića jednostavna je i efektna, a kostimi Dijane Kosec Bourek autentični su. Ono što hrvatski teatar uporno posljednjih godina pokušava baciti kroz prozor, vraća mu se na velika vrata.
(Želimir Ciglar, Večernji list)

UVJERLJIVO UPRIZORENJE HVALJENOG KOLAREVA DJELA. (...) Mesarićeva je predstava protočna i scenski "elokventna", obojena upečatljivim atmosferama i koloritom te prožeta sentimentalnim odnosom prema ljudima i sredini koju portretira. (...) Svatko od glumaca (...) unio je u svoj lik dovoljnu dozu životnosti i karakterne prepoznatljivosti, raspoređene u dobro izniveliranoj skali emotivnosti i komičnosti, proračunatosti i bešćutnosti, suosjećajnosti i bolne nemogućnosti odupiranja "običajnom redu i zakonu". Mesarić je, pak, znao dobro izgraditi i predočiti odnose između likova te uspostaviti hijerarhiju odnosa na sceni (i u životu), davši pogledima, šutnjama i gestama snagu komentara i tenziju. U epicentru te igre našli su se, dakako, Roža Vanje Ćirić i Iva Ronalda Žlabura, oboje uvjerljivi, sugestivni i vrijedni suosjećanja, što u predstavi koja se dosljedno poigrava s emocijama gledatelja, nije zanemariva stvar.
(Hrvoje Ivanković, Jutarnji list)

S KOMIČNIH RUBOVA TRAGIČNA SVIJETA. (...) Priča (...), u redateljskom čitanju Želimira Mesarića, dobila je (...) scensku životnost koja gledatelje zasigurno neće ostaviti ravnodušnima. Mladi glumac Ronald Žlabur odlično je predočio Ivu i razloge njegove nesreće u nemogućnosti da se suprotstavi zakonima sredine. Vanja Ćirić nenametljivo i uvjerljivo je predstavila Rožinu tragediju. Dubravka Ostojić i Damir Lončar, svatko iz svoga glumačkog registra, portretirali su tipskom točnošću majku i oca iz siromašne obitelji, dok su s druge strane istom energijom karaktere seoskih bogataša dočarali Jasna Bilušić i Igor Mešin. No i epizodni likovi (...) uklopili su se s lakoćom u mozaičnu sliku ispisanu na pozornici iz zavičajne literature Slavka Kolara.
(Dubravka Vrgoč, Vjesnik)

Pogledajte i zbirku FOTOGRAFIJA S PREDSTAVE.

Biografije pojedinih glumaca otvorite klikom na njihova imena, a pročitajte i neke od tekstova iz programske knjižice: REDATELJEVU BILJEŠKU o predstavi te tekst SVOGA DUHA GOSPODAR Ivana Kušana o uspomeni na Slavka Kolara.