Gubec-beg

Rock opera
Ivica Krajač – Karlo Metikoš – Miljenko Prohaska

Dirigent: Veseljko Barešić
Redatelj: Vlado Štefančić

 

Dekor, kostime i koreografiju na projekciji kreirali Drago Turina, Ika Škomrlj i Tihana Škrinjarić.

Koreografiju na sceni obnovio Mladen Mordej Vučković

Koncert majstor: Melita Šafran
Korepetitor: Krešimir Batinić
Zborovođa: Branko Starc

Osobe:
Matija Gubec, kmet i vođa ustaničke vojske – Đani Stipaničev
Starac Jurko, slijepi starac – Ervin Baučić
Jana, njegova kći – Vanda Winter
Gjuro Mogaić – Maksim Hozić
Franjo Tahi, gospodar Susedgrada – Adalbert Turner
Šimun Drmečić, fiškal i hulja – Boris Pavlenić
Petar Bošnjak, Tahyjev sluga – Dario Došlić
Andrija Pasanec, kmetski vođa – Hrvoje Banaj
Ilija Gregorić, kmet – Gordan Grnović
Ivan Svrač – Božidar Peričić
Fabijan – Boris Barberić
Marko Nožina, uskok – Dragan Peka
Kata Marušićka, seljanka  – Lana Blaće
Kapetan  – Drago Asić
Djevojčica – Linda Bainac

Orkestar,  zbor i balet Kazališta „Komedija“

Inspicijent: Zlatko Kelnerić
Šaptačica: Dorotea Krivec

Premijera: 24. listopada 2012.
Trajanje: oko 1 sat i 50 minuta; predstava ima jednu pauzu

 

Kako se rađao «Gubec-Beg»…

Kraj 1971. godine…

Tjeskoba Hrvatskog proljeća još je uvijek u svačijim mislima i osjećajima. Nije se baš preporučivalo mahati svojim hrvatstvom ni u kojem obliku. Međutim, povijest ne mari mnogo za

političke diktate i prijetnje… nezaustavljivo se približavao svečani dan obilježavanja 400-te

obljetnice jednog od najvećih događaja u hrvatskoj povijesti:

Seljačke bune, Matije Gupca, Anno Domini,1573.

Dijelom iz kreativne radoznalosti, a dijelom iz nagomilanog prkosa, u nama /autorima/ polako se rađala ideja o stvaranju prve hrvatske /u ono doba – jugoslavenske/ rock-opere. Šenoin roman činio se idealnim predloškom za priču o patnjama hrvatskog seljaka, o njegovom, stoljećima gaženom dostojanstvu i borbi za slobodu i želji za komadićem vlastitog., hrvatskog sunca.

U svijetu rock glazbe nije bilo mnogo uzora. Od rock-opera, tu su samo:

–  «TOMMY», «JESUS CHRIST SUPERSTAR» i…

Ne razmišljajući mnogo, bacili smo se na posao. Iz malog Karlovog i Josipinog stančića na

zagrebačkim Srednjacima, dvadeset i četiri sata na dan, odzvanjali su zvuci klavira, pomiješani s pjevanjem, glasovima, krikovima i svim mogućim, najneobičnijim efektima, potrebnim za dočaravanje pravog ugođaja naše glazbene priče. Svo troje, i Karlo i Josipa i ja, bili smo do-slovno obuzeti, do tada još nedoživljenom glazbenom groznicom. Maleni kućni magnetofon jedva je izdržavao cjelodnevne napore nemilosrdnog tonskog snimanja. Ipak, negdje sredinom 1973. otvoren je slavljenički šampanjac… demo «Gubec-Bega» bio je napokon gotov!

Magnetofonska vrpca, zajedno s notnim zapisom, morala je potražiti utočište u glazbenom

atelijeru još jednog vrhunskog umjetnika, trećeg koautora, maestra Miljenka Prohaske, da bi

joj, svojim ogromnim znanjem i iskustvom, dao definitivno ruho, bogatom i umjetnički vrije-

dnom orkestracijom.

Nije nezanimljivo ispričati još jednu anegdotu:

Rock-opera Gubec-Beg, zapravo je pisana po narudžbi Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba. Tadašnji ravnatelj Drame, redatelj Petar Šarčević, dolazio je na mnoge seanse u vri-

jeme nastajanja opere, pripremajući pomalo svoju redateljsku viziju za njezinu scensku realizaciju. I svanuo je taj Dan-D… grupica estradnih umjetnika /Metikoš, Prohaska, Krajač, Lisac/

usudila se ući u Veliko kazalište, kako bi upoznala dimenzije pozornice i «orkestralne rupe» za smještaj dodatnih rock glazbenika. Taj posjet, iako vrlo renomiranih «estradnjaka», toliko je uzbudio «kazališne duhove», da je sutradan, intendant Škiljan, na oglasnoj ploči morao objaviti javnu ispriku svim zaposlenicima Kazališta, zbog ovog «nemilog, samovoljnog i blasfemičnog» čina, kao i demanti, da se bilo kakva i bilo čija rock-opera uopće može naći na repertoaru HNK. (Čelnicima ove Kuće, trebalo je više od tridesetak godina da shvate, kako dobrom i umjetnički vrijednom mjuziklu /»West Side Story» / itekako ima mjesta na najuglednijoj  nacionalnoj pozornici./

Bilo kako bilo, od tog trenutka, nitko od nas nije više ni spominjao “žutu kuću na Trgu Maršala Tita”! I tada se dogodio sretan obrat. Legendarni ljubitelj lake glazbene scene, tadašnji ravnatelj “Komedije” s Kaptola – Vlado Štefančić, ušao je u život «Gubec-Bega» sa svojim uvijek novim idejama i maštovitim rješenjima. Njegova je zamisao da se vrata Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog  otvore i monumentalnim kazališnim predstavama. Dogovoreno – učinjeno! Okupivši sjajnu ekipu suradnika /Turina, Škomrlj, Kosec-Bourek, Škrinjarić/, Štefančić je, po mišljenju publike i kritike, napravio veličanstvenu predstavu i na juriš osvojio ne samo zagrebačku, već i publiku čitave bivše Jugoslavije, Sovjetskog Saveza, Mađarske i Italije, a fascinantan broj od cca milijun gledatelja predstave, predstavlja i danas svojevrstan rekord hrvatske glazbene scene svih vremena. Ljudi i danas pamte uloge Branka Blaćea, Josipe Lisac, Marijana Kašaja, Đanija Šegine, Borisa Pavlenića i mnogih drugih… svi su oni postali nezaobilaznim dijelom hrvatskog kazališnog sjećanja.

/Ivica Krajač, autor libreta/