Piaf

“Bože moj” (“Mon Dieu”), “Ni za čim ne žalim” (“Je ne regrette rien”) i “Himna ljubavi” (“Hymne a l’amour”) samo su neke od šansona legendarnog francuskog vrapčića Edith Piaf kojima se može pisati njezina biografija. Njezin su život tjeskoba siromaštva, bijeda ulice, alkohol i droga, ali i neugasiva nada, povjerenje i sveprisutna čarolija ljubavi.

Glazbena biografija “Piaf” s Jane Lapotaire i, poslije, Elaine Paige u naslovnoj ulozi, proslavila je početkom osamdesetih spisateljicu Iris Pamelu (Pam) Gems. Komedijinoj publici ovo će djelo najbolje pokazati zašto se za sve radove te britanske autorice (među kojima su “Kraljica Kristina” napisana prema biografiji švedske vladarice i “Camille” prema Dumasovoj “Dami s kamelijama”) – nabijene humorom, strašću i sažaljenjem – može reći da su “tvornice emocija”.

KRALJICA ŠANSONE U SJAJNOJ INTERPRETACIJI JASNE BILUŠIĆ… Burne ljubavne avanture, alkohol i droga koje su Edith Piaf donijele titulu tragičarke šansone Jasna Bilušić je maestralno osmislila i predstavila na svoj način. (…) Dirigent i aranžer Dinko Appelt precizno je vodio orkestar. Scenograf Marin Gozze vješto je iskoristio prednost svjetlosnih efekata, a kostimografkinja Snježana Vego pridonijela je uspjehu predstave efektnim kostimima. Uz doista izvanrednu Jasnu Bilušić, ističemo i sjajnu glumu Mile Elegović Balić u ulozi Toine. (…) Ako i niste ljubitelj francuske šansone, zavoljet ćete je uz Jasnu Bilušić.
(R. Čangalović, Jutarnji list)

PREDANO OPJEVANI ŽIVOT… (Jasna Bilušić) savršeno može “skinuti” osobit stil sićušne žene, ali razborito izbjegava doslovnost oponašanja, ostavljajući prostor samosvojnosti snažna izraza, što je bezrezervno oduševilo slušatelje. Prilog tome je diskretan i umješan aranžman Dinka Appelta.
(M. Stanetti, Večernji list)

IZVRSNA JASNINA “PIAF”… Bilušićka je tehnički točno, čisto, besprijekorno zrelo i interpretativno otpjevala sve songove. (…) Odlične aranžmane je potpisao te ravnao orkestrom Dinko Appelt, a zanimljive, svježe i razigrane role ostvarili su i Ljubo Zečević kao menadžer i Mila Elegović Balić kao Toine.
(H. Braut, Vjesnik)

OVACIJE ZA “VRAPČIĆA” JASNE BILUŠIĆ… Ova sjajna pjevačica i glumica u velikom je stilu donijela lik Piaf, a njena je glazbena izvedba bila doista fascinantna (…) – njena je izvedba šansona obilovala energijom i snagom, njeno se čitavo biće preobražavalo upravo u trenucima pjesme, što je zagrebačka publika nagradila dugim i oduševljenim aplauzima (…) “Piaf” je zasigurno predstava koja će se na sceni ovog kazališta dugo i uspješno igrati.
(S. Hribar, Novi list)

NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA godine 2002. Jasni Bilušić za ulogu Edith Piaf

Tijekom predstave možete čuti ove pjesme Edith Piaf: (kliknite naslove za prevedene tekstove pjesama!):

  1. Les Amants d’un jour
  2. L’Accordeoniste
  3. C’est a Hambourg
  4. Milord
  5. Mon Dieu
  6. La Vie en rose
  7. La Foule
  8. Bravo pour le clown
  9. Hymne a l’amour
  10. A quoi ca sert l’amour?
  11. Non, je ne regrette rien
  12. La goualante du pauvre Jean

ŠANSONA (piše: Nada Vrkljan – Križić)

Šansona je izvorno pučka umjetnost par excellence. S vremenom postala je snažnom industrijom u razdoblju između dva svjetska rata, da bi se posebno u vrijeme iza Drugoga svjetskog rata preobrazila u umjetničku glazbenu vrstu – posebne nadahnute sprege pjesnika, skladatelja i interpreta ili kantautora samih kao odraz jednog kolektivnog olakšanja duše prestankom ratnih trauma i sveopćeg prepuštanja nadi, ljubavi, druženju, ili pak kao kritički opservator svega onoga što se u trenutku nastajanja pjesme zbiva u društvu. Ona je komentator zbivanja ili suptilni dnevnik o vlastitoj sudbini. Njezina su lica mnogostruka, od izrazito artističkog izraza visoke umjetničke razine, do onog jednostavnijeg, popularnog, koji se obraća svim ljudima na jednako razumljiv način. Raznolikost autentičnih autora i interpretatora golema je. Toj su klimi posebno pogodovali procvat industrije ploča i otvaranje brojnih sjajnih glazbenih dvorana za javne nastupe pjevača, brojni lokali u kojima se izvodila živa glazba, život koji se nakon razdoblja straha preselio na ulice i u javni prostor. To se najsnažnije osjetilo i razvilo u svom specifičnom obliku u Francuskoj, toj kolijevci europske šansone, pogotovo u drugoj polovini prošloga stoljeća.

Sredinom šezdesetih godina i u Zagrebu se razvija njegovanje šansone poznato pod nazivom Zagrebačka škola šansone, gdje su stasali neki originalni autori pjevači te interpretatori uglazbljenih tekstova iz pera poznatih hrvatskih pjesnika, skladatelja i aranžera. Neki od autora djeluju sve do danas. Prije par godina obnovljeno je sjećanje na to razdoblje zagrebačke šansone međunarodnim festivalom šansone “Chansonfest”, koji se već četiri godine za redom održava u Zagrebu.