Piaf – SVJETINA

7. SVJETINA
La Foule

(prevela: Lada Kos)

 Gledam grad u svečanosti, transu
zagušena suncem i veseljem.
Čujem u glazbi smijeh i krikove
što praskaju i poskakuju oko mene.
Izgubljena među ljudima koji me guraju,
omamljena, napuštena, ostajem tamo.
Kad odjednom okrećem se, sve se okreće,
a svjetina me među sebe gura.

Nošeni svjetinom koja nas vuče,
Povlači za sobom,
Stisnuti jedni uz druge
Mi smo jedno tijelo.
I val nas bez napora nosi
Vezane jedno uz drugog
I ostavlja nas
Rascvjetane, opijene, sretne.

Povučeni gomilom koja se baca
I koja ludo kolo pleše
naše dvije ruke podignute ponekad
spojene ostaju.
Naša tijela isprepletena
Uzlijeću i ponovo padaju
Rascvjetana, opijena, sretna.

I radost od osmjeha raskošna
Probode me, praska u mojoj nutrini
I iznenada puštam iz smijeha krik
Dok me masa svojim rukama grabi.
Nošeni svjetinom koja nas vuče,
Povlači za sobom,
Udaljavamo se jedno od drugoga.
Ja se borim, ali se razdvajam
A zvuk moga glasa
Zaglušuje masa.
I ja od bola urlam.
Od gnjeva, od bijesa
I plačem.

Nošena svjetinom koja nas vuče,
Koja pleše kolo ludo
Odnijeta sam daleko.
Ja grčim pesti
Proklinjuću gomilu koja me nosi sve dalje
Od čovjeka koga mi je bila dala
A koga neću nikada
Ponovo naći.

NAPOMENA: Prijevode objavljujemo samo za privatnu uporabu posjetitelja stranica. Sva prava pridržana. Želite li se javno koristiti prijevodom ili nekim njegovim dijelom, molimo zatražite pismeno odobrenje u propagandnoj službi Kazališta (propaganda@komedija.hr).