Uskoro premijera Gogoljeva “Revizora”!

U petak, 20. listopada 2017. u 19:30 sati održat će se svečana premijera komedije N. V. Gogolja “Revizor”, u režiji Dražena Ferenčine.

Komediju je prema prijevodu Zlatka Crnkovića adaptirao Dražen Ferenčina, scenograf je Miljenko Sekulić, kostimografkinja Marita Ćopo, autor glazbe Mate Matišić, scenski pokret potpisuje Rajko Pavlić. a oblikovanje svjetla Anđelko Kos.

U glavnim su ulogama: Damir Lončar, Dubravka Ostojić, Nina Kaić Madić / Ana Magud, Davor Svedružić, Goran Malus, Ivica Zadro, Igor Mešin, Saša Buneta, Vanja Ćirić, Filip Juričić, Ivan Magud, Ljubo Zečević, Dražen Bratulić i Marija Borić.

Pročitajte ulomak iz Riječi redatelja (cijeli tekst pročitajte OVDJE):

U povijesti ruske drame Revizor je, između ostaloga, važan po tome što prvi put ulogu glavnoga lika preuzima „fantazmagorična osoba“ – „lažljiva utjelovljena podvala“, kako je sam Gogolj okarakterizirao Hlestakova. Zanimljivo je pritom da Hlestakov ne odabire sam ulogu lažnoga revizora, tj. varalice. Hlestakov je sam po sebi isprazan čovjek. On nikada u životu nije napravio nešto što bi moglo privući bilo čiju pažnju. No snaga sveopćeg straha napravila je iz njega dojmljivo komično lice. Strah, koji je svima zamaglio oči, dao mu je prostora za komičnu ulogu. Dotad prikraćen i onemogućen u svemu, osjetio je priliku i odjednom se promijenio iznenadivši i samoga sebe. Kod njega je sve – iznenađenje i neočekivanost. On leprša kroz komad ne hajući za tim da potpuno shvati komešanje koje je izazvao kao što pohlepno grabi povlastice koje mu sreća nudi. Što se tiče gradonačelnika i upravitelja gradskih institucija, „svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna“. Reviziju često spominjemo i svakodnevno slušamo o njoj, no ne veselimo joj se. Vjerojatno zato jer bi nas njezin rezultat natjerao da se suočimo sami sa sobom. A i pitanje je koliko bi nam se svidio izvještaj te interne revizije. Potvrdilo bi se da je Gogolj u pravu kad kaže: „Kome se smijete? Sebi se smijete!“

Poznato je da Gogolj nije bio zadovoljan praizvedbom svog „Revizora“ i vrlo je oštro kritizirao grozne perike, klaunovsku odjeću i grubo karikiranje u koje su glumci zapali. Gogolj od slabosti svojih suvremenika nije želio praviti veselu bulevarsku igru, nego je htio “staviti na hrpu sve zlo u Rusiji i svemu se narugati”, kako je sam govorio. Stoga je i napisao „Upozorenje onima koji bi htjeli odigrati Revizora kako treba“. Kao i svakom drugom dobrom komadu i Revizoru se može pristupiti na razne načine. Mi smo pokušali zadržati živahnost vodvilja, a da, s druge strane, to ostane ozbiljan komad. Nadam se da smo na taj način uspjeli uloviti potpuni relativizam Gogoljeva i našeg svijeta.

Redateljski pristup Gogolju? Nema tu pravila. Svaka je predstava nova i svaki je put drugačije. Nekad predstava nastane iz jedne rečenice, nekad iz neke slike ili odsviranog tona. Razni su putovi da se iz sveopćeg kaosa pokuša organizirati smisao i da se imaginarni unutrašnji svijet pretvori u vanjski, opipljiv i živ. Ne volim se uvijek isto (redateljski) potpisati i mislim da, na neki način, redatelj svakom predstavom mijenja identitet.

„Revizor“ se svakako ubraja u velike komade koji za svako kazalište predstavljaju izazov u umjetničkom, tehničkom i produkcijskom smislu. Mislim da je stavljanje „Revizora“ na repertoar Komedije odličan potez, najviše zbog izuzetno vrijednog i talentiranog glumačkog ansambla koji može igrati najzahtjevnija djela svjetske i domaće književnosti.