U vrijeme prvih \u010dita\u0107ih proba redatelj se sastaje sa scenografom i kostimografom svoje predstave. (Scenograf treba ne\u010dim ispuniti prostor u kome \u0107e glumci igrati; to ne\u0161to mogu biti: namje\u0161taj, stupovi ili, naprosto stolice; jer prazna i pusta scena djeluje naprosto jezivo. Kostimograf \u0107e glumce obu\u0107i, odnosno napravit \u0107e skice za kostime koje \u0107e glumci nositi na predstavi.) Na prvi pogled to se \u010dini jednostavno da jednostavnije i ne mo\u017ee biti. Dogovore se, na primjer, redatelj i scenograf da \u0107e scenu izraditi u modernom stilu: i ode scenograf u neku prodavaonicu namje\u0161taja pa kupi moderne polukau\u010de i doda k tome dva moderna naslonja\u010da od livena \u017eeljeza, u kut sobe \u0107e staviti imitaciju starogr\u010dke amfore, a u drugi kut staja\u0107u svjetiljku sa zaslonom od \u017eutog polivinila. I, evo ti moderne sobe. Oprostite, zaboravio sam televizor – njega treba staviti na vidno mjesto. \u0160to se ti\u010de kostima, sve \u0107e se na op\u0107e zadovoljstvo srediti u prvoj prodavaonici konfekcijskih odijela i haljina; ondje \u0107emo na kredit kupiti sve, uklju\u010duju\u0107i i ko\u0161ulje, kravate i rup\u010di\u0107e za vanjski, gornji d\u017eep na odijelu.<\/p>\n
Me\u0111utim, \u0161to da se radi kad nesretni pisac napi\u0161e komad koji se doga\u0111a u petnaestom stolje\u0107u? Namje\u0161taj iz te epohe zaista ne mo\u017eete kupiti ni u jednoj prodavaonici namje\u0161taja, kostime pogotovo. Osim svega, netko treba i znati kakvi su se to stolci, stolovi i svjetiljke upotrebljavali u tom davnom i simpati\u010dnom stolje\u0107u; kakvim su se ma\u010devima borili hrabri vitezovi (jer, zaista ne mo\u017eete glavnom junaku dati u ruku neku \u017eandarsku sabljetinu, koju je na svom tavanu prona\u0161ao rekviziter kao posljednji zemni ostatak svog pradjeda, pa da onda tvrdite da je to srednjovjekovno oru\u017eje starih Hrvata, kad i svaki srednjo\u0161kolac zna da su se junaci tog vremena me\u0111usobno uni\u0161tavali ma\u010dem s duga\u010dkim bal\u010dakom, koji su morali dr\u017eati objema rukama); i je li ljepotica iz tre\u0107eg prizora drugog \u010dina nosila u ruci samo bijeli rup\u010di\u0107, lepezu, molitvenik ili mo\u017eda torbicu?<\/p>\n
Na kraju, re\u0107i \u0107e netko – meni je najva\u017enije da komad nije ba\u0161 suvi\u0161e dosadan, a glumci da se ne vuku pozornicom kao da su tek ju\u010der preboljeli gripu. Sve ostalo mi nije va\u017eno. U redu. Ali ima i ljudi – jer, zaista nas ima svakakvih – koji dolaze u teatar i ne\u0161to nau\u010diti, koji bi se neobi\u010dno uvrijedili i ozlojedili kad biste im poku\u0161ali podvaliti naslonja\u010d iz XIX. stolje\u0107a pod stil Luja XIV. ili ne\u0161to sli\u010dno.<\/p>\n
Du\u017ean sam vam sada re\u0107i \u0161to se to na svom sastanku dogovaraju redatelj, scenograf i kostimograf. Poku\u0161ajmo to re\u0107i ovako: dobili ste za doma\u0107u zada\u0107u vrlo neugodnu temu iz hrvatskog jezika. Vi sami o tome ne znate napisati ama ba\u0161 ni\u0161ta, zato ste pozvali u pomo\u0107 tatu, stariju sestru i mamu. Svatko je od njih ne\u0161to napisao: sestra vam je po sje\u0107anju napisala jednu svoju staru doma\u0107u zada\u0107u na istu temu, tata je dodao nekoliko lijepih re\u010denica koje je ju\u010der \u010duo na radiju ili pro\u010ditao u novinama, a mama je sve to ukrasila s nekoliko pjesni\u010dkih misli i – dakako – pobrinula se za pravopisne i gramati\u010dke gre\u0161ke kojih je bilo sva sila (naro\u010dito u tatinim re\u010denicama). Biste li vi onda zada\u0107u odnijeli u \u0161kolu? Ni govora. Vi sjednete i prepi\u0161ete je svojim rukopisom – i sad se barem naoko \u010dini da je zada\u0107u i smislila i napisala ista osoba i ista ruka. Evo, to je svrha sastanka o kojem vam govorim: premda tu zajedni\u010dki radi vi\u0161e ljudi razli\u010ditim “rukopisom”, na kraju, kad je predstava gotova i kad gledaoci u\u0111u u dvoranu, svima se mora \u010diniti da ju je “napisala jedna jedina ruka”.<\/p>\n
>> 3. <\/a><\/strong><\/em>Neprilike s kov\u010degom kojeg nema<\/a><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U vrijeme prvih \u010dita\u0107ih proba redatelj se sastaje sa scenografom i kostimografom svoje predstave. (Scenograf treba ne\u010dim ispuniti prostor u<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":0,"parent":1209,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"class_list":["post-1217","page","type-page","status-publish","hentry"],"publishpress_future_action":{"enabled":false,"date":"2026-07-08 06:48:14","action":"change-status","newStatus":"draft","terms":[],"taxonomy":"","extraData":[]},"publishpress_future_workflow_manual_trigger":{"enabledWorkflows":[]},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1217","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1217"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1217\/revisions"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1209"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1217"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}