Kad se raspravlja o tome treba li postaviti neki tekst na repertoar, raspravlja se o njegovim knji\u017eevnim i teatarskim vrijednostima (\u0161to ne mora uvijek biti jedno te isto), a usput se svi pomalo pretvaraju u proroke ili barem sastavlja\u010de (dakako, amaterske) “repertoarnog horoskopa”: ovo djelo \u0107e “i\u0107i” kod publike, ono ne\u0107e. A \u0161to \u0107e “i\u0107i” uistinu, to se obi\u010dno sazna prekasno, zapravo tek nakon premijere, kad se zaista vi\u0161e ni\u0161ta ne mo\u017ee uraditi. Ne smije se zapostaviti jo\u0161 jedno va\u017eno pitanje: mo\u017ee li gluma\u010dki ansambl u tom trenutku uspje\u0161no odigrati odre\u0111eni tekst ili, jednostavnije re\u010deno: imamo li glumaca za sve one uloge (role) koje je autor napisao. I nije rijetkost da komad bude skinut s repertoara ili da uop\u0107e do\u0111e na repertoar samo zato jer u ansamblu, koji broji, recimo, pedesetak \u010dlanova, nema nikoga tko bi mogao odigrati odre\u0111enu ulogu – neki su prestari, neki premladi, neki tjelesno ne odgovaraju (predebeo, premalen, previsok) ili pak, naprosto, nisu tako dobri glumci. Ali i obratno – doga\u0111a se da je neka drama stavljena na repertoar specijalno zato \u0161to postoji odre\u0111eni glumac ili glumica, koja mo\u017ee igrati glavnu ulogu.<\/p>\n
Gotovo svaki “doma\u0107i” autor pi\u0161e svoj tekst prema \u017eivim uzorima me\u0111u glumcija. Dok tako sretan i umoran u zadimljenoj sobi sanjari o premijeri, pred njim prolaze sami likovi prvaka kazali\u0161ta. U direktorovoj sobi dijalog je ne\u0161to druk\u010diji. Redatelj ka\u017ee:<\/p>\n
– Svakako mi je potrebna Snje\u017eana… (To je mlada glumica, koja je prije mjesec dana do\u0161la s Akademije za kazali\u0161nu umjetnost i koja \u0107e u prve dvije godine odigrati toliko uloga koliko ih kasnije ne\u0107e igrati do kraja \u017eivota.) Direktor odgovara:<\/p>\n
– Ali, dragi moj, Snje\u017eana je doslovce rasprodana… Uzmi Zoe!<\/p>\n
– Pa da mi prepla\u0161i sve gledaoce!<\/p>\n
– Da joj to ka\u017eem?<\/p>\n
– Molim te!!<\/p>\n
Na koncu redatelj uzme Zoe (koja je do\u0161la s Akademije prije deset godina i onda je bila tra\u017eena isto toliko koliko i danas Snje\u017eana). Me\u0111utim, i direktor \u010dini ustupak. Jednu od manjih uloga preuzet \u0107e jedno od poznatih imena (kako bi podjela bila “\u010dvr\u0161\u0107a”). Istina, direktor je tu poku\u0161ao ubaciti Zorana, koji ve\u0107 tri godine nije ni\u0161ta igrao, ali – ustupak za ustupak. Zoran \u0107e se malo strpiti, a u me\u0111uvremenu \u0107e igrati glavne uloge u koprodukcijskim filmovima s Divljeg zapada (talijanske proizvodnje). I tako to onda ide redom: onaj ne mo\u017ee igrati jer ve\u0107 ima dvije velike uloge; onog treba zaposliti (zbog mira u ku\u0107i); tre\u0107em upravo u to vrijeme pada snimanje na televiziji; \u010detvrti vra\u0107a ulogu jer on je Dalmatinac, a u komadu se govori kajkavski (ili obratno!); glavnu ulogu bi, istina, mogao igrati Pero, ali budu\u0107i da postoji i jedna mala uloga (neobi\u010dno, neobi\u010dno va\u017ena! – obi\u010dno se tek na premijeri ustanovi da je bila sasvim neva\u017ena!) koju nitko drugi ne mo\u017ee odigrati, onda Pero ne\u0107e igrati glavnu ulogu, nego tu malu (ali neobi\u010dno va\u017enu).<\/p>\n
Na koncu nitko nije zadovoljan.<\/p>\n
Redatelj, jer nije dobio Snje\u017eanu. (A kako se bez nje uop\u0107e mo\u017ee?)<\/p>\n
Direktor, jer nije uspio zaposliti Zorana, a morao je dati i jedno poznato ime (gluma\u010dko), koje je \u010duvao u rezervi za jedan drugi komad u kome bi prisilio redatelja da uzme u podjelu i dvije nezaposlene (privremeno) glumice srednjih godina.<\/p>\n
Glumci su svi odreda nezadovoljni. Nitko ne igra ono \u0161to je \u017eelio. Ili uop\u0107e ni\u0161ta ne igra. Ili i suvi\u0161e igra. Ili reda radi, on (ona) tvrdi da ni\u0161ta nije u redu.<\/p>\n
Autor ne vjeruje svojim o\u010dima ni svojim u\u0161ima. Odlu\u010di povu\u0107i svoje djelo. E, kad bi barem imao petlje da to uradi!<\/p>\n
<\/p>\n
U svakom kazali\u0161tu postoji oglasna plo\u010da na koju se vje\u0161aju razli\u010dite obavijesti, pohvale ili opomene (Upozorava se ansambl da se ubudu\u0107e ne\u0107e tolerirati zaka\u0161njavanje na jutarnje pokuse. Direktor, s. r.<\/em>). Na tu plo\u010du bit \u0107e izvje\u0161ena i podjela uloga u novom djelu. Premda se ta podjela zna ve\u0107 za pet minuta po\u0161to su je utvrdili direktor i redatelj – i gospo\u0111a koja u kazali\u0161nom bifeu kuha odli\u010dnu crnu kavu mo\u0107i \u0107e vam napamet izdiktirati tko \u0161to igra i prije nego \u0161to redatelj si\u017ee iz direkcije do kazali\u0161nog bifea – ipak se podjele uloga objavljuju i dalje u svim teatrima. S jedne strane to je zbog toga da bi i podjela uloga i po\u010detak proba dobili na va\u017enosti, da bi se slu\u017ebeno oglasili; s druge strane, podjela uvijek visi najmanje tjedan, a najvi\u0161e mjesec dana prije po\u010detka proba: za to prili\u010dno dugo vrijeme, glumci ili pjeva\u010di mogu podi\u0107i svoje tekstove ili partiture u direkciji, a mogu u miru pretresti podjelu, \u0161to \u0107e re\u0107i iznijeti sve njene nedostatke. U teatru je sve kratkog vijeka – i slava i kritika. Pa kad pro\u0111e tih tjedan dana, ili mjesec dana, slobodno se mo\u017ee re\u0107i da su svi na to ve\u0107 zaboravili.<\/p>\n