U\u0111imo u pokusnu dvoranu!<\/p>\n
Kraj prozora su stolice i limene pepeljare; u kutu je klavir iz kojeg vi\u0161e ni jednom majstoru ne bi uspjelo izvu\u0107i dva \u010dista tona, ali se zato po njegovoj klavijaturi mo\u017ee sasvim mirno lupati bez straha da \u0107e itko prigovoriti; uza zidove su stalci za note naslagani kao cjepanice; jedan bubanj i nekoliko vje\u0161alica. Mutno osvjetljenje, ustajao miris plijesni, pra\u0161ine, starih stvari.<\/p>\n
Proba je u toku. Na sredini prostorije \u010dudno razmje\u0161teni stolci, uredske vje\u0161alice, po koji stalak: to su “vrata”, “prozori”, “hodnik”, “bojno polje” ili “pro\u010delje katedrale”. Uokolo glumci s tekstovima u ruci. Jedino redatelj nema teksta jer on ve\u0107 odavno zna \u010ditav tekst napamet.<\/p>\n
– Ti, Zoa, ulazi\u0161 u svoj novi stan. Na devetom katu. Ti si sretna, uzbu\u0111ena, prvi put u \u017eivotu ima\u0161 svoj stan… Zna\u0161 ve\u0107 kako je to!<\/p>\n
Odgovor glumice Zoe je hladan i miran: – Nemam pojma kako je to.<\/p>\n
Redatelj je ve\u0107 malo sti\u0161ao uzbu\u0111enje: – No, dobro, uglavnom, ulazi\u0161 u jednu prostoriju koju nikad prije nisi vidjela. Ogledava\u0161 se radoznalo…<\/p>\n
– A gdje ostavljam kov\u010deg?<\/p>\n
Redatelj ne\u0161to proguta i mirno nastavlja: – Kov\u010deg nije sad bitan… Bitno je da se na tvom licu vidi…<\/p>\n
Na Zoinom licu se ne vidi gotovo ni\u0161ta, osim krajnje mrzovolje.<\/p>\n
– No, dobro, molim, u\u0111i…<\/p>\n
Zoa ulazi. Redatelj: – Ma ne kroz prozor!<\/p>\n
– A ovo je prozor?<\/p>\n
– Ondje su ti vrata.<\/p>\n
Zoa ulazi kroz “vrata”. U ruci dr\u017ei svoj tekst, on predstavlja “kov\u010deg”. Napravi nekoliko koraka, stane…<\/p>\n
– Izvrsno, Zoa, sad jo\u0161 samo malo \u010du\u0111enja…<\/p>\n
– Da, ali \u0161to \u0107u s kov\u010degom?<\/p>\n
– Tu ga ostavi…<\/p>\n
Javlja se glumac Vlado: – Oprostite, ali ja moram, tako je barem dogovoreno, ja moram uletjeti unutra i odmah po\u010deti razgledavati strop.<\/p>\n
– Da, pa?<\/p>\n
– Popiknut \u0107u se, blago re\u010deno, o taj kov\u010deg ako ga Zoa ostavi ovdje…<\/p>\n
Da bi smirio \u017eivce, redatelj daje pet minuta odmora. “\u010cik-pauza” s napomenom da se nitko ne udaljava. Dok ostali nezainteresirano pu\u0161e, redatelj i glumac Vlado razmatraju kako se sve mo\u017ee u\u0107i na scenu, a da se pritom nitko ne spotakne o taj, recimo otvoreno, “prokleti kov\u010deg”.<\/p>\n
Sve je dogovoreno. Mo\u017eemo dalje.<\/p>\n
– Dakle, Zoa… Pa gdje je Zoa?<\/p>\n
– Oti\u0161la je dolje popiti kavu.<\/p>\n
Po Zou odlazi glumac Vlado. Nakon (otprilike) pet minuta dolazi Zoa, \u0161iroko se osmjehuju\u0107i, i postavlja sasvim prirodno pitanje:<\/p>\n
– Mene netko treba? Ve\u0107?<\/p>\n
– Mi bismo nastavili probu.<\/p>\n
– No, dobro, \u0161to jo\u0161 \u010dekamo?<\/p>\n
Redatelj je u dilemi bi li pojeo zapaljenu cigaretu ili bi ljupku Zou izbacio kroz prozor. Ali on ne\u0107e u\u010diniti ni\u0161ta od toga. Naoko sasvim mirno on predla\u017ee:<\/p>\n
– Zoa, ti ulazi\u0161, a Vlado… Gdje je Vlado?<\/p>\n
– Kako gdje je Vlado?! Pa Vlado je dolje! Ne? Vi ste ga poslali…<\/p>\n
Od straha da mu i idu\u0107i ne ostane “dolje” (a to \u0107e re\u0107i u teatarskom bifeu), redatelj odlu\u010di presko\u010diti tu scenu. Na svu sre\u0107u, u svakom komadu ima toliko scena koje se jo\u0161 moraju isprobati, da s tim nema nikakvih problema. Ali problem po\u010dinje od trenutka kad redatelj ka\u017ee:<\/p>\n
– Dobro, prije\u0111imo na tre\u0107u scenu drugog \u010dina. Marija, Edo i Bo\u017eo…<\/p>\n
Iz udaljenog kuta pokusne dvorane dolazi Bo\u017eo; istina, nije mu ba\u0161 potpuno pravo \u0161to ga upravo u ovom trenutku uznemiruju, jer on sastavlja kombinaciju za Sportsku prognozu, ali kad se ve\u0107 mora…<\/p>\n
– A Marija, gdje je Marija?<\/p>\n
Mariju nitko nije vidio jo\u0161 od prekju\u010der kad je imala predstavu.<\/p>\n
– A Edo, gdje je Edo?<\/p>\n
Edo je u teatarskom bifeu. Pije kavu i igra \u0161ah. Ima zlobnika koji tvrde da on bolje igra \u0161ah nego \u0161to glumi, ali to su zlobnici i njihove tvrdnje.<\/p>\n
Redatelju ne preostaje drugo nego…<\/p>\n
– Dakle, Zoa, kad ste ve\u0107 ovdje u\u0111ite i… od va\u0161eg ulaska…<\/p>\n
U idu\u0107ih desetak minuta Zoa ulazi i izlazi, izlazi i ulazi, \u010dudi se, divi, uzbu\u0111ena je, nervozna. Tako obi\u010dno nastanu \u010dudesne scene, koje \u0107e kasnije svi pohvaliti kao uzor savjesnog i preciznog rada.<\/p>\n