Na posljednjoj generalki u gledali\u0161tu je ve\u0107 i publika: \u010dlanovi drugih kazali\u0161ta, prijatelji i ro\u0111aci, a uvu\u010de se i ponetko nepozvan. Jasno da se tada vi\u0161e ne mo\u017ee ni\u0161ta zaustaviti ni ispraviti; mo\u017eda poneka sitnica, ali i to vi\u0161e reda radi, nego \u0161to bi i sam redatelj bio uvjeren da \u0107e tih nekoliko rije\u010di u pauzi ili tek nakon generalke zaista koristiti i djelovati na uspjeh premijere. Redatelju ni\u0161ta drugo ne preostaje nego da mirno sjedi pokraj autora – u nevolji se poznaju prijatelji – i da s napetom pa\u017enjom prati kako publika prima predstavu.<\/p>\n
Umjesto redatelja, izba\u010denog iz igre, nastupa inspicijent. (Inspicijent je osoba koja vodi predstavu.) Ne, nije on tek sada po\u010deo rad: inspicijent se priklju\u010dio probama jo\u0161 negdje u dvorani za pokuse, ali je tada samo slu\u0161ao i bilje\u017eio; jer inspicijent mora sve znati, \u010dak i ono \u0161to redatelj samo misli da je glasno rekao. Inspicijent je “vrhovni komandant” jer on daje znak glumcu ili pjeva\u010du kad trebaju u\u0107i na pozornicu; on daje znak elektri\u010daru, koji je u svojoj kabini, kad treba upaliti ili ugasiti neki reflektor; on daje znak radniku koji \u0107e polako mije\u0161ati \u0161aku kukuruznih zrna u obi\u010dnom situ (ili to \u010dak i sam radi), a gledaoci u dvorani trebaju misliti kako iza pozornice pada ki\u0161a – ili \u0107e “pucati” iz specijalnih naprava ako u tekstu pi\u0161e “pukne grom” i… Ne znam \u0161to sve inspicijent radi, ili, bolje da ka\u017eem: on misli i radi za sve!<\/p>\n
Da bi mu posao barem donekle bio olak\u0161an, iza desnog “portala” (a to je, gledaju\u0107i iz gledali\u0161ta, desni zid pozornice) montiran je “pult”: uti\u010dnice, prekida\u010di, lampice, mikrofon i telefon; uz pomo\u0107 svega toga inspicijent daje znakove: da je po\u010dela predstava i da treba zatvoriti vrata gledali\u0161ta, gasiti svjetlo u gledali\u0161tu, paliti rasvjetu na pozornicu; mikrofonom, koji je vezan sa zvu\u010dnicima gotovo u svim prostorijama teatra, inspicijent grobnim glasom najavljuje: – Predstava je po\u010dela – otprilije onako kako bi neki spiker Radio-Zagreba objavio svijetu da je po\u010deo rat.<\/p>\n
Mikrofonom i telefonom inspicijent je vezan s cijelim svijetom – mo\u017ee predati poruke i primati ih, saznavati i obavje\u0161tavati; jedino \u0161to ne mo\u017ee – a zbog toga, zapravo, i postoje ti ure\u0111aji – ne mo\u017ee obavijestiti upravo onoga glumca koji treba iza\u0107i na pozornicu: umjesto toga raza\u0161ilje nekoliko binskih radnika u potragu za doti\u010dnim glumcem kojega, po\u0161to su pretra\u017eili \u010ditavo kazali\u0161te od podruma do tavana, prona\u0111u u kazali\u0161nom bifeu (kamo su svi prvo navratili) gdje igra \u0161ah. Kako to da ga nisu odmah vidjeli? Ne znam.\u017e<\/p>\n