{"id":713,"date":"2011-07-29T07:55:23","date_gmt":"2011-07-29T07:55:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.komedija.hr\/web\/?page_id=713"},"modified":"2013-05-22T11:46:09","modified_gmt":"2013-05-22T09:46:09","slug":"svecana-vecera-u-pogrebnom-poduzecu","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/arhiva-predstava\/svecana-vecera-u-pogrebnom-poduzecu\/","title":{"rendered":"Sve\u010dana ve\u010dera u pogrebnom poduze\u0107u"},"content":{"rendered":"

Groteskna tragedija<\/em>
\nIvo Bre\u0161an<\/p><\/blockquote>\n

Velika i razorena metafora<\/strong><\/p>\n

Mikac: \u010covika, \u010dovika fali moj Murina! U tome je sve zlo….<\/p>\n

Groteskna tragedija Sve\u010dana ve\u010dera u pogrebnom poduze\u0107u<\/strong> nastala je krajem sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a u vrijeme kada je biv\u0161a zajedni\u010dka dr\u017eava ve\u0107 krenula putem svog propadanja. U doba nastanka drame bilo je zabranjeno razmi\u0161ljati o mogu\u0107nosti njezina raspada te je \u010dak i aluzija na tu mogu\u0107nost smatrana hrabrim korakom. Bre\u0161anova Sve\u010dana ve\u010dera tek je na\u010delno odre\u0111ena vremenom zbivanja. Metafora raspada velikog politi\u010dkog sustava je tek prva razina mogu\u0107eg scenskog \u010ditanja ove groteskne tragedije dok mnogo va\u017eniji i zanimljiviji sloj \u201e\u010ditanja\u201c Sve\u010dane ve\u010dere u pogrebnom poduze\u0107u govori o ljudima tog podneblja koji se u dvadeset godina nisu mnogo promijenili, niti \u0107e se mnogo mijenjati u vremenima koja dolaze. Njihov susret s varljivim okolnostima svjetskog tr\u017ei\u0161ta kapitala te groteskan i tragi\u010dan ishod tog susreta ovu dramu \u010dini zanimljivom dana\u0161njem gledatelju.
\nU vrijeme kada je napisan i objavljen (Prolog, 1979) te praizveden 1980. u Teatr Nowy \u0141d\u00f3\u017a u Poljskoj, ovaj dramski tekst nije \u017eelio govoriti o mogu\u0107oj dezintegraciji samoupravnog socijalizma, korupciji i raspadu Jugoslavije ve\u0107 je, kao i ostale Bre\u0161anove groteskne tragedije (ali i dramski tekstovi drugih autora nastali u isto doba), koriste\u0107i \u201epovijesnu logiku sukladnu rukopisima velikih klasika\u201c (B. Senker, Hrestomatija novije hrvatske drame, Disput, Zagreb 2001) koja dramskoj teksturi daje okvire \u201ekompleksnosti i tragi\u010dnosti\u201c donio o\u0161troumnu i to\u010dnu karakternu studiju lokalnih mo\u0107nika koje vlastita pohlepa odvede u dru\u0161tvenu, ekonomsku i moralnu propast. A time njihova pri\u010da, slijed doga\u0111aja koji se zbiva pred o\u010dima gledatelja, postaje podatnim materijalom za karakternu komediju i grotesku. Drama Sve\u010dana ve\u010dera u pogrebnom poduze\u0107u ima upisanu vrlo o\u0161tru moralnu osudu ljudske pohlepe, \u017eelje za ostvarivanjem osobne materijalne koristi, osudu primitivizma i vulgarizma, ljudske grubosti i nehumanosti te socijalne neosjetljivosti, licemjerja, bahatosti i gluposti.<\/p>\n

\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8073<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8154<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8187<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8189<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8207<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8238<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8266<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8276<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8286<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8293<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8306<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8319<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8324<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div>
\r\n\t\r\n\t\t\"\"\r\n\t\t8331<\/strong>\t\r\n\t<\/a>\r\n\t
<\/div>\r\n<\/div><\/div>
<\/span> <\/div><\/code><\/code><\/p>\n

Lokalno i\/ili regionalno<\/strong>
\n\u201eTrajno i \u010dvrsto vezan uz svoj zavi\u010daj, premda nije regionalni pisac, Bre\u0161an stvara jedan od jezi\u010dno, stilski, \u017eanrovski, tematski i idejno najkonzistentnijih dramskih i, u novije doba, proznih opusa u suvremenoj hrvatskoj knji\u017eevnosti. Dosljedan uvjerenju da su politika i ideologija nakon gra\u0111anskih revolucija postale \u010dovjekovom sudbinom, u svojim djelima ponaj\u010de\u0161\u0107e problematizira sukob izme\u0111u \u017eelje za slobodom i njezina ograni\u010davanja kao i izme\u0111u idealizma, koji zna prije\u0107i u dogmatizam, te raznih oblika nasilja, uzurpacije, grabe\u017ea, birokratizma i barbarskog uni\u0161tavanja svih vrijednosti, pri \u010demu vulgarizirana ideologija i politika slu\u017ee kao pokri\u0107e.\u201c sa\u017eima zna\u010daj Bre\u0161anovog dramskog (ali i proznog) opusa teatrolog Boris Senker u leksikonskoj natuknici o Ivi Bre\u0161anu. (u: Leksikon hrvatskih pisaca, str. 102-103, \u0160kolska knjiga, Zagreb 2000).
\nU grotesknoj tragediji Sve\u010dana ve\u010dera u pogrebnom poduze\u0107u Bre\u0161an kre\u0107e od motiva stranog i nepoznatog mo\u0107nika koji, sli\u010dno kao u Gogoljevu Revizoru, sti\u017ee u malo mjesto u provinciji. No, u tom provincijalnom mjestu postoje lokalni mo\u0107nici \u010diji postupci odre\u0111uju sudbinu ljudi na tom podru\u010dju. Me\u0111u lokalnim funkcionerima, predstavnicima vlasti postoji osoba \u010dija uloga je biti moralna vertikala i, samim time, korektiv njihovom pona\u0161anju. U dramskoj strukturi upravo bi ta osoba trebala, kao svojevrsni outsider, postati zama\u0161njak dramskog zbivanja. No, Bre\u0161anov osje\u0107aj za to\u010dnu poziciju dramskog karaktera toj osobi \u2013 Mikcu (Vinko Kraljevi\u0107) \u2013 daje ulogu promatra\u010da i komentatora i to komentatora koji u posljednjem prizoru postaje jedini dramski lik kojemu je dozvoljeno, i koji ima obvezu, podastrijeti gledatelju moralnu, odnosno amoralnu dimenziju djelovanja ostalih likova drame. Globalna metafora u Sve\u010danoj ve\u010deri za Bre\u0161ana postaje lokalna. Jer hijerarhija me\u0111u lokalnim mo\u0107nicima odraz je globalne hijerarhije mo\u0107i u onom svijetu negdje drugdje, izvan njihova mjesta. Taj je svijet za njih jednako imaginaran kao i Amerika pa je logi\u010dno da opasnost i izazov, poticaj za njihovu akciju, dolazi iz vanjskog svijeta, nominalno odre\u0111enog kao Zagreb i kao Amerika.
\nU strukturi drame izme\u0111u tih svjetova je znak jednakosti. U njima je sve mogu\u0107e, jednako kao \u0161to je u njihovom svijetu sve nemogu\u0107e, odnosno kao \u0161to je hijerarhija mo\u0107i strogo determinirana i totalitarna te ju je nemogu\u0107e promijeniti. \u010cak i po cijenu ne\u010dijeg \u017eivota. Kvaliteta i razmjeri akcija i postupaka likova u skladu su s njihovim sposobnostima. Svim likovima u drami zapravo je zajedni\u010dko sitno profiterstvo i pohlepa zbog koje su se svi u stanju posva\u0111ati, pa \u010dak i fizi\u010dki obra\u010dunati, da bi na kraju bili razobli\u010deni kao naivni (ali ne i nevini) i glupi u svojoj bahatoj okrutnosti. Bre\u0161an u ovoj drami pokazuje i svu klaustrofobiju rigidnog politi\u010dkog sistema koji se \u201ena terenu\u201c pretvara u grotesku i vlastitu suprotnost. Likovi koje stvara prepisani su iz \u017eivota. Njihova je mana ta \u0161to su samo ljudi i ne mogu se izdi\u0107i iz situacije, ne mogu biti ono \u0161to nisu a \u0161to se tako svojski, tijekom cijele drame, upinju biti. Oni \u017eele biti bolji, spretniji i pametniji nego \u0161to to stvarno jesu. A ne mogu. Ne mogu zato \u0161to njihove sposobnosti ne se\u017eu dalje od lokalnog, sitnog profiterstva i varanja na malo, a na kraju postaje smije\u0161no \u0161to su varalice i sami prevareni. Razina prevare ostaje ista samo je igra ve\u0107a i profesionalnije izvedena. Dvostruki okvir koji Bre\u0161an postavlja oko ina\u010de vrlo realisti\u010dnog i preciznog teksta u kojem je svaki karakter potrebno obraniti iskrenom i vrhunskom gluma\u010dkom interpretacijom.
\nJer, da je Bre\u0161anova drama Sve\u010dana ve\u010dera u pogrebnom poduze\u0107u samo groteska, onda bi publici bili dovoljni plo\u0161ni i karikaturalni tipovi, jer bi bili dovoljno smije\u0161ni i zabavni i bez gluma\u010dkog realizma i uvjerljivih i to\u010dnih interpretacija. No, ovakva dramska struktura otvara prostor vjernom oslikavanju karaktera, psihologizaciji dramskih scena i ostvarivanju lokalnog kolorita u kojem je svako lice ujedno i osoba od krvi i mesa, osoba kojoj vjerujemo i koja nam je simpati\u010dna. Naslutio je taj beskrajni prostor kazali\u0161nog realizma i Bo\u017eidar Violi\u0107 u HNK u Splitu 1982. koji je, u skladu s tim, tra\u017eio od autora da nadopi\u0161e dramu a da je pri tom nadopisivanju nastao gotovo novi dramski tekst od 17 slika, s mno\u0161tvom novih likova, zahva\u0107aju\u0107i u totalitet svakodnevnog \u017eivota malog dalmatinskog mjesta na na\u010din na koji bi to danas mogla u\u010diniti samo kakva reality show produkcija, ali ne i kazali\u0161na predstava. Bio bi to zacijelo vrlo aktualan i zanimljiv reality show ali je vjerojatno da u svom realizmu ne bi bio toliko smije\u0161an koliko to mo\u017ee biti kazali\u0161na predstava.<\/p>\n

Povratak kazali\u0161tu<\/strong>
\nAktualnost dramskog teksta Sve\u010dana ve\u010dera u pogrebnom poduze\u0107u svakodnevno potkrepljuju novinski tekstovi koji izvje\u0161tavaju o raznim vrstama financijskih makinacija, prevara, pronevjera, pretvorbi. U tim je financijskim katastrofama nemogu\u0107e ustanoviti kamo su nestala sredstva kojima su nekada raspolagala poduze\u0107a. Rezultat svih tih makinacija je propast lokalnih poduze\u0107a koja kao izravnu posljedicu ima smanjenje kvalitete \u017eivota na nekom podru\u010dju gdje obi\u010dni ljudi ostaju bez radnih mjesta i sredstava za \u017eivot. A nerijetko su za novonastalu situaciju i financijsku propast zaslu\u017eni upravo veliki biznismeni koji su se \u201eovjen\u010dani aureolom uspje\u0161nosti\u201c vratili iz inozemstva \u017eele\u0107i pomo\u0107i svom rodnom kraju. Iako ova predstava mo\u017eda govori o nekim drugim mutnim i te\u0161kim vremenima, ta su vremena toliko sli\u010dna ovima u kojima \u017eivimo da se o aktualnosti Bre\u0161anove groteskne tragedije ne moramo mnogo pitati. Iz istog je razloga proteklih godina u nekoliko navrata s uspjehom postavljana najizvo\u0111enija Bre\u0161anova komedija Predstava Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja iz 1971. jer je, jednako kao i Sve\u010dana ve\u010dera, govorila o problemima nekih drugih olovnih vremena. Na\u017ealost, ta su se vremena u dvadeset godina promijenila – ne na bolje kako bismo o\u010dekivali ve\u0107 – na gore. U kontekstu svih na\u0161ih pretvorbi i bogatih povratnika iz inozemstva Bre\u0161anova komedija dobiva sasvim novu, iznimno suvremenu dimenziju, a govore\u0107i o njezinom novom uprizorenju u redateljskom \u010ditanju Zorana Mu\u017ei\u0107a ona otkriva bogatstvo Bre\u0161anove fine psihologizacije karaktera, to\u010dnog hijerarhijskog odnosa u kojem predstavnici lokalne vlasti priti\u0161\u0107u one ispod sebe, a sve to \u2013 u ovoj predstavi \u2013 jedino i isklju\u010divo kazali\u0161nim mehanizmina. Prevariti naivne lokalne politi\u010dare koji su u svojoj sredini mo\u0107nici a izvan nje opet obi\u010dni mali i nesigurni, ispod ko\u017ee krvavi, mo\u017eda \u010dak i simpati\u010dni ljudi koje \u010desto sa\u017ealjevamo zbog njihove ograni\u010denosti jedna je stvar, ali \u2013 prevariti one koji su i sami varalice, namjestiti im igru ve\u0107u od one koju su u stanju shvatiti i prihvatiti \u2013 to je katastrofa i pakao. Za njih, ne za publiku. Publika u\u017eiva u toj igri i nada se pravednom kraju. No, kraj postaje tragedija i ta tragi\u010dnost unutar groteskne situacije kazali\u0161nim sredstvima prokazuje sve ono \u0161to kazali\u0161tem kod sebe samih mo\u017eemo popraviti. I zbog istih razloga zbog kojih su nam Bre\u0161anovi likovi smije\u0161ni, oni su i pou\u010dni te nas, mo\u017eda barem malo, mogu u\u010diniti boljima nego \u0161to smo bili.
\nLidija Zozoli<\/p>\n

Kratak sadr\u017eaj<\/strong>
\nRadnja ovog dramskog teksta zbiva se u malom dalmatinskom mjestu, negdje na obali. U mjesto dolazi povratnik, Amerikanac hrvatskog podrijetla koji je negdje u dalekoj Americi zaradio \u010ditavo bogatstvo. Nakon njegova povratka za stanovnike mjesta ni\u0161ta vi\u0161e ne\u0107e biti isto. Direktor pogrebnog poduze\u0107a Murina (Igor Me\u0161in), poku\u0161ao je u suradnji s lokalnim mo\u0107nicima, direktorom hotelskog kompleksa Kozlinom, (Davor Svedru\u017ei\u0107) i predsjednikom mjesne zajednice Bajdom (Ivica Zadro) i pone\u0161to zaraditi ne bi li ipak mjesto \u2013 a i oni sami \u2013 profitirali na ra\u010dun bogatog povratnika. No, u mjestu \u017eivi i Mikac (Vinko Kraljevi\u0107), \u010dovjek koji svojim moralnim stavovima od samog po\u010detka ukazuje svima na pogre\u0161ku koju \u010dine zbog vlastite pohlepe ni sam ne slute\u0107i razmjere te pogre\u0161ke. I dok se svi stanovnici mjesta nadaju se da \u0107e amerikanac John Gr\u0161kovi\u0107 (Zvonimir Zori\u010di\u0107), koji je navodno uistinu stra\u0161no bogat, sigurno \u017eeljeti ulo\u017eiti te\u0161ko ste\u010deni kapital u svoj stari kraj, pomo\u0107i svima njima koji su ostali \u017eivjeti siroma\u0161no i te\u0161ko na rodnoj grudi. Iako je taj doktor Grskovich izrazio \u017eelju da za sebe kupi grobnicu talijanske obitelji Della Scala \u010diji sin Michelangelo jo\u0161 uvijek navodno luta svjetskim bespu\u0107ima, u hotelu u kojem boravi kre\u0107e procesija molitelja. U redu stoji direktor pogrebnog poduze\u0107a Murina i nadriumjetnik Jovan Lasica (Tomislav Marti\u0107), Bajdo i Kozlina, ali i mjesni \u017eupnik Don Felicio (Vid Balog). I svatko od njih nastoji dograbiti svoj dio inozemnog financijskog kola\u010da. Ali, stvari se ne odvijaju ba\u0161 onako kako je to doktor obe\u0107ao, a pojavljuje se i posljednji potomak izumrle obitelji, Maksimilijan Della Scala (\u017deljko Duvnjak)…..<\/p>\n

Ivo Bre\u0161an<\/strong> (Vodice, 27. svibnja 1936) dramati\u010dar, scenarist i romanopisac. Zavr\u0161io je Gimnaziju u \u0160ibeniku, slavistiku i filozofiju diplomirao je 1960. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao profesor hrvatskog jezika i knji\u017eevnosti u \u0161ibenskoj gimnaziji, a od 1983. je umjetni\u010dki voditelj Centra za kulturu i Me\u0111unarodnoga dje\u010djeg festivala. Tijekom \u0161ezdesetih u periodici je objavio nekoliko pripovjedaka i eseja te napisao (neobjavljenu i neizvedenu) dramu Proteus anguineus. Nakon \u0161to mu je u splitskom \u010dasopisu Vidik 1970. objavljena filozofska drama \u010cetiri podzemne rijeke, posve\u0107uje se pisanju tekstova za kazali\u0161te, film i televiziju. Knji\u017eevni i kazali\u0161ni uspjeh postigao je prvom u nizu grotesknih tragedija, dramom Predstava Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja, koja je nastala 1965, objavljena je u \u010dasopisu Kolo 1971, a praizvedena iste godine u Teatru &TD u re\u017eiji Bo\u017eidara Violi\u0107a. Slijedile su izvedbe u drugim hrvatskim i jugoslavenskim kazali\u0161tima te u nekoliko europskih zemalja. Slijede\u0107a u nizu Bre\u0161anovih uspje\u0161nica je groteskna tragedija Ne\u010dastivi na Filozofskom fakultetu iz 1975. (Prolog), praizvedena u ljubljanskom Mestnom gledali\u0161\u010du 1980. Drama Sve\u010dana ve\u010dera u pogrebnom poduze\u0107u (Groteskne tragedije, 1979) praizvedena je u Teatr Nowy \u0141d\u00f3\u017a 1980. a hrvatska je praizvedba bila 1982. u HNK u Splitu u re\u017eiji Bo\u017eidara Violi\u0107a. Drama je u pro\u0161irenoj varijanti (sa 17 slika) tiskana u novosadskom \u010dasopisu Scena 1984. Slijedile su Vi\u0111enje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507 (Pozori\u0161te Bo\u0161ko Buha, Beograd, 1985; Nove groteskne tragedije, 1988), Arheolo\u0161ka iskapanja kod sela Dilj (Prolog, 1981), Anera (Prolog, 1983; Kazali\u0161te Marina Dr\u017ei\u0107a Dubrovnik 1984), Hidrocentrala u Suhom Dolu (Prolog\/teorija\/tekstovi, 1985; Mestno gledali\u0161\u010de, Ljubljana 1985), Veliki manevri u tijesnim ulicama (Scena, Novi Sad 1990; Gradsko kazali\u0161te Komedija, 1990) te neobjavljeni Julije Cezar praizveden u HNK u Splitu 1995. \u010cetiri jedno\u010dinke zajedni\u010dkog naziva Kratki kurs dugog propadanja praizvedene su u Dramskom kazali\u0161tu Gavella 1991, drama Utvare praizvedna je u HNK u Osijeku u re\u017eiji \u017delimira Ore\u0161kovi\u0107a a drama Nihilist iz Vele Mlake u HNK u Zagrebu 1998. u re\u017eiji Jo\u0161ka Juvan\u010di\u0107a dok je dramu Gnjida u Satiri\u010dkom kazali\u0161tu Kerempuh postavio Bo\u017eidar Violi\u0107 (1999).
\nBre\u0161anovi dramski tekstovi objavljeni su u \u010detiri knjige (Groteskne tragedije, 1979; Nove groteskne tragedije, 1989; Tri drame, 1993. i Utvare, 1997). Bre\u0161an je napisao niz proznih djela, romana i pri\u010da (Ptice nebeske, 1990, Ispovijedi nekarakternog \u010dovjeka 1996, Spletke 1997, Pukotine i druge pri\u010de 2000, Astaroth, 2001, Kockanje sa sudbinom 2002, Dr\u017eava Bo\u017eja 2053. iz 2003, Vra\u017eja utroba 2004, Tri \u017eivota Tonija Longina 2005, Gorgone 2006, Katedrala 2007). U suradnji s Krstom Papi\u0107em napisao je scenarije ze filmove Predstava Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja (1973), Izbavitelj (1976), Tajna Nikole Tesle (1980), zatim potpisuje autorstvo scenarija filmova Veljka Bulaji\u0107a Obe\u0107ana Zemlja (1986), Donator (1989) i Libertas (2004). Uspje\u0161ni su bili i scenariji filmova Vinka Bre\u0161ana Kako je po\u010deo rat na mom otoku (1996), Mar\u0161al (2000). Autor je scenarija za televizijske drame Ptice nebeske (1989) i Egzekutor (1991). Najve\u0107i hrvatski suvremeni komediograf i pisac \u017eivi i radi u \u0160ibeniku. Za knji\u017eevno i kulturno djelovanje nagra\u0111en je mnogim nagradama. Sve\u010dana ve\u010dera u pogrebnom poduze\u0107u je drugo komediografsko djelo koje je na pozornici Zagreba\u010dkoga gradskog kazali\u0161ta Komedija. Njegova komedija Veliki manevri u tijesnim ulicama s uspjehom je, u re\u017eiji Marina Cari\u0107a, praizvedena u Komediji 1990. (Biografija prema leks. natuknici B. Senkera u: LHP, str. 102-103, \u0160kolska knjiga, Zagreb 2000).<\/p>\n

>>Biografije<\/a><\/p>\n

Redatelj: Zoran Mu\u017ei\u0107
\nDramaturginja i suradnica redatelja:\u00a0 Lidija Zozoli
\nScenograf: Darko Bakli\u017ea
\nKostimografkinja:\u00a0 Elvira Ulip
\nAutor glazbe: Igor Karli\u0107
\nOblikovatelj svjetla:\u00a0 An\u0111elko Kos\u00a0
\nInspicijentica:\u00a0 Dijana Daj\u010di\u0107
\n\u0160apta\u010dica:\u00a0 Stela Palijan \u017dingerlin<\/p>\n

Tehni\u010dko vodstvo:
\nTomislav Ruszkowski, Romeo Beifuss
\nMajstor pozornice: Josip Novak
\nMajstor rasvjete:\u00a0 An\u0111elko Kos
\nRasvjeta: Tomislav Kuni\u0107, Igor \u0160eler
\nMajstor tona:\u00a0 Nevenko Ben\u0161ek
\nTon: Vlado Puljko
\nMaskerka: Merima \u0110ikoli
\nVlasuljarka: Irena Ru\u017ei\u0107
\nSlikarski radovi: Jasminka Begi\u0107
\nKiparski radovi: Ivica Marin<\/p>\n

Dekor, kostimi i ostala oprema izra\u0111eni u vlastitim radionicama pod vodstvom Viktorije \u0160vende, Antuna \u0160valjeka i Zvonka Ku\u010dini\u0107a.
\nRekviziteri: Hrvoje Novak, \u017deljko Horvati\u0107
\nIdejno rje\u0161enje plakata i knji\u017eice: Darko Bakli\u017ea
\n\u00a0
\nUloge:\u00a0\u00a0
\nMurina, direktor pogrebnog poduze\u0107a Igor Me\u0161in<\/a>
\nMikac, knjigovo\u0111a u pogrebnom poduze\u0107u Vinko Kraljevi\u0107<\/a>
\nJureta, \u0161ef grobara Ranko Tihomirovi\u0107<\/a>
\nGrobar Goran Malus<\/a>
\nRadnica u pogrebnom poduze\u0107u Nada Abrus<\/a>
\nBajdo, predsjednik Mjesne zajednice i voditelj glazbe Ivica Zadro<\/a>
\nKozlina, generalni direktor hotelskog kompleksa Davor Svedru\u017ei\u0107<\/a>
\nJovan Lasica, nadri umjetnik Tomislav Marti\u0107<\/a>
\nDon Felicio Vid Balog<\/a>
\nDoktor Zvonimir Zori\u010di\u0107<\/span>
\nMu\u0161ica \u017deljko Duvnjak<\/a>
\nTica, mjesni ridikul Sa\u0161a Buneta\u00a0<\/a><\/p><\/blockquote>\n

Premijera: 19. lipnja 2008.
\nTrajanje: oko 2 sata sa stankom<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Groteskna tragedija Ivo Bre\u0161an Velika i razorena metafora Mikac: \u010covika, \u010dovika fali moj Murina! U tome je sve zlo…. Groteskna<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":0,"parent":1659,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"class_list":["post-713","page","type-page","status-publish","hentry"],"publishpress_future_action":{"enabled":false,"date":"2026-08-02 05:07:14","action":"change-status","newStatus":"draft","terms":[],"taxonomy":"","extraData":[]},"publishpress_future_workflow_manual_trigger":{"enabledWorkflows":[]},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/713","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=713"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/713\/revisions"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1659"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.komedija.hr\/www\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=713"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}