Satirična komedija
Antony Jay – Jonathan Lynn
Prevela s češkoga: Dagmar Ruljančić
Kako preživjeti bez satire?
Satirična komedija (franc.: comedie satirique; engl.: satirical comedy; njem.: Satire, španj.: comedia satirica) Komad u kojem se uprizoruje i kritizira neka društvena praksa ili ljudski porok. (npr.: Tartuffe, Škrtac)
Patrice Pavis: Pojmovnik teatra
I bez ovako kratke i jasne definicije, većina će gledatelja znati što je satira i sigurno će nabrojati još poneku dramu, možda i suvremeniju, koja se može nazvati satiričnom. Ipak, duhovitost i zanimljivost satirične komedije najčešće ovisi o spremnosti njazinog autora da određenu pojavu ili manu izvrgne bespoštednoj kritici koja ponekad može biti (a neki je puta za predstavu to i poželjno) na granici dobrog odgoja, etike i morala. Jer, što je kritika otvorenija i jasnija njezino je djelovanje na gledatelja izravnije.
Britanci su pak, s druge strane, pravi umjetnici po pitanju televizijskih serija u kojima se bespoštednom kritikom i karakterističnim humorom bave vlastitim vladarima i vlašću. Naime, godinama su upravo BBC-jeve humoristične serije takvoga karaktera uveseljavale gledatelje, ne samo u nas, nego u čitavoj Europi. Danas, kada je cijela Europa – barem u namjeri – jedna državna asocijacija u kojoj se do ključanja miješaju različitosti svake pojedine zemlje članice Europske unije, satirična komedija nastala prema jednoj od najpopularnijih humorističnih serija osamdesetih Da, ministre koju je slijedio nastavak Da, premijeru dobiva viši i, satrirički razorniji, smisao. Prvi su to shvatili Česi, čiji je humor godinama konkurirao upravo britanskom ohlađenom, odmjerenom ali ne manje iroinijskom odmaku prema vlasti i svim njezinim apsurdnim oblicima koji na život običnoga čovjeka nerijetko imaju katastrofalne posljedice. I stoga su posegnuli za izvrsnom televizijskom serijom Da, ministre te od televizijskog scenarija Jonathana Lynna i Antonyja Jaya napravili kazališnu predstavu. A da je, ulaskom Češke u Europsku uniju, besmislenost birokracije i glomaznost birokratskog aparata koji na kraju postaje sam sebi svrhom, i tamo aktualna potvrdio je uspjeh koji je ta komedija doživjela u Pragu. Aktualnost serijala iz osamdesetih godina prošlog stoljeća potvrđuje se i na britanskom tlu gdje, u londonskom Gielguld Theatre, igra komedija Johnatana Lynna Da, premijeru (Yes, Prime Minister). Ministar koji kasnije postaje premijer i danas je zahvalna tema ponajprije zbog njegova simpatična nesnalaženja i apsurdna vrludanja po hodnicima glomazne birokracije. Kultna britanska serija iz osamdesetih godina prošloga stoljeća tako je u 21. stoljeću postala zanimljiva i duhovita predstava. A žanr u kojem se ona odvija je satira, dakle bespoštedna kritika vlasti i njenih mehanizama koji funkcioniraju kao svijet za sebe, bez imalo dodira sa stvarnošću ili s potrebama tog bezimenog biračkog tijela čijim se novcem i sama hrani. Naime, u komediji Da, ministre postoje dvije satiričke oštrice. Jedna je usmjerena prema novom ministru koji u dodijeljeno mu ministarstvo ulazi s velikom dozom idealizma, općim nepoznavanjem prilika koje ga tamo očekuju i s nedovoljnom dozom diplomacije koja bi mu omogućila da konfliktne situacije ipak riješi u vlastitu korist. Njegovo nesnalaženje u beskrajnim hodnicima birokracije unutar kojih se svaka ideja o promjeni, uštedi ili, ne daj bože, brizi za građane čijim se porezom taj golemi aparat hrani, zaluta ili pak bespovratno izgubi samo je jedan dio teme dramskog teksta. Druga satirička oštrica usmjerena je upravo prema toj birokraciji koja postupa po vrlo starim i uvriježenim obrascima prema kojima se godišnji državni proračun mora potrošiti do zadnjeg novčića jer, uštedi li se nešto negdje, iduće godine će iz proračuna doći manji dio novčanog kolača. I to manji upravo za onu količinu novca koju je netko (u ovom slučaju ministar) uspio uštedjeti. I zato u državnom aparatu nema ušteda već samo neplaniranih i povećanih troškova. I kako onda ne nasmijati se iznimno točnoj prezentaciji činovničkog načina razmišljanja koju su autori gledatelju podastrijeli tako slikovito. A situacije koje se u predstavi mogu vidjeti građene su na tragu teatra apsurda i beskrajnih, satirički intoniranih doskočica kojima taj institucionalni mehanizam vlasti samog sebe štiti od promjena i potresa svake vrste.
Koliko takva politička satira može biti aktualna hrvatskome gledatelju nije nimalo dvojbeno. Naime, već nekoliko godina s nestrpljenjem, ali i strepnjom očekujemo uključenje u Europsku uniju. Pregovori naše vlade, barem prema službenim izvješćima, dobro napreduju te se povremeno u medijima može čuti kako su neka poglavlja zaključena a druga pak otvorena. Koliko god to apstraktno zvučalo, to samo znači da i nas očekuje suočenje s velikim administrativnim aparatom koji stoluje u Bruxellessu. Kako je pristupanje Hrvatske Europskoj uniji svakim danom sve izvjesnije, tako je i većini ljudi jasno da će proteći još mnogo vremena prije nego inaši političari „nauče plivati“ u europskim političkim vodama kako bi adekvatno riješili sve ekonomske, političke i pravne poteškoće koje nas očekuju prilikom stupanja u Uniju. Jer, druga strana medalje ovakvog udruživanja s europom je niz pravila koje propisuju još čvršće i besmislenije administrativne strukture nego što su one koje trenutno imamo u vlastitoj zamlji. Birokratizacija svakog segmenta ljudske djelatnosti kakvom nas plaše iz Bruxellessa doprinosi strahu da će ulaskom u Uniju Hrvatska ostati bez svoje autohtonosti i velikog dijela onoga što je sastavni dio, ne samo hrvatske turističke ponude nego nacionalnog i kulturnog identiteta. I stoga se aktualitet ove satiričke komedije potvrđuje u njenim posljednjim prizorima. Prebacimo li ih, samo na trenutak, na hrvatsko tlo i nije tako teško zamisliti da ljudi podrže političara koji će se bespoštedno u Bruxellessu boriti za kulenovu seku, sir i vrhnje, puricu s mlincima, dalmatinski pršut i još niz autohtonih hrvatskih proizvoda čija je sudbina neizvjesna zbog strogih propisa Europske unije.
A kome je stalo?
„Državnom službeniku fućka se za građane! Ne zna ništa o životu! Ne poznaje brige običnih ljudi, inflacija ga izbjegava, nezaposlenost mu ne prijeti, njegovo mjesto nikad neće biti ukinuto i automatski ga čeka promaknuće. Ha!“
Frank Weisel ministrici u trenutku pravednoga bijesa
Ipak, da ni političarima u Uniji nije lako, posebno kada najiskrenije žele uvesti pozitivne promjene u okoštale birokratske državne strukture i radom za „opće dobro“ ostvariti pozitivne pomake u osobnoj političkoj karijeri, pokazat će upravo ova predstava. Posebno iznenađenje predstave Da, ministre je u tomu što je u pitanju ministrica (Mila Elegović) što originalnom zapletu dodaje još jednu, prilično vaćnu dimenziju a ta je problem sudjelovanja žena u strukturama vlasti. I naravno, njihovom poznavanju pravila političkih igara koje su stoljećima bile rezervirane isključivo za muškarce. Publika će moći steći izravan uvid u jednu verziju načina na koji se vrlo ženstvena žena može snaći u svijetu muškaraca a da sama pritom ne postane njihovo žensko ogledalo kao što je to bio slučaj sa ženama-političarkama prošlih vremena. Politički žrvanj uigranog tima državnih činovnika s velikim strategom u pozadini na kraju rezultira ministričinim porazom iako je taj poraz zapravo politička pobjeda. No, čak i takav kraj ostavlja ovu duhovitu i dinamičnu satiričnu komediju podložnom različitim interpretacijama. Kako su ministričine dvojbe tijekom cijele drame vrlo uvjerljive i moguće, tako je i sam kraj – iako nalik na političku bajku – potencijalno moguć i tim apsurdniji., Jer ministrica na kraju nauči pravila igre u koju se upustila i penje se na političkoj ljestvici mnogo više nego što je uopće mislila da je moguće. A je li to njezina pobjeda ili pobjeda činovničkog aparat s kojim se bezuspješno pokušala boriti na gledatelju ostaje da prosudi sam. A pri tome se može i dobro nasmijati jer će u ovoj brzoj, duhovitoj i satiričnoj komediji pronaći mnoge sličnosti s trenutnom hrvatskom političkom situacijom.
Lidija Zozoli
[supsystic-gallery id=24 position=center]
Kratak sadržaj:
Stranka kojoj pripada Judy Hacker pobijedila je na izborima, a sama Judy odnijela je pobjedu u okrugu Birmingham što joj je donijelo i mjesto u britanskom parlamentu. Nova članica parlamenta smatra to, ne samo svojim najvećim političkim uspjehom, nego i početkom velike karijere u visokoj politici. Ipak, pri raspodjeli ministarstava nije prošla tako dobro kako se nadala jer joj je dodijeljeno Ministarstvo državne uprave koje mnogi smatraju političkim grobljem. U tom ministarstvu Judy se počinje boriti za provedbu biračima obećanog političkog programa štednje i restrikcija te smanjenja administrativnog aparata koji zapošljava – ni manje ni više nego 23 tisuće činovnika – te upravlja s mnoštvom nekretnina, a posjeduje i impozantan vozni park.
Koliko god se trudila i što god poduzimala Judy Hacker ne uspijeva smanjiti troškove ni broj zaposlenih, a najteže joj je saznati što uistinu svi ti ljudi po raznim uredima ministarstava rade. U tome joj svesrdno „pomažu“ stalni tajnik ministarstva Sir Humphrey Appleby i njezin osobni tajnik Bernard Wooly koji u početku čak i gaji određenu naklonost i lojalnost prema novoj šefici. No, kako vremenom spoznaje da u njezinom ministarstvu nije mogluće ništa uštedjeti niti je moguće išta promijeniti, Judy shvati da visoka politika nije ono što je ona vjerovala da jest i mora odlučiti ili igrati igru po tuđim pravilima ili je ne igrati uopće. Njezin sljedeći posao je još važniji od vođenja Ministarstva državne uprave, a dobiva ga upravo zahvaljujući tome što shvaća zakonitosti njezina funkcioniranja. No, unatoč vrlo preciznim uputama kako doći do iduće političke fotelje, „igru“ je morala odigrati sama. Ironično ili ne, s obzirom na početak predstave, odigra je vrlo uspješno i postaje premijerka.
Judy Hacker, ministrica Ministarstva državne uprave (Mila Elegović)
Impulzivna i nesigurna, barem u početku. Kasnije nauči sjajno vladati vlastitim emocijama, ali i prikrivati nedostatak informacija i znanja o stvarima. Vrlo prilagodljiva. Iako se za karijeru ministrice spremala čitav život, naporno radeći na vlastitoj promociji i provođenju političkih ideja svoje stranke, imenovanje na tu poziciju zatječe je nespremnu. Jer, ministarstvo koje je „dobila“ i nije područje njezine ekspertize. No, vrijedna i snalažljiva, odlučuje se svim snagama baciti na posao. Ipak, prvi i najteži zadatak bio joj je naučiti jezik državne administracije i ovladati pravilima igre koja je državnim činovnicima prirodna kao što je drugim ljudima prirodno disati. Nakon nekoliko velikih političkih gafova Judy se počinje sjajno snalaziti u vodama visoke politike. Toliko sjajno da je na kraju čeka željeno promaknuće.
Sir Humphrey Appleby, stalni tajnik u ministarstvu (Saša Buneta / Željko Duvnjak)
Hladan i odmjeren, uvijek vlada situacijom ili je, po prirodi stalnog tajnika ministarstva, iznad nje. Rijetko kada ga išta može izbaciti iz takta. Britkog uma i vrhunske snalažljivosti, Sir Humphrey je izvrstan pripitomljavatelj ministara koji se u njegovom ministarstvu ne zadržavaju dugo. Jer, imati pod sobom ni manje ni više nego 23 tisuće zaposlenika, Sir Humphreyju je sasvim prirodno i normalno. Ali ne i ministrima koje mu vlada, svako malo pošalje da bi provjerila njegove sposobnosti suzdržavanja i hladnokrvnog reagiranja u kriznim situacijama. Bar ih tako odmjereni i provjereni Appleby doživljava.
Bernard Wooly, ministričin osobni tajnik (Goran Malus)
Relativno nov i zbog toga nerijetko nespreman tajnik s velikom naklonošću odnosi se prema svojoj ministrici. No, ipak, u ključnomu trenutku i on shvaća prema komu treba usmjeriti lojalnost i odanost, uz visoku dozu diskrecije kojoj teži svaki savršeni tajnik. Ipak, zabavan u nemogućnosti skrivanja reakcija na događaje oko njega, Wooly je simpatičan. Čak simpatičniji od ostalih djelatnika ministarstva.
Frank Weisel, ministričin politički savjetnik (Igor Mešin)
Oštrouman ali oportunistički nastrojen. Nastoji svoje mišljenje uskladiti s ministričinim u što kraćem vremenu te „zaraditi svoju plaću“ time što će uistinu biti koristan u prikupljanju informacija koje bi ministrici Hacker donijele političke bodove. Prvi se uspješno sukobljuje s činovničkim aparatom ukazujući na propuste istog, ali je isto tako prvi koji će prihvatiti kompromis u vlastitu korist. Karijerist „moralnoga“ tipa.
Tony Hacker, ministričin suprug (Davor Svedružić)
Prema definiciji, tiha podrška ministrici, njezin glas razuma i izvor nerijetko retoričkih ali vrlo važnih pitanja koje najčešće razjaruju njegovu dragu suprugu. Na kraju sveden na zahtjevnog i uzdržavanog političarkina supružnika koji svoje potrebe stavlja ispred onih države, naroda, vlade i stranke. Uživa u blagodatima položaja ministričinog supruga i samo se površno uključuje u političke aktivnosti nastojeći pružiti podršku. Dakako, na osobit način.
Sir Arnold Robinson, tajnik vlade (Damir Lončar)
Važan i moćan iako naizgled benigan. Ne treba ga podcjenjivati ni u jednoj sceni u kojoj se pojavljuje jer, iako opterećen ovisnošću koju upražnjava s nepatvorenim užitkom i izjeden godinama državne službe, Arnie je takozvani „opasan igrač“ koji kreira visoku politiku proračunatim i ubojitim potezima vodeći igru iz prikrajka. Velika siva eminencija svih događaja.
Ron Watson, glavni tajnik Sindikata državnih zaposlenika u prometu (Vinko Kraljević)
Iskorištava svojih pet minuta u potpunosti. Kao i svi tajnici sindikata ima vlastite prioritete. Ambiciozan i snalažljiv uspijeva prodrijeti u ministričin kabinet i doći do važnih informacija. Upravo je on zaslužan za prvi ministričin politički skandal.
Barbara Prichard, ministričina tajnica za tisak, novinarka (Ana Kraljević)
Isprva dio ministričina kabineta no ubrzo se nađe s druge strane, u novinama koje pomno prate ministričin rad. Nastoji biti profesionalna i ekspeditivna te priliku koja joj se pruža ekskluzivnim razgovorom s ministricom iskoristiti u potpunosti. Mlada i ambiciozna, ali do kraja ostaje nejasno razumije li baš sve nijanse političke igre kojoj je svjedokom.
Kamerman (Emil Kuzminski)
Profesionalac do srži. Svoj posao obavlja brzo i neprimjetno nastojeći što manje smetati velikim i značajnim ljudima koje fotografira. No, pritom zna ostati zamijećen jer, nikad se ne zna kada će njegova diskrecija i profesionalne usluge zatrebati nekome od tih, velikih.
Redatelj: Zoran Mužić
Scenograf: Darko Bakliža
Kostimograf: Željko Nosić
Autor glazbe: Igor Karlić
Oblikovatelj svjetla: Anđelko Kos
Uloge:
Judy Hacker, ministrica Ministarstva državne uprave – Mila Elegović
Sir Humphrey Appleby, stalni tajnik u ministarstvu – Saša Buneta / Željko Duvnjak
Bernard Wooly, ministričin osobni tajni – Goran Malus
Frank Weisel, ministričin politički savjetnik – Igor Mešin
Tony Hacker, ministričin suprug – Davor Svedružić
Sir Arnold Robinson, tajnik vlade – Damir Lončar
Ron Watson, glavni tajnik Sindikata državnih, zaposlenika u prometu – Vinko Kraljević
Barbara Prichard, ministričina tajnica za tisak – Ana Kraljević
Kamerman – Emil KuzminskiČešku dramatizaciju engleskog scenarija televizijske serija izvelo je Kazalište na Vinohradima u Pragu tijekom sezone 2005./2006. (Prijevod: Jan Klima; Dramatizacija: Kristina Žantovská: Prilagodba: Martin Stropincký).
Premijera: 10. veljače 2011.
Leo Mujić, koreograf autor je zanimljivog suvremenog stila u kojemu spretno kombinira moderan i klasičan baletni izraz,čime je postao autorski zanimljiv za mnoga svjetska baletna kazališta. Koreografirao je baletne predstave za: Berlinski državni balet; Slovensko narodno gledališče u Ljubljani i Mariboru; Akademiju za glazbu i ples u Zürichu; solo za Tamása Nagyja u Nizozemskom nacionalnom baletu u Amsterdamu; solo za Aurelie Dupont u pariškoj nacionalnoj Operi; balet Promijeni me za plesni festival Jacob’s Pillow u Massachusettsu; solo za Davida Hollberga – prvaka newyorškog ABT-a; duet za Drew Jocoby i Rubinalda Pronka; dva cjelovečernja baleta u Augsburgu Traumgekrönt inspiriran poezijom Rainera Marije Rilkea i Orpheus-Saitenschlag; te solo za Friedemanna Vogela u Stuttgarter ballettu. U tokijskom Theatre No napravio je nezavisni baletni projekt s prvacima New National Theater, a za Tokio City Ballet koreografirao je balet Smrt i djevica. U Mađarskome narodnom kazalištu u Pečuhu balet Change back; u Nacionalnom baletu u Györu balet Glass house; u beogradskom Narodnom pozorištu balet u operi Moć sudbine; u novosadskom SNP-u balet Carmina burana Carla Orffa. U riječkom HNK Ivana pl. Zajca premijerno je izveden autorski projekt nastao u suradnji s koreografkinjom Mašom Kolar Pour homme et famme. S Valentinom Turcu na Dubrovačkim ljetnim igrama postavio je autorski projekt Opasne veze u koprodukciji s mariborskim SNG-om i Festivalom Ljubljana. Suradnja s Valentinom Turcu rezultirala je i baletima Carmen (Balet HNK Split), Romeo i Julija (u Latvijskom nacionalnom baletu i u Francuskoj u teatru Metz Metropole).
Rođen u Varaždinu. U djetinjstvu se prvenstveno bavio bejzbolom i igrao za varaždinsku „Vindiju“, a 2012. osnovao je svoj prvi bend s kojim je snimio dva singla na engleskom jeziku, te se počeo sve više okretati glazbi i glumi. Krajem 2013. godine ušao je u bend Groove On s kojim je odradio preko 50 nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine nastupao je u mjuziklu „Josip i kričave boje njegovih snova“ redatelja Richarda Monteza, a krajem ljeta 2014. godine u mjuziklu „Les Misérables“. 2014. godine izabran je u tim Jacquesa Houdeka u show programu „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“, te je s Jacquesom i Oliverom Dragojevićem nastupio u Lisinskom. Krajem 2015. godine postao je član gig/event benda The Groovebox. 2017. godine izdao je svoja prva tri singla, „Samo ti“, „Osjećaš li“ i „Čujem ti glas“, pod diskografskom kućom Universal Music Hrvatska. Ostvario je 12 nastupa u 10 dana Špancirfesta u sklopu dva benda, kao solo izvođač, te kao dio mjuzikla „Chicago“ koji je složen kao glazbeno-plesni performans u kojem je igrao ulogu Billyja Flynna. Krajem 2018. godine igrao je glavnu ulogu u mjuziklu „Glazba srca mog“ koji je premijerno izveden u studenom u varaždinskom HNK. U prosincu iste godine izdao je pjesmu „Božić je“ u suradnji s Laurom Mjedom.
Rođen u Zagrebu 15. 1. 1998. godine. Nakon završene osnovne glazbene škole nastavlja učiti klavir u Groove Sound & Music glazbenoj školi u Zagrebu. 2017. godine završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer Fotografski dizajner. Nastupao je i osvojio nagradu kao jedan od predstavnika hrvatskih blues snaga u Memphisu na International Blues festivalu, a 2018. godine sudjelovao je u finalu RTL-ovog showa “Zvijezde”. Klavijaturist je grupe “Kojoti”, a osnovao je i vlastiti bend “Magnar” s kojim je izbacio singl 2019. godine.
Igor Drvenkar, pjevač i producent, rođen je u Koprivnici 22. 5. 1991. godine. Od 2009. godine živi u Zagrebu gdje se glazbeno educira i aktivno nastupa. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja počeo se profesionalno baviti glazbom i autorskim radom, te sudjelovanjem na festivalima. 2012. godine vokalno se usavršavao kod profesora Marijana Huljića, a 2013. na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana. Iste je godine na festivalu „Pjesme Podravine i Podravlja“ nagrađen kao najbolji kantautor te potpisao suradnju s glazbenom kućom Kviskoton i izbacio svoj prvi solistički album. Ujedno se i po prvi puta pojavljuje u kazalištu, u ulozi Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, u režiji Roberta Boškovića i Marka Cindrića. 2014. godine na dječjem festivalu „Kukuriček“ nagrađen je za najbolji aranžman, a narednih se godina počinje aktivnije baviti samim skladanjem i produkcijom. 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“ u režiji Roberta Boškovića. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. 2017. godine nastupao je na izložbi „Tesla – Mind from the Future“ u koncertnoj izvedbi rock opere „Tesla“ autora Andreja Kljakovića i Lina G. Roche. Nastupao je u 3. sezoni HRT-ove glazbene emisije „A strana“. Glavni je vokal grupe GEA s kojom aktivno izbacuje autorske singlove u izdanju Croatia Recordsa, te nastupa diljem Hrvatske.
Siniša Štork rodio se 21. svibnja 1966. u Derventi. Solo pjevanje je upisao 1987. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je diplomirao 1991. u klasi prof. Blanke Kurpjel Danon i prof. Paše Gackić. Nastavio se usavršavati te 1996. upisuje Akademie fűr Musik und Darstellende Kunstu Beču, studij opernih uloga, kod profesora Kurta Malma, Uwea Theimera, Franza Donnera Helene Kruso, gdje je diplomirao 2000. godine.
Rođen 1985. godine u Rijeci. Prvi je put javno nastupio sa 6 godina i ubrzo je nakon toga s bratom i prijateljima osnovao dječji bend „3+1“ i ostvario nastupe diljem Hrvatske, kao i u show emisijama nacionalnih televizija („Turbo Limach Show“). S 10 godina nastupa u pulskom amfiteatru pred 10.000 gledatelja. Nastavio je nastupati na televizijskim emisijama i show programima („Ples sa zvijezdama“, „Zvijezde pjevaju“), uključujući i onaj na hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije, te je na brojnim festivalima izvodio vlastite skladbe i osvajao nagrade publike i struke za umjetnički dojam i interpretaciju. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja pohađao je glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova gdje je maturirao 2003. godine, a 2009. godine diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Zabilježio je nastupe na pozornicama diljem Hrvatske i regije, kao i na brojnim glazbenim emisijama (“Story Supernova”, “Hrvatski idol”, “Showtime”, “The Voice – Najljepši glas Hrvatske”) te u dvije sezone showa “Supertalent”, a 2010. godine postaje i polufinalist showa. 2011. godine postao je dio ansambla mjuzikla „Footloose“ u režiji Igora Barberića. Završio je Musical Class Intensive u segmentu pjevanja, plesa, glume i izvedbene umjetnosti u školi pjevanja „Husar & Tomčić“, te je dvije sezone bio dijelom edukacije za mjuzikl. Nastupao je i u mjuziklu „Pacijenti“ Igora Barberića, Tončija Huljića i Mire Gavrana, a 2018. godine bio je član ansambla mjuzikla „Alphonsine“ Veseljka Barešića u kazalištu „Komedija“. Uz Juditu Franković igra više uloga u predstavi „ROOM No. 13“ u suradnji „DANCE COMPANY &M“ i Judite Franković.
Rođen je u Kikindi u Vojvodini. S devet se godina počeo baviti baletom i prvi put stao na scenu, kada je otkrio ljubav prema kazalištu i umjetnosti. Nastavio se baviti klasičnim baletom sljedećih 8 godina, a potom je prešao na suvremeni. Nakon godinu dana bavljenja istim otišao je i na prvo natjecanje: na međunarodnom natjecanju u Rumunjskoj osvojio je prvo mjesto u kategoriji suvremenog plesa i titulu prvaka 2015.-2016. godine. U Kikindi je sudjelovao u mnogobrojnim mjuziklima i baletnim koncertima („Moulin Rouge“, „Le magazine de suicide“), te surađivao s udruženjem „Kancelarija za mlade“. 2016. godine preselio se u Zagreb kako bi stekao što više iskustava vezanih uz ples, pjevanje i glumu. Kao polaznik Škole za mjuzikle „Husar & Tomčić“ učestvovao je u produkciji „Cesta“, izvedenoj u kazalištu „Komedija“.
Rođen 28. 9. 1993. u Zagrebu. Pohađao je školu pjevanja „Husar & Tomčić“ gdje je dobio i svoju prvu glavnu mušku ulogu u mjuziklu amaterske produkcije, odigranom u kazalištu „Komedija“. Potom se pridružio ansamblu „Kolbe“ s kojim je u duhovnom rock-mjuziklu „Uskrsli“ u režiji Roberta Boškovića i Marka Cindrića ostvario ulogu Jude. S istim je ansamblom u projektu „Život za život“ igrao glavnu mušku ulogu i gostovao u mnogim gradovima diljem Hrvatske, a između ostalog i u HNK Zagreb, HNK Varaždin i Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. 2017. godine natjecao se u RTL-ovom glazbenom showu „Zvijezde“ i ušao u top 20 natjecatelja. Iste je godine u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara imao priliku glumiti u Krležinim „Gospodi Glembajevima“, pod redateljskom palicom Zlatka Svibena.
Rođen je 8. 8. 1985. godine u Zagrebu. Ozbiljnije se počeo baviti glazbom 2004. godine kada je na Rock akademiji u Zagrebu upisao satove klavira kod prof. Berislava Arlavija i solfeggio kod prof. Tihomira Petrovića. Kao klavijaturist redovito je nastupao u školskim produkcijama i godišnjim koncertima u zagrebačkom klubu Sax!. 2006. godine upisao je solo pjevanje kod prof. Maje Jakoliš, te počeo nastupati i kao vokal. 2007. i 2008. godine kao klavijaturist sudjelovao je u školskom projektu D.I.S.C.O show u formi mjuzikla pod dirigentskom palicom Igora Tatarevića. Od 2007. do 2015. godine bio je glavni vokal i klavijaturist zagrebačkog reggae cover benda One Dread, s kojim je nastupao u Hrvatskoj i inozemstvu. 2008. godine upisao je satove pjevanja kod prof. Mirele Brnetić u Vokalnom studiju Bacchabundus, te dvije godine kasnije nastupa na „Tribute to Queen“ koncertu u zagrebačkom klubu KSET. 2011. godine u HNK Varaždin igrao je ulogu Cherubina u rock operi „Hocus Pocus“ Igora Tatarevića u suradnji s Ivicom Krajačem. 2013. i 2014. godine pjeva u ansamblu i igra ulogu glasnika u mjuziklu „Antigona“ Trpimira Jerkovića u CKT Trešnjevka. 2017. godine ušao je u top 60 natjecatelja RTL-ovog showa „Zvijezde“, a u „SuperTalentu“ NoveTV nastupio je u polufinalu. Od 2018. godine usavršava vokalnu tehniku kod prof. Kristine Beck Kukavčić te nastupa u akustičnoj varijanti po zagrebačkim barovima, a preko ljeta i na moru.
JACQUES HOUDEK (rođen 14. travnja 1981. u Zagrebu) najbolji je hrvatski vokal mlade generacije,
Darija Auguštan (Zagreb, 1996.) studentica je pete godine solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović – Stanislav. Pjevačko obrazovanje započela je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu u klasi prof. Nataše Šurine.
Godine 2011. upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Uroša Lajovica. U lipnju 2016. stekao je zvanje magistra muzike (mag. mus) u klasi prof. Mladena Tarbuka. U bitna dirigentska ostvarenja ubraja suradnje sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim solistima, HNK u Osijeku, Zagrebačkom filharmonijom (u sklopu diplomskog koncerta), opernim ansamblom HNK u Zagrebu (W. A. Mozart: Figarov pir, prilikom premjernih izvedbi asistent dirigenta a nakon toga i dirigent, u sklopu diplomskog koncerta), Ansamblom Gradskog kazališta Komedija Zagreb, Festivalskim orkestrom Samoborskih glazbenih večeri, Hrvatskim komornim orkestrom, Zagrebačkim orkestrom mladih i dr. Od 2016. godine angažiran je kao profesor dirigiranja i gudačkog orkestra na međunarodnom seminaru Youngmasters u Samoboru. Sudjelovao je u suradnji Muzičke akademije i kazališta Mala scena u kojoj je dirigirao operetu Ivana pl. Zajca Momci na brod. Za taj je projekt akademske godine 2014./2015. primio Rektorovu nagradu. U listopada 2016. bio je zaposlen kao zborovođa u HNK Osijek , te je s tim ansamblom pripremao opere (G. Puccini: Tosca, G. Verdi: Trubadur, V. Bellini: Norma, V. Lisinski: Porin, I. pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski), zatim operetu E. Kalamana Die Bajadere, mjuzikl R. Rodgersa Moje pjesme moji snovi, te samostalni zborski koncert s kompozicijama iz ruskog romantizma (Rahmanjinov: Vespers Op. 37, Čajkovski, Sviridov, Shnittke). U prosincu 2018. godine ravnao je novogodišnjim koncertom HNK u Osijeku. Za vrijeme rada u Osijeku paralelno je vršio dužnost naslovnog asistenta na odjelu za glazbenu pedagogiju na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a od siječnja 2018. zaposlen je u Gradskom kazalištu Komedija Zagreb gdje je dirigirao mjuzikle Byron, Jalta, Jalta, Jesus Christ Superstar te komediju Zaljubljeni Shakespeare.
Lucija Jelušić rođena je 09. 11. 1995. godine u Zagrebu. Osnovnu glazbenu školu završila je u Pregradi, nakon čega odlazi u Zagreb upisuje gimnaziju te paralelno pohađa Glazbeno Učilište Elly Bašić – teoretski smjer i Glazbenu školu Pavla Markovca – smjer solo pjevanje u klasi prof. Nataše Šurine.
Kristina Habuš rođena je 26.3. 1978 godine. Učila je solo pjevanje u klasi Lidije Horvat Dunjko na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Trenutno se usavršava kod vokalnog pedagoga Ire Siffa te na vokalnim master classevima kod Liore Mauer i Lucy Arner.
Diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi red. prof. Cynhtie Hansell Bakić. 2018. završila je specijalizirani magisterij—smjer opera na Sveučilištu u Bernu u klasi prof. Christiana Hilza. Trenutno se usavršava u vokalnom studiju McCray s profesoricom Prizrenkom McCray. Profesionalni pjevački debi ostvarila je u Mozartovoj operi „Mitridate, re di Ponto“ kao Arbate u Theater Orchester Biel Solothurn u Bielu, Švicarska, dok je svoje prve profesionalne kazališne korake napravila već u dobi od 5 godina u produkciji opere „Madame Butterfly“ u Hrvatskom nacionalnom kazalištu u Zagrebu. Od tada, ostvarila je 13 uloga kao glumica u profesionalnim produkcijama, od čega se posebno ističe glumačko ostvarenje u predstavi „Sunce djever i Neva Nevičica“ za koje je nagrađena mnogim nagradama, uključujući i Nagradu hrvatskog glumišta. Ostvarila je i 3 filmske uloge, niz uloga u sinkroniziranim filmovima te šest opernih uloga. Od 2019. godine umjetnička je ravnateljica kazališta Mala scena gdje je producirala pet produkcija, a autorica je i predstave „Leptirove pjesme“, prve hrvatske interdisciplinarne predstave koja spaja operu i suvremeni ples. U 2022. godini nagrađena je na 8. FEDU Festivalu u Sarajevu za ulogu pripovjedačice u predstavi „Velika tvornica riječi“. Kao pjevačica osvojila je nekoliko nagrada, uključujući i nagradu za najbolji ženski vokal na natjecanju Silk Road & Young Dreams u Pekingu, Kina. Osim toga, tijekom prve godine Covid-19 pandemije, producirala je, vodila i kreirala program Mala scena online koji je uključivao niz online predstava, radionica, predavanja i umjetničkih čitanja priča i bajki za djecu.
Rođen je u Koprivnici 1991. godine. Nakon završene srednje škole u Đurđevcu počeo se aktivnije baviti glazbom i pjevanjem. Od 2012. do 2015. vokalno se usavršavao kod profesora Marijana Huljića. Nastupao je na raznim festivalima, te je 2012. na festivalu Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači nagrađen za najboljeg mladog kantautora. 2013. na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana. 2014. u koprodukciji kazališta Komedija i ansambla Kolbe utjelovljuje Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, a 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. Od 2015. do 2022. frontmen je grupe GEA s kojom je snimio autorski album u izdanju Croatia Recordsa. Od 2018. nastupa u HRT-ovoj glazbenoj emisiji „A strana“. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Pilata u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ (2019.), a iste je godine pokrenuo i glazbeni studio. 2020. godine organizirao je nastupe glazbenika u virtualnoj stvarnosti i prostorno dizajniranom zvuku. Trenutno kao solo izvođač nastupa, snima i objavljuje vlastite autorske radove.
Rođen u Varaždinu. U djetinjstvu se prvenstveno bavio bejzbolom i igrao za varaždinsku „Vindiju“, a 2012. osnovao je svoj prvi bend s kojim je snimio dva singla na engleskom jeziku, te se počeo sve više okretati glazbi i glumi. Krajem 2013. godine ušao je u bend Groove On s kojim je odradio preko 50 nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine nastupao je u mjuziklu „Josip i kričave boje njegovih snova“ redatelja Richarda Monteza, a krajem ljeta 2014. godine u mjuziklu „Les Misérables“. 2014. godine izabran je u tim Jacquesa Houdeka u show programu „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“, te je s Jacquesom i Oliverom Dragojevićem nastupio u Lisinskom. Krajem 2015. godine postao je član gig/event benda The Groovebox. 2017. godine izdao je svoja prva tri singla, „Samo ti“, „Osjećaš li“ i „Čujem ti glas“, pod diskografskom kućom Universal Music Hrvatska. Ostvario je 12 nastupa u 10 dana Špancirfesta u sklopu dva benda, kao solo izvođač, te kao dio mjuzikla „Chicago“ koji je složen kao glazbeno-plesni performans u kojem je igrao ulogu Billyja Flynna. Krajem 2018. godine igrao je glavnu ulogu u mjuziklu „Glazba srca mog“ koji je premijerno izveden u studenom u varaždinskom HNK. U prosincu iste godine izdao je pjesmu „Božić je“ u suradnji s Laurom Mjedom. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Jesusa i Simona u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ (2019.). Trenutno radi kao radijski voditelj.
Rođen je 1986. godine. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu i Glazbene škole „Vatroslav Lisinski“ (smjer gitara), 2009. diplomirao je glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Pojavljivao se u brojnim reklamama, serijama, kratkometražnim i dugometražnim filmovima, te nastupao u brojnim predstavama raznih produkcija. Glumio je glavne muške uloge u dramskim serijama „Ruža vjetrova“ (RTL) i „Zlatni dvori“ (Nova TV), a 2018. bio je kandidat zabavnog showa „Tvoje lice zvuči poznato (Nova TV). Bavio se i sinkronizacijom dječjeg programa HRT-a. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija ostvario je ulogu u mjuziklu „Mamma Mia!“.
Rođen 1999. u Zagrebu. Prva glumačka iskustva stekao je pod mentorstvima Petre Radin u Tvornici lutaka i Irene Kolar Vudrag u ZKM-u. U Školi za grafiku, dizajn i medijsku produkciju u Zagrebu završio je smjer Medijski tehničar. Klasično osnovno glazbeno obrazovanje stekao je u Glazbenoj školi Pavla Markovca, smjer klavir, a dvije je godine učio blues, jazz, rock i pop u Groove Music School. Četiri godine pohađao je i nastupao u produkcijama škole pjevanja Husar&Tomčić, dok je s raznim bendovima pjevao i svirao u mnogobrojnim zagrebačkim klubovima. Sa svojom obitelji nastupao je u raznim televizijskim emisijama, kao i na dva koncerta „Božić u Ciboni“, te na koncertu povodom 50. obljetnice albuma „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“ grupe the Beatles u koncertnoj dvorani Lisinski. Završio je preddiplomski studij glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje je sa svojom klasom sudjelovao na raznim projektima, među kojima su i dva vodvilja Georgesa Feydeaua (glavna uloga u vodvilju „Hortenzija je rekla ‘Baš mi se fućka’“). Ulogom LeFoua u Ljepotici i zvijeri (2022.) započela je njegova suradnja s Kazalištem Komedija.
Andy Jelčić prevoditelj je u trokutu hrvatski-engleski-njemački jezik, pisac, književni komentator i publicist. Preveo je brojna klasična i suvremena književna djela – prozu, poeziju i dramu (Shakespeare, Musil, Doderer, Sebald, Canetti, Perutz, Burnside, Habermas, Fitzgerald, Murakami
Krešimir Dolenčić hrvatski je kazališni redatelj. Rođen 1962., odrastao i školovan u Zagrebu. Predstave počinje raditi na prvoj godini Akademije za kazalište, film i televiziju. Kako tada, tako i danas. Režirao je na svim otvorenim i zatvorenim pozornicama Hrvatske, festivalima, kazalištima, otocima, stadionima, na zemlji u vodi i u zraku. Režirao je dramske i operne predstave u Velikoj Britaniji, Sloveniji, Njemačkoj, SAD-u, Omanu i Kini. Neke od njih na repertoarima su nacionalnih kuća već nekoliko desetljeća. Autor je i redatelj preko stotinu i pedeset scenarija velikih svečanosti, koncerata, televizijskih i sportskih priredbi, manifestacija u zemlji i inozemstvu.
Ana Tonković Dolenčić rođena je u Zagrebu 1974. godine. U Zagrebu je završila Klasičnu gimnaziju i diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti, smjer dramaturgija. Kao dramaturginja, autorica ili koautorica radila je u većini hrvatskih kazališta i kazališnih festivala, a neke od tih predstava dobitnice su značajnih nagrada struke i publike. Od 60-ak kazališnih predstava na kojima je radila, među kojima su mnogi klasici svjetske i domaće dramske književnosti, 18 je izvedenih originalnih dramskih tekstova i 20 dramatizacija. Na Hrvatskoj televiziji surađivala je kao scenaristica i novinar urednik Hrvatskoga radija. Od 2000. do 2012. bila je članica Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika, od 2012. do 2016. bila je zaposlena kao dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a trenutno kao dramaturg radi u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Autorica je zbirke adaptacija i dramatizacija Prepričavanja objavljene 2008. godine u nakladi VBZ.
Rođena je 1992. u Zagrebu. 2007. godine upisala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te stekla zvanje tekstilnog i modnog dizajnera. Godine 2011. upisuje preddiplomski studij na Tekstilnotehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer tekstilni i modni dizajn. Godine 2017. nakon položenog završnog rada pod mentorstvom renomirane slikarice Pauline Jazvić stječe zvanje inženjera tekstilnog i modnog dizajna te upisuje diplomski studij na istom fakultetu, smjer kostimografija. Tijekom diplomskog studija kostimografije bila je student renomiranih kostimografkinja Barbare Bourek i Ivane Bakal pod čijim je mentorstvom sudjelovala u tri projekta ovjenčanim Rektorovim nagradama. 2019. godine u studentskoj suradnji s Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu upoznaje Krešimira Dolenčinća, koji zapaža njezin rad, te već iduće godine započinje njihova česta profesionalna suradnja. Kao profesionalni kostimograf debitirala je u njegovim predstavama Majstori (Ana Tonković Dolenčić) u Kazalištu Moruzgva i Cigle Svete Elizabete (Vid Balog) u HNK-u u Varaždinu. Iste godine surađuje s Ivanom Leom Lemom i Ecijom Ojdanić na nagrađivanoj monodrami Vla Vla Vlajland Cabaret. 2021. godine ponovno surađuje s Dolenčićem na predstavi Matijaš Grabancijaš Dijak koja je iste godine dobila tri Nagrade hrvatskog glumišta. Kao vanjski suradnik kostimograf sudjelovala je na osam projekata Akademije dramske umjetnosti, u glumačkoj klasi Krešimira Dolenčića. U svojoj karijeri aktivno se bavi ilustracijom, a njene je radove objavila agencija Capsules Book u izdanju svog omnibusa za 2019. godinu.
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao samostalna umjetnica na
Ivan Josip Skender (Varaždin, 1981.), skladatelj i dirigent, svestrani je glazbenik vrlo širokog spektra djelovanja. Upisuje studij kompozicije 1997. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Željka Brkanovića kao najmlađi student kompozicije u povijesti Akademije, a 1999. i paralelni studij dirigiranja u klasi prof. Vjekoslava Šuteja te se kasnije usavršava na postdiplomskom studiju u Beču kod Uroša Lajovica te brojnim seminarima i radionicama iz kompozicije (Michael Jarell, Joszef Soproni) i dirigiranja (Klaus Arp, Bertrand de Billy, Zubin Mehta i dr). U njegovu širokom i svestranom opusu nalazi se glazba za soliste, komorne ansamble, orkestre, zborove, glazba za kazališne predstave, mjuzikl, opera Šuma Striborova (sa svojih 27 izvedbi nadaleko najizvođenija bienalska opera). Kao dirigent surađivao je s brojnim hrvatskim i stranim ansamblima, a od 2012. stalni je dirigent ansambla Cantus. Od 2005. do 2019. bio je zaposlen u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu kao zborovođa i dirigent. Bio je i vršitelj dužnosti direktora Opere HNK-a u sezoni 2013./2014. Od 2009. je na Muzičkoj
Rođen je 1963. godine u Rijeci. Diplomirao je dizajn svjetla, video i kazališne projekcije na MAPA-i (Moving Academy for Performing Arts Amsterdam) u klasi Idea Van Heiningena. Za istu akademiju predavao je na radionicama u Bukureštu, Berlinu, Bratislavi i Pragu. Oblikovao je svjetlo za preko 300 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. U mnogim predstavama potpisuje i scenografiju. S Krešimirom Dolenčićem postavlja u Pekingu najveću svjetsku produkciju Verdijeve Aide, osvijetlivši je s više od 3200 rasvjetnih tijela. U Omanu radi oblikovanje svjetla za otvaranje i zatvaranje drugih Azijskih igara na pijesku. U mnoga naša kazališta svojim je predstavama uveo automatsku rasvjetu, koja je sada u stalnom postavu rasvjetnog parka. U HNK-u u Zagrebu i Rijeci te SNP-u Novi Sad projektirao je novi način vješanja lateralne rasvjete, da se postigne bolja kvaliteta bočnog svjetla te lakša komunikacija glumaca sa scenom. Svira gitaru u reafirmiranoj riječkoj kultnoj grupi Paraf. Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske. Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada, između ostalog Nagrade hrvatskog glumišta, Marulićevih Dana, Festivala malih scena, PIF-a, SLUK-a, Assitej-a… Od 1996. djeluje kao slobodni umjetnik, a od 2009. predaje na Akademiji
Rođen u Osijeku 1976. Prve plesne korake započeo u KUD-u Srđan
Josipa Bilić (Zagreb, 1997.) ostvarila je svoj profesionalni operni debi kao stipendistica Opere HNK u Zagrebu gdje je od 2019. godine nastupila u ulozi Papagene, Mozartove Čarobne frule, u ulozi Amora, Gluckovog Orfeja i Euridike, u ulozi Ines, Verdijevog Trubadura, u ulozi Glas s neba, Verdijevog Don Carla, te kao Čobanče u Gotovčevoj operi Ero s onoga svijeta.
Filip Sertić rođen je 1991. u Zagrebu. Završio je Fakultet političkih znanosti i potom glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon studija radio je u Kazalištu Kerempuh (Šest likova traži autora u režiji Olivera Frljića i Samoubojica u režiji Vite Taufera). Istovremeno radi na filmu i televiziji. Prva televizijska uloga bila mu je ona Darka Rundeka u seriji Crno Bijeli Svijet. Ostvario je i uloge u serijama Blago Nama i Nemoj nikome reći te filmovima Posljednji Srbin u Hrvatskoj i Za ona dobra stara vremena.