Financijska izvješća

Ivan Leo Lemo

Rođen je u Splitu. Godine 1999. diplomirao je kazališnu režiju i radiofoniju s dekanovom nagradom na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Režirao je preko sedamdeset predstava u Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji. Neke od tih predstava su uspješno gostovale po domaćim i inozemnim festivalima te osvojile nagrade. Radio je od dječjih predstava, preko domaćih i stranih klasičnih i suvremenih autora do mjuzikla, opereta i opera u većini hrvatskih kazališta (HNK Split, HNK Zagreb, HNK Osijek, HNK Ivan pl. Zajc Rijeka, DK Gavella, teatar &TD, Kazalište Marina Držića Dubrovnik, Hrvatsko narodno kazalište Zadar, Hrvatsko narodno kazalište Šibenik, Gradsko kazalište mladih Split, Gradsko kazalište lutaka Split itd).

Od dramskih predstava izdvajaju se Trainspotting, Marlene Dietrich, Kurve, Maskerata, Paraziti, Opasne veze, Tko se boji Virginije Woolf, Tramvaj zvani žudnja, Priče iz 1001 noći, Važno je zvati se Ernest, Leda, Hasanaginica, Ja koja imam nevinije ruke, San ljetne noći, Životinjska farma, Idealan muž itd., a od opernih/operetnih predstava Mala Floramye, Ivica i Marica, Traviata, Šišmiš…

Predstave su mu gostovale po regiji te u Sjedinjenim Američkim Državama, Venezueli, Italiji, Moldaviji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Kirgistanu…

Predavao je glumu u operi na glazbenom odsjeku Umjetničke akademije u Osijeku, a isti kolegij predaje i na glazbenom odsijeku Sveučilišta u Mostaru.

Radio je i kao redatelj u zabavnom programu Hrvatske radio televizije, a režirao je i brojne festivale, revije, komercijalne evente.

Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Živi u Zagrebu.

Vesna Režić

Rođena je u Splitu 1974. godine.

Nakon mature u splitskoj jezičnoj gimnaziji, diplome iz scenografije na Accademia di Belle Arti u talijanskoj Macerati, pohađanja stage-a za filmsku i televizijsku scenografiju pri Udruzi scenografa (ASCA) u Rimu, dragocjene prakse u rekviziti opernog festivala na mačeratskom Sferisteriu te asistiranja scenografu Hansu Georgu Schaferu, 1998.-e godine postavlja svoju prvu profesionalnu scenografiju u HNK Split (Na Tri kralja, režija Eduard Miller).

Od tada biva angažirana kao scenografkinja u svim većim hrvatskim kazalištima te u Nacionalnoj Operi Bukurešt i Narodnom pozorištu Subotica. Surađuje s brojnim redateljima (Paolo Magelli, Ivica Boban, Ivan Leo Lemo, Nenni Delmestre, Ozren Prohić, Dora Ruždjak Podolski, Krešimir Dolenčić, Dario Harjaček…) i autorica je scenografija u preko 80 opernih, dramskih, baletnih i dječjih predstava.

Dobitnica je nagrada Naj, naj, naj za dječju predstavu Vlado i Tanja (2001.), Peristila za operu Oedipus rex (2002), Zlatnog smijeha za predstavu Kurve (2007.), Marula (2010.) za Prije sna i nagrade Rudolf Bunk za najbolja umjetničko ostvarenja u scenografiji u sezoni 2010/11. i 2011/12. HNK Split. Tri puta je nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta.

Marko Marosiuk

Rođen je u Subotici. Srednju školu za dizajn zavšava Novom Sadu. Na Akademiji Lepih Umetnosti u Beogradu diplomiro je na odsjeku za kostimografiju. Radio je kao asistent kostimografa u Narodnom pozorištu u Subotici na predstavama Demon iz Debarmale, Mala radnja horora, Čekaj do mraka, Banović Strahinja, Čudo u Poskokovoj Dragi, Sabrana Dela Gospoda Boga i Idealni muž. Predstavio je svoj rad kroz pet samostalnih modnih kolekcija A Sorta Fairy Tale, Part Of Your World, Tragic Kingdom, No More I Love Yous i Showgirl. Izlagao je na Belgrade Fashion Weeku, Budapest Fashion Weeku, kao i na nizozemskom Fashion Clash Maastricht. Radio je kao kostimograf u Narodnom pozorištu u Subotica na predstavama Osam žena, Iza kulisa, Vrla Nova 2016 i Bosonogi u parku.

Leo Mujić, koreograf autor je zanimljivog suvremenog stila u kojemu spretno kombinira moderan i klasičan baletni izraz,čime je postao autorski zanimljiv za mnoga svjetska baletna kazališta. Koreografirao je baletne predstave za: Berlinski državni balet; Slovensko narodno gledališče u Ljubljani i Mariboru; Akademiju za glazbu i ples u Zürichu; solo za Tamása Nagyja u Nizozemskom nacionalnom baletu u Amsterdamu; solo za Aurelie Dupont u pariškoj nacionalnoj Operi; balet Promijeni me za plesni festival Jacob’s Pillow u Massachusettsu; solo za Davida Hollberga – prvaka newyorškog ABT-a; duet za Drew Jocoby i Rubinalda Pronka; dva cjelovečernja baleta u Augsburgu Traumgekrönt inspiriran poezijom Rainera Marije Rilkea i Orpheus-Saitenschlag; te solo za Friedemanna Vogela u Stuttgarter ballettu. U tokijskom Theatre No napravio je nezavisni baletni projekt s prvacima New National Theater, a za Tokio City Ballet koreografirao je balet Smrt i djevica. U Mađarskome narodnom kazalištu u Pečuhu balet Change back; u Nacionalnom baletu u Györu balet Glass house; u beogradskom Narodnom pozorištu balet u operi Moć sudbine; u novosadskom SNP-u balet Carmina burana Carla Orffa. U riječkom HNK Ivana pl. Zajca premijerno je izveden autorski projekt nastao u suradnji s koreografkinjom Mašom Kolar Pour homme et famme. S Valentinom Turcu na Dubrovačkim ljetnim igrama postavio je autorski projekt Opasne veze u koprodukciji s mariborskim SNG-om i Festivalom Ljubljana. Suradnja s Valentinom Turcu rezultirala je i baletima Carmen (Balet HNK Split), Romeo i Julija (u Latvijskom nacionalnom baletu i u Francuskoj u teatru Metz Metropole).

Od baletnih predstava ovogodišnjeg gosta sezone riječkog HNK, mogli smo vidjeti njegovu Šeherezadu za koju je dobio Nagradu publike za najbolju baletnu predstavu u cjelini u sezoni 2014/2015, a uslijedit će još jedan poznati književni naslov u godini 400. obljetnice smrti Williama Shakespearea – naravno, San ivanjske noći, te gostovanje baletnog hita Ana Karenjina u izvedbi Baleta HNK u Zagrebu, za koju je dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju koreografiju u 2015. godini.

S “Komedijom” je do sad ostvario dvije suradnje – kao koreograf operete E. Kalmana Kneginja čardaša 2016. i rock-opere A. Lloyda Webbera i T. Ricea Jesus Christ Superstar 2019.

Miljenko Bengez, dizajner svjetla

Kazališnim svjetlom počinje se baviti 1993., u Kazalištu Komedija. Kao majstor svjetla od 1995. godine radi u Teatru &TD. Dizajnira svjetla je u brojnim opernim, dramsklim, baletnim i predstavama suvremenog plesa, te na brojnim koncertima i izložbama, a međunarodno iskustvo stječe na festivalima od SAD-a do Pakistana. Dobitnik je Nagrade marul na 14.l marulićevim danima (2004.) za dizajn svjetla predstave Božanska glad Teatra &TD iz Zagreba. Član je ULUPUH-a.

Damir Klačar rođen je 1976 godine u Zagrebu. Od godine 2006. godine član je opernog ansambla HNK-a u Zagrebu. Godine 2007. uči pjevanje kod prof. Stojana Stojanova a kasnije i kod prof. Dunje Vejzović.U HNK u Zagrebu ostvario je solo uloge od kojih valja istaknuti Amelijinog slugu u “Krabuljinom plesu”, Trećeg udvarača u “Mirjani”, Flavija u “Normi”, Spoletta u “Tosci” i Lovru Juranića u “Nikoli Šubiću Zrinjskom”.
Ulogom Edwina u Kneginji čardaša redatelja Ivana Lea Leme 2016. započinje suradnju s Kazalištem “Komedija”.

Josipa Lončar, Kontesa Stasi

Rođena je u Zagrebu 1985.godine. Pohađala je glazbenu školu Blagoja Berse, smjer solo pjevanje u klasi prof.Mladena Hauslera. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomira u klasi prof. Miljenke Grđan. Pohađala je seminare Gerharda i Annemarie Zeller, Eve Marton, Giorgia Surijana, Barbare Hill-Moore i Vitomira Marofa. Tijekom studija u Zagrebu osvojila je nekoliko prvih nagrada na županijskim i državnim natjecanjima. Dobitnica je Grand Prixa na međunarodnom natjecanju “Les cles d’or” 2012.u Parizu, zatim prve nagrade na međunarodnom natjecanju “UPMCF” International concurs SCHOLA CANTORUM, u Parizu 2014., prve nagrade na “Concurs International BELLAN u Parizu 2014. Za vrijeme studija nastupila je kao solistica uz Zagrebačku filharmoniju te debitirala ulogom Adine u operi “L’elisir d’amore” Gaetana Donizettija. Kao solistica nastupala je uz barokni ansambl “La Risonanza” u Francuskoj, pod vodstvom dirigenta Fabia Bonizzonija, Zagrebačku filharmoniju, Hrvatski vojni orkestar, Društveni orkestar HGZ-a, Tamburaški orkestar HRT-a i dr. Koncertno je nastupila na brojnim festivalima i glazbenim manifestacijama. Bila je vanjska suradnica u zboru Hrvatske Radiotelevizije i članicom opernog zbora Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Djeluje kao vokalni pedagog u Umjetničkoj školi “Fortunat Pintarić” u Koprivnici.
U Kazalištu “Komedija” do sad je ostvarila uloge u mjuziklu “Ruža na asfaltu”, glazbenoj igri “Đerdan” i u opereti “Kneginja čardaša”.

Partner predstave Byron

Ivana Čoh rođena je 1984. u Zagrebu, gdje je završila i studij kazališne režije na Akademiji dramskih umjetnosti. Njezini kazališni počeci usko su vezani upravo za Zagrebačko gradsko kazalište Komedija kada je bila asistentica redateljice Dore Ruždjak Podolski u predstavi Chicago. Nakon toga, asistirala je redateljima u radu na brojnim predstavama u različitim kazalištima: Aida, Ljepotica i zvijer i Frankenstein u Kazalištu Trešnja, Nemirne noge u Teatru EXIT i na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi San ljetne noći.

Samostalno je režirala i dramatizirala predstave Snjeguljica i sedam patuljaka, Crvenkapica, Kraljević i prosjak, Mraz na božićnom zadatku i Grga Čvarak te u suradnji s Teatrom EXIT i Kazališnom družinom KUFER realizirala autorski projekt Grešnici. Za predstavu Crvenkapica dobila je i nagradu za najbolju režiju na 14. međunarodnom Naj, naj, naj festivalu 2014. godine. Na istom festivalu predstava Crvenkapica dobila je i nagrade za najbolju sporednu mušku i žensku ulogu te za najbolju scenografiju.

Darko Domitrović rođen je 1964. godine u Zagrebu gdje i započinje glazbeno školovanje u MŠ V. Lisinski u klasi prof. B. Zorić. Studij glasovira nastavlja na konzervatoriju P. I. Čajkovski u Moskvi (u klasi prof. H. Mirvis) u razdoblju od 1984. do 1985. godine te na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Beču (klasa prof. H. Kanna) od 1985. do 1989. godine. Od 1990. radi kao umjetnički suradnik na Muzičkoj akademiji u Zagrebu na Odsjeku za solo pjevanje. Redovni je član HDS-a i HDGU-a. Na pijanističkim natjecanjima u bivšoj državi 1978. i 1980. godine osvojio je četiri prve nagrade; a 1978. bio je laureat međunarodnoga pijanističkog natjecanja Citta di Senigallia u Italiji. Vjesnikovu nagradu za najbolju klavirsku pratnju osvojio je 1989. godine na Tribini Darko Lukić. Nastupao je u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, Japanu, Španjolskoj, Finskoj, Rusiji, Češkoj, Poljskoj, SAD-u (Puerto Rico, N.Y., Hawaii, Florida, Ohio), Argentini, Čileu, Urugvaju, Izraelu, Sloveniji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini. Snimao je za programe hrvatskih i stranih radijskih i televizijskih postaja. Kontinuirano koncertira i snima kao pratitelj pjevača i violinista. Sklada djela za glasovir, solo-pjesme i pop glazbu.

Miro Gavran rođen je 1961. godine u Gornjoj Trnavi kod Nove Gradiške. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, gdje je radio kao dramaturg i kazališni ravnatelj Teatra ITD. Kao pisac debitirao je 1983. godine s dramom Kreontova Antigona u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu. Od 1993. godine radi kao profesionalni pisac. Gavran je hrvatski najizvođeniji kazališni pisac u zemlji i inozemstvu. Napisao je više od pedeset kazališnih tekstova i desetak romana, a djela su mu prevedena na 35 jezika. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije u zemlji i inozemstvu. Imao je više od 200 inozemnih kazališnih premijera diljem svijeta, a njegove predstave vidjelo je više od dva milijuna ljudi. Jedini je živući pisac u Europi komu je posvećen čitav jedan kazališni festival pod nazivom Gavranfest u Slovačkoj, Poljskoj i Češkoj, na kojima se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima. Dobitnik je Nagrade Central European Time za najboljega srednjoeuropskog pisca u Budimpešti 1999. godine, četverostruki je dobitnik Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ Ministarstva kulture te više od dvadesetak značajnih domaćih i inozemnih nagrada. Važnija kazališna djela: Ljubavi Georgea Washingtona, Sve o ženama, Hotel Babilon, Lutka, Kad umire glumac, Kreontova Antigona i druge.

Ante Gelo, međunarodno priznati gitarist, skladatelj i aranžer, rođen je 1974. godine u Zagrebu. Diplomirao je jazz gitaru na Univerzitetu za glazbu i scenske umjetnosti u Grazu. Godine 2001. upisao je magisterij na istom fakultetu, smjer kompozicija i aranžiranje. Tijekom karijere nastupao je na brojnim koncertima i jazz festivalima u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Italiji, Južnoj Americi i mnogim drugim zemljama. Vodi vlastiti „Geloland“ ansambl, stalni je član Amorosi Flashophone Banda, jazz fusion sastava Combinate i Boilers All Starsa, a surađuje i s Tamarom Obrovac, Leeom Harperom, Albertom Marsicom, Matijom Dedićem, Gabi Novak, Davidom Gazarovim, Oliverom Dragojevićem, Ninom Badrić, Alanom Bjelinskim, Terezom Kesovijom i mnogim drugim glazbenicima. Također je nastupao u najznačajnijim i najpoznatijim svjetskim dvoranama (L’Olympia u Parizu, Carnegie Hall u New Yorku, Royal Albert Hall u Londonu, Sydney Opera House, Wiener Konzerthaus u Beču). Sklada i za brojne orkestre kao što su Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebački solisti, Big Band HRT i dr. Dobitnik je više Porina (za najbolji aranžman, kompoziciju, produkciju i dr.), nagrade Hrvatskog društva skladatelja za najbolju jazz skladbu Tea For Three te nagrade „Status“ Hrvatske glazbene unije. Djeluje i kao jazz pedagog na raznim jazz radionicama Hrvatske glazbene mladeži i drugih organizacija.

Bojan Valentić plesom se počeo baviti u 21. godini u plesnom studiju Action, s kojim je 1995. osvojio peto mjesto na Svjetskom natjecanju u show danceu. Godine 1993. postaje članom Studija za suvremeni ples u čijim predstavama sudjeluje do 2003. godine. Godine 1996. odlazi na usavršavanje u Sjedinjene Američke Države, u Alvin Ailey American Dance Centre u New Yorku, gdje završava ljetni semestar iz plesne tehnike Horton. Od 1997. godine dobiva status slobodnog umjetnika, a od 1999. surađuje sa Zagrebačkim gradskim kazalištem Komedija. Kao stalni član Kazališta Komedija od 2000. godine radi kao asistent koreografa i koreograf te osim plesnih ostvaruje i neke glumačke uloge. Godine 2001. u Sidneyu polazi tečajeve tap dancea i donosi taj specifični australski stil u Hrvatsku. Godine 2004. nominiran je za Nagradu hrvatskoga glumišta za najboljeg muškog plesača suvremenog plesa. Tri godine kasnije kao asistent koreografa samostalno postavlja koreografski dio mjuzikla Chicago u Sankt Petersburgu u Rusiji. Od 2008. godine u umjetničkoj školi Franje Lučića, u svojstvu vanjskog suradnika, radi kao profesor stepa trećim i četvrtim razredima srednje škole. Od 2015. prelazi u Školu za ritmiku i balet Zagorska. Godine 2014. ponovno je nominiran za Nagradu hrvatskoga glumišta u kategoriji za najbolje redateljsko, dirigentsko ili koreografsko ostvarenje u opereti ili mjuziklu za koreografiju u mjuziklu Monty Python’s Spamalot. U svojstvu dance captaina (balet majstora) 2015. godine radi na mjuziklu Mamma Mia!. U 2016. godini završava novootvoreni smjer za plesne pedagoge kao prva generacija u povijesti tog studija na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Stefano Katunar rođen je 1984. u Rijeci. Završio je poslijediplomski studij kiparstva u Ljubljani i Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Autor je mnogih kazališnih scenografija u zemlji i inozemstvu. Najdraže predstave u kojima je radio scenografiju jesu Crvenkapica u režiji Ivane Čoh u Kazalištu Trešnja za koju je dobio i nagradu za najbolju scenografiju na 14. međunarodnom Naj, naj, naj festivalu 2014. godine i Ana Karenjina u režiji Dore Ruždjak Podolski u HNK Osijek. Zaljubljenik je u kazališnu stvarnost i ono što kazalište kao prijatelj čini. Voli sanjati.

Iva Šimunović rođena je u Ivanić-Gradu 1985. godine. Diplomirala je na MA studiju kostimografije pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Bavi se dizajniranjem odjeće za modne revije eksperimentalnog karaktera. Sudjelovala je na nekoliko natjecateljskih revija „Modni ormar“ pred stručnim žirijem. Godine 2006. dobila je nagradu Modni ormar u kategoriji visoke eksperimentalne mode. Bila je dijelom mladoga kostimografskog tima na projektima Akademije dramskih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Kasnije sama surađuje s Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu na brojnim klasama kao samostalna kostimografkinja i na studentskim ispitima iz glume, od kojih su neki bili u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Radila je kao kostimografkinja na nekoliko kratkometražnih filmova, video-spotova i dr. U slobodno vrijeme bavi se make-upom za film, kazalište i modnu fotografiju. Ujesen 2009. godine ostvaruje prvu profesionalnu, samostalnu kostimografiju na predstavi Najotmjeniji div u gradu u Kazalištu Trešnja. Do danas je ostvarila deset samostalnih kazališnih kostimografija.

Elvira Ulip nakon završenog studija dizajna u Zagrebu počinje surađivati s poznatim i afirmiranim hrvatskim kostimografima kao što su Ika Škomrlj, Ljubica Wagner, Zlatko Bourek i Dijana Kosec-Bourek. U tim suradnjama stječe znanje i kreativno iskustvo stvarajući kostime za mnoge kazališne predstave i filmove. Stalno je zaposlena u Zagrebačkome gradskom kazalištu Komedija gdje je ostvarila samostalne kostimografije u predstavama Kaos u kulisama, Kako se uzme, Priča s južne strane, Boccaccio, Tko pjeva zlo ne misli, Nosonja, Bajadera, Kajkavski rekvijem, Brel, Jalta, Jalta, Posljednja večera u pogrebnom poduzeću, Bljesak zlatnog zuba te niz kostimografskih suradnji kao sukostimograf. Autorica je kostimografije za filmove Četverored i Duga mračna noć, a surađivala je kao kostimografkinja i u filmovima Sofijin izbor, Glembajevi i Kamenita vrata. Dobitnica je Nagrade hrvatskoga glumišta za najbolju kazališnu kostimografiju 2005./2006. godine i Nagrade za kostimografiju na festivalu Hrvatskog centra ASSITEJ 2007. godine.

Aleksandar Saša Mondecar rođen je 1953. u Zagrebu i odrastao je u kazalištu. U 38 godina profesionalnog bavljenja kazališnom rasvjetom surađivao je s gotovo svim redateljima, scenografima, koreografima i kostimografima u zemlji te mnogima u inozemstvu i stekao neprocjenjivo iskustvo. S Glumačkom družinom HISTRION surađivao je dvadeset godina na svim projektima. Radio je u gotovo svim kazalištima i kulturnim centrima u zemlji i mnogim kazalištima u inozemstvu te surađivao s mnogim umjetničkim grupama i festivalima.

Školovao se i u Velikoj Britaniji, na akademiji LIPA – The Liverpool Institute for Performing Arts. Tijekom karijere održao je mnogo seminara o kazališnoj rasvjeti na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada od kojih svakako važno mjesto ima posebna nagrada Varaždinskih baroknih večeri za podizanje razine promišljanja scenske rasvjete na razinu dramaturgije vizualnog scenskog izričaja. Na Naj, naj, naj festivalu 2007. godine dobio je nagradu za najbolje oblikovanje svjetla te nagradu Hrvatskog centra ASSITEJ također za najbolje oblikovanje svjetla. Napisao je i prvu knjigu o kazališnoj rasvjeti u Hrvatskoj Uvod u kazališnu rasvjetu, objavljenu 2000. godine. Oblikovao je rasvjetu za više od 900 predstava – projekata. Za svoje profesionalno djelovanje dobio je brojna priznanja velikana kazališne kritike (Foretić, Brečić, Kudrijavcev). Osobno je pokrenuo proces priznavanja profesije i autorstva oblikovanja svjetla kao umjetničkog suradništva u autorskom timu, što je i formalno potvrdilo Ministarstvo kulture 1999. godine. Stalni je suradnik British Teatre te Midsummer scene na projektima izvornoga Shakespeare Theatre.

Premijerom Leharove operete Zemlja smiješka, potkraj 1950. godine, počeo je djelovati glazbeni ansambl ZGK Komedija sastavljen od orkestra, zbora, baleta, opernih solista, glumaca-pjevača i glumaca. Oni, kao jedinstveno umjetničko tijelo što ga uvjetuje Komedijin glazbeni repertoar, sudjeluju u najširem žanrovskom rasponu klasičnog i suvremenog izraza, od opereta i komičnih opera do mjuzikala, rock opera, gala koncerata, čak i baletâ.

Zbor od početka, pod vodstvom kućnih dirigenata Maksa Mottla i Ferde Pomykala, te dugogodišnjega honorarnog zborovođe Stanka Šimunića, sudjeluje u svim predstavama: operetama koje su obilježile pedesete i šezdesete godine 20. stoljeća te u mjuziklima, od početka sedamdesetih. Jedan je od vrhunaca djelovanja Zbora, 1969., sudjelovanje u trajnoj snimci Rossinijeve opere Grof Ory, za Hrvatski radio, pod ravnanjem Mire Belamarića. Poslije je Zbor sudjelovao i u snimkama desetak mjuzikala, kao i u televizijskim emisijama koje su sadržavale dijelove Komedijina repertoara.

Za razliku od drugih kazališnih zborova, Zbor Komedije morao se već odavno prilagoditi sve većim scenskim zahtjevima koje su donijeli mjuzikli, u koreografiji, pokretu i glumi. U tome je prekretnica bila produkcija mjuzikla Aplauz, u režiji i koreografiji Genea Footea, 1985. Pjevači su glumili i plesali, glumci pjevali i plesali, plesači pjevali i glumili, svi s punim angažmanom. Trend se nastavio. U posljednjih desetak godina, u predstavama od Chicaga i Briljantina do Aide i zadnjeg velikog hita, mjuzikla Mamma Mia!, niz mlađih članova Zbora profilirao se u suvremene mjuzikalske izvođače, članove jedinstvenih ansambala pojedinih predstava, bliske brodvejskom i vestendovskom pojmu swing. Operete – posljednje u nizu – Šišmiš, Lijepa Helena, Đerdan, Kneginja čardaša, i vječna Jalta, Jalta, druga su strana njegova izraza. Zbor je, u dva navrata, ostvario samostalne Božićne koncerte, u sklopu manifestacije Advent u Zagrebu.

Mala Komedijina pozornica uvjetuje nevelik sastav Zbora od dvadesetak pjevača. Od početka osamdesetih stalni je zborovođa Branko Starc, a brojne su predstave ostvarene i pod vodstvom stalnih kućnih dirigenata Pere Gotovca, Veseljka Barešića, Tomislava Uhlika, Dinka Appelta i Krešimira Batinića.

Polazio je Glazbenu školu u Varaždinu kod prof. Blanke Tkalčić, a studij pjevanja nastavio na Sveučilištu za glazbu i primijenjenu umjetnost u Grazu u klasi prof. Ulfa Bästleina. Nakon godinu dana ponovo se vraća u Hrvatsku i upisuje studij pjevanja na Umjetničkoj akademiji u Osijeku u klasi prof. Berislava Jerkovića. Diplomirao je u lipnju 2016. godine i trenutno radi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Krajem 2012. sudjelovao je na natjecanju „Lazar Jovanović“ u Beogradu gdje je osvojio 1. nagradu. Godine 2013. na Međunarodnom natjecanju „Lav Mirski“ u Osijeku osvojio je 1. nagradu te posebnu nagradu kao apsolutni pobjednik 3. kategorije. U svibnju 2014. na istom natjecanju osvojio je 1. nagradu u solističkom natjecanju, kao i 1. te posebnu nagradu za apsolutnog pobjednika u kategoriji opernih ansambala (s baritonom Borisom Šilijem). Iste godine primio je Rektorovu nagradu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Godine 2013. uspješno je debitirao ulogom Rinuccija u operi „Gianni Schicchi“ u Osijeku u koprodukciji umjetničkih akademija Osijeka i Novoga Sada. Iduće godine istaknuo se s dvije uloge, i to u mjuziklu „Les Misérables“ sa ulogom Enjolrasa, te u opereti „Šišmiš“ ulogom Eisensteina, a 2015. godine ostvario je zapaženu ulogu Ferranda u Mozartovoj operi „Cosi fan tutte“. Iste godine osvaja 1. nagradu te ujedno i posebnu nagradu kao apsolutni pobjednik u kategoriji mjuzikla na natjecanju „Lav Mirski“ u Osijeku. 2016. godinu obilježio je ulogom Nemorina u Donizettijevoj operi „L’elisir d’amore „ („Ljubavni napitak“). Matica Hrvatska prepoznala je njegov rad te je dobio priliku da se solističkim recitalom predstavi i zagrebačkoj publici u prosincu 2014. godine. U svibnju 2017. godine debitirao je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku ulogom Luisa Philippa u opereti „Bajadera“, te ulogom Ruiza u Verdijevom „Trubaduru“, a nakon toga i glavnom ulogom odvjetnika Siedlera u opereti „Kod Bijelog konja“. U novoj produkciji „Jadnika“ postavljenoj na sceni KD Vatroslav Lisinski izveo je ulogu Mariusa. Dosad je zabilježio niz nastupa diljem Hrvatske, kao i u Crnoj Gori, BiH, Srbiji, Mađarskoj, Italiji i Makedoniji. Od listopada 2018. član je sastava 4 Tenora. U Kazalištu “Komedija” s velikim uspjehom nastupa u ulozi Jesusa u rock operi Jesus Christ Superstar.

Rođen u Varaždinu. U djetinjstvu se prvenstveno bavio bejzbolom i igrao za varaždinsku „Vindiju“, a 2012. osnovao je svoj prvi bend s kojim je snimio dva singla na engleskom jeziku, te se počeo sve više okretati glazbi i glumi. Krajem 2013. godine ušao je u bend Groove On s kojim je odradio preko 50 nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine nastupao je u mjuziklu „Josip i kričave boje njegovih snova“ redatelja Richarda Monteza, a krajem ljeta 2014. godine u mjuziklu „Les Misérables“. 2014. godine izabran je u tim Jacquesa Houdeka u show programu „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“, te je s Jacquesom i Oliverom Dragojevićem nastupio u Lisinskom. Krajem 2015. godine postao je član gig/event benda The Groovebox. 2017. godine izdao je svoja prva tri singla, „Samo ti“, „Osjećaš li“ i „Čujem ti glas“, pod diskografskom kućom Universal Music Hrvatska. Ostvario je 12 nastupa u 10 dana Špancirfesta u sklopu dva benda, kao solo izvođač, te kao dio mjuzikla „Chicago“ koji je složen kao glazbeno-plesni performans u kojem je igrao ulogu Billyja Flynna. Krajem 2018. godine igrao je glavnu ulogu u mjuziklu „Glazba srca mog“ koji je premijerno izveden u studenom u varaždinskom HNK. U prosincu iste godine izdao je pjesmu „Božić je“ u suradnji s Laurom Mjedom.

Rođen u Zagrebu 15. 1. 1998. godine. Nakon završene osnovne glazbene škole nastavlja učiti klavir u Groove Sound & Music glazbenoj školi u Zagrebu. 2017. godine završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer Fotografski dizajner. Nastupao je i osvojio nagradu kao jedan od predstavnika hrvatskih blues snaga u Memphisu na International Blues festivalu, a 2018. godine sudjelovao je u finalu RTL-ovog showa “Zvijezde”. Klavijaturist je grupe “Kojoti”, a osnovao je i vlastiti bend “Magnar” s kojim je izbacio singl 2019. godine.

Igor Drvenkar, pjevač i producent, rođen je u Koprivnici 22. 5. 1991. godine. Od 2009. godine živi u Zagrebu gdje se glazbeno educira i aktivno nastupa. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja počeo se profesionalno baviti glazbom i autorskim radom, te sudjelovanjem na festivalima. 2012. godine vokalno se usavršavao kod profesora Marijana Huljića, a 2013. na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana. Iste je godine na festivalu „Pjesme Podravine i Podravlja“ nagrađen kao najbolji kantautor te potpisao suradnju s glazbenom kućom Kviskoton i izbacio svoj prvi solistički album. Ujedno se i po prvi puta pojavljuje u kazalištu, u ulozi Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, u režiji Roberta Boškovića i Marka Cindrića. 2014. godine na dječjem festivalu „Kukuriček“ nagrađen je za najbolji aranžman, a narednih se godina počinje aktivnije baviti samim skladanjem i produkcijom. 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“ u režiji Roberta Boškovića. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. 2017. godine nastupao je na izložbi „Tesla – Mind from the Future“ u koncertnoj izvedbi rock opere „Tesla“ autora Andreja Kljakovića i Lina G. Roche. Nastupao je u 3. sezoni HRT-ove glazbene emisije „A strana“. Glavni je vokal grupe GEA s kojom aktivno izbacuje autorske singlove u izdanju Croatia Recordsa, te nastupa diljem Hrvatske.

Siniša Štork rodio se 21. svibnja 1966. u Derventi. Solo pjevanje je upisao 1987. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je diplomirao 1991. u klasi prof. Blanke Kurpjel Danon i prof. Paše Gackić. Nastavio se usavršavati te 1996. upisuje Akademie fűr Musik und Darstellende Kunstu Beču, studij opernih uloga, kod profesora Kurta Malma, Uwea Theimera, Franza Donnera Helene Kruso, gdje je diplomirao 2000. godine.
S Operom Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu surađuje od 2006. godine, a od 1. siječnja 2016. stalni je član zagrebačke Opere, sa statusom opernoga solista – velike i srednje uloge.

Rođen 1985. godine u Rijeci. Prvi je put javno nastupio sa 6 godina i ubrzo je nakon toga s bratom i prijateljima osnovao dječji bend „3+1“ i ostvario nastupe diljem Hrvatske, kao i u show emisijama nacionalnih televizija („Turbo Limach Show“). S 10 godina nastupa u pulskom amfiteatru pred 10.000 gledatelja. Nastavio je nastupati na televizijskim emisijama i show programima („Ples sa zvijezdama“, „Zvijezde pjevaju“), uključujući i onaj na hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije, te je na brojnim festivalima izvodio vlastite skladbe i osvajao nagrade publike i struke za umjetnički dojam i interpretaciju. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja pohađao je glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova gdje je maturirao 2003. godine, a 2009. godine diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Zabilježio je nastupe na pozornicama diljem Hrvatske i regije, kao i na brojnim glazbenim emisijama (“Story Supernova”, “Hrvatski idol”, “Showtime”, “The Voice – Najljepši glas Hrvatske”) te u dvije sezone showa “Supertalent”, a 2010. godine postaje i polufinalist showa. 2011. godine postao je dio ansambla mjuzikla „Footloose“ u režiji Igora Barberića. Završio je Musical Class Intensive u segmentu pjevanja, plesa, glume i izvedbene umjetnosti u školi pjevanja „Husar & Tomčić“, te je dvije sezone bio dijelom edukacije za mjuzikl. Nastupao je i u mjuziklu „Pacijenti“ Igora Barberića, Tončija Huljića i Mire Gavrana, a 2018. godine bio je član ansambla mjuzikla „Alphonsine“ Veseljka Barešića u kazalištu „Komedija“. Uz Juditu Franković igra više uloga u predstavi „ROOM No. 13“ u suradnji „DANCE COMPANY &M“ i Judite Franković.

Rođen je u Kikindi u Vojvodini. S devet se godina počeo baviti baletom i prvi put stao na scenu, kada je otkrio ljubav prema kazalištu i umjetnosti. Nastavio se baviti klasičnim baletom sljedećih 8 godina, a potom je prešao na suvremeni. Nakon godinu dana bavljenja istim otišao je i na prvo natjecanje: na međunarodnom natjecanju u Rumunjskoj osvojio je prvo mjesto u kategoriji suvremenog plesa i titulu prvaka 2015.-2016. godine. U Kikindi je sudjelovao u mnogobrojnim mjuziklima i baletnim koncertima („Moulin Rouge“, „Le magazine de suicide“), te surađivao s udruženjem „Kancelarija za mlade“. 2016. godine preselio se u Zagreb kako bi stekao što više iskustava vezanih uz ples, pjevanje i glumu. Kao polaznik Škole za mjuzikle „Husar & Tomčić“ učestvovao je u produkciji „Cesta“, izvedenoj u kazalištu „Komedija“.

Rođen u Rijeci. Počeo se baviti glazbom u ranom djetinjstvu pohađanjem glazbene škole i pjevanjem u zborovima „Mali Riječani“ i „Morčići“. S nepunih 10 godina nastupao je u kazalištu „Ivan pl. Zajc“ u više predstava („Priče iz bečke šume“, „Vježbanje života“, „Čovjek, zvijer i krepost“) i opera („Turandot“, „Ero s onoga svijeta“). Kao srednjoškolac postaje član riječke vokalne skupine „Putokazi“, a kasnije osniva pjevački zbor studenata „Vokalni Studio Rijeka“, te a capella vokalnu skupinu „Octachord“. 2010. godine nastupao je u finalu showa „Hrvatska traži zvijezdu“, a godinu dana kasnije dobio je ulogu Willarda u mjuziklu „Footloose“ u režiji Igora Barberića. 2016. i 2017. godine bio je član glazbenog ansambla mjuzikla „Pacijenti“ u Lisinskom. Djeluje kao autor i izvođač na raznim glazbenim festivalima (Melodije Istre i Kvarnera, ČAnsonfest, Grobnička Skala, Slavianski Bazaar i dr.), a ujedno je i vokalni trener svih glazbenih showova RTL televizije. 2021. godine svoj je pjevački glas posudio glavnom junaku Perici u nagrađivanoj seriji „Dnevnik velikog Perice“ (koprodukcija Croatia Film i HRT), te u drugoj sezoni, koja je u pripremi te je planirana premijera ove godine, ponavlja istu ulogu. Uz stalno zaposlenje u ansamblu kazališta „Komedija“, trenutno djeluje kao vokalni mentor pjevanja u internacionalnoj glazbenoj školi „Yamaha Music school“, te pjeva u gospel sastavu „The Messengers“.

Rođen 28. 9. 1993. u Zagrebu. Pohađao je školu pjevanja „Husar & Tomčić“ gdje je dobio i svoju prvu glavnu mušku ulogu u mjuziklu amaterske produkcije, odigranom u kazalištu „Komedija“. Potom se pridružio ansamblu „Kolbe“ s kojim je u duhovnom rock-mjuziklu „Uskrsli“ u režiji Roberta Boškovića i Marka Cindrića ostvario ulogu Jude. S istim je ansamblom u projektu „Život za život“ igrao glavnu mušku ulogu i gostovao u mnogim gradovima diljem Hrvatske, a između ostalog i u HNK Zagreb, HNK Varaždin i Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. 2017. godine natjecao se u RTL-ovom glazbenom showu „Zvijezde“ i ušao u top 20 natjecatelja. Iste je godine u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara imao priliku glumiti u Krležinim „Gospodi Glembajevima“, pod redateljskom palicom Zlatka Svibena.

Rođen je 8. 8. 1985. godine u Zagrebu. Ozbiljnije se počeo baviti glazbom 2004. godine kada je na Rock akademiji u Zagrebu upisao satove klavira kod prof. Berislava Arlavija i solfeggio kod prof. Tihomira Petrovića. Kao klavijaturist redovito je nastupao u školskim produkcijama i godišnjim koncertima u zagrebačkom klubu Sax!. 2006. godine upisao je solo pjevanje kod prof. Maje Jakoliš, te počeo nastupati i kao vokal. 2007. i 2008. godine kao klavijaturist sudjelovao je u školskom projektu D.I.S.C.O show u formi mjuzikla pod dirigentskom palicom Igora Tatarevića. Od 2007. do 2015. godine bio je glavni vokal i klavijaturist zagrebačkog reggae cover benda One Dread, s kojim je nastupao u Hrvatskoj i inozemstvu. 2008. godine upisao je satove pjevanja kod prof. Mirele Brnetić u Vokalnom studiju Bacchabundus, te dvije godine kasnije nastupa na „Tribute to Queen“ koncertu u zagrebačkom klubu KSET. 2011. godine u HNK Varaždin igrao je ulogu Cherubina u rock operi „Hocus Pocus“ Igora Tatarevića u suradnji s Ivicom Krajačem. 2013. i 2014. godine pjeva u ansamblu i igra ulogu glasnika u mjuziklu „Antigona“ Trpimira Jerkovića u CKT Trešnjevka. 2017. godine ušao je u top 60 natjecatelja RTL-ovog showa „Zvijezde“, a u „SuperTalentu“ NoveTV nastupio je u polufinalu. Od 2018. godine usavršava vokalnu tehniku kod prof. Kristine Beck Kukavčić te nastupa u akustičnoj varijanti po zagrebačkim barovima, a preko ljeta i na moru.

JACQUES HOUDEK (rođen 14. travnja 1981. u Zagrebu) najbolji je hrvatski vokal mlade generacije,
nadimka ‘Gospodin Glas’. Svojim originalnim izvedbama u različitim žanrovima već punih 17 godina
osvaja publiku svih dobnih skupina. Megahitovi poput ‘Stotinama godina’, ‘Zauvijek tvoj’, ‘Živim za
to’, ‘Nov čovjek’, ‘Sam’, ‘Srećom imam tebe’, ‘Dužna si’, ‘Nepobjediva’ i ‘Na krilima ljubavi’ potvrdili
su Jacquesa kao jednu od najvećih estradnih zvijezda na ovim prostorima. U svojoj bogatoj
diskografiji može se pohvaliti s 13 diskografskih izdanja, a albumi su mu prodani u čak pet srebrnih,
i u jednoj zlatnoj, platinastoj i dijamantnoj nakladi. Ovaj glazbenik ekskluzivna statusa i veliki
vokalni autoritet mentor je u showu ‘THE VOICE – najljepši glas Hrvatske’, a u prvoj sezoni doveo je
članicu svog tima – Ninu Kraljić – do trijumfalne pobjede. Kontinuiranu samostalnu profesionalnu
karijeru započeo je 2000. godine, a do danas je održao tisuće koncerata u Hrvatskoj i regiji te
ostvario iznimno uspješne suradnje s nizom eminentnih glazbenika. Besprijekoran vokal, suverenost
u izvedbi i originalnost u scenskoj pojavi izdvojili su ga od samog početka od stereotipa i podigli
ljestvicu standarda na višu razinu. Osim na hrvatskom, pjevao je i snimao na engleskom,
talijanskom, njemačkom, španjolskom, francuskom, slovenskom, makedonskom, pa čak i maorskom
jeziku. Radi svoga nesebičnog humanitarnog djelovanja posebno je omiljen i meñu ljudima s
posebnim potrebama i djecom.

Godine 2017. Jacques je imao čast predstavljati Republiku Hrvatsku na Natjecanju za
pjesmu Eurovizije u Kijevu. Svojom jedinstvenom izvedbom pjesme MY FRIEND Jacques je
oduševio 200 milijuna eurovizijskih gledatelja te se plasirao u veliko finale u kojem je zauzeo sjajno
13. mjesto što je najbolji hrvatski rezultat u posljednjih deset godina.

Jacquesova autorska pjesma THE DREAM u izvedbi Roka Blaževića pobijedila je na Dori 2019. te će predstavljati Hrvatsku u Tel Avivu na 64. EUROSONGU.

Više na jacqueshoudek.com

Rođen 23. srpnja 1977. godine u Nitri u Slovačkoj. Diplomirao je glazbenu glumu i dramsku kazališnu režiju na JAMU-u (Janáckova akademie múzických umení, Brno). Od 2000. godine angažiran je u Gradskom kazalištu u Brnu (Městské divadlo Brno) gdje, osim glumačkog rada, od 2007. godine radi i kao redatelj. Režirao je više od 20 predstava („Perfect Wedding“, „A Well-opened Game“, „Move Over Mrs. Markham“, „Měsíční kámen“ („Mjesečev kamen“), „Ukroćena goropadnica“, Těžká Barbora („Teška Barbora“), „Zaljubljeni Shakespeare“; od mjuzikala „Jánošík aneb Na skle malované“ („Naslikano na staklu“), „Mozart!“, „Promises Promises“, „Skidajte se do kraja“, „Treasure Island“, „Maria’s Gospel“), a za sedam od njih bio je i koautor scenarija. Godine 2010. bio je glavni redatelj festivala „Feast of Masks“, te je od iste godine voditelj katedre za glazbenu glumu na JAMU-ovom kazališnom odsjeku. Za glavnu ulogu u mjuziklu „Sv. Franjo Asiški“ (Nová scéna Bratislava, 2009. g.) osvojio je Godišnju nagradu Književnog fonda.

Rođen 6. studenog 1958. godine u Nové Město na Moravě, Češka. 1977. godine završio je Srednju školu za umjetnost i obrt u Brnu, a 1985. lutkarsku scenografiju na Kazališnoj akademiji dramskih umjetnosti u Pragu. Bio je suosnivač, te od 1990. do 1993. godine i stručni suradnik odjela za scenografiju na JAMU-u (Janáckova akademie múzických umení) u Brnu. Osim scenografije za dramska i glazbena kazališta, svoje vrijeme posvećuje i lutkarskom i dječjem kazalištu. Stvorio je i realizirao više od 300 scenografskih dizajna, kostima i lutkarskih dizajna za češka i strana kazališta; sudjelovao je u produkcijama u Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Slovačkoj. Redovito surađuje s nizom redatelja, među kojima su Stanislav Moša, Petr Kracik, Petr Svojtka, Stano Slovák, Zoja Mikotová, Jan Borna, Zbyněk Srba, Pavel Polák, te mnogi drugi. Jaroslav Milfajt posvetio se i pedagoškim aktivnostima (Srednja škola za umjetnost i obrt u Brnu, JAMU). Radi i kao dizajner interijera te sudjeluje na izložbama. Za Gradsko kazalište u Brnu (Městské divadlo Brno) radio je scenografije za predstave „Važno je zvati se Ernest“, „Arcadia“, „Mephisto“, „Ime ruže“, „Ukroćena goropadnica“ i „Zaljubljeni Shakespeare“, te za mjuzikle „Oliver!“, „Vještice iz Eastwicka“, „Odiseja“, „Mozart!“, „Spring Awakening“, „Chicago“, „Blood Brothers“, „Sugar“, „Skidajte se do kraja“, „Promises, promises“, „Maria’s Gospel“, „Treasure Island“ i „Radúz a Mahulena“.

Rođena je 1968. godine u Brnu. Pohađala je srednju industrijsko-obrtničku tekstilnu školu, smjer dizajn odjeće i kazališnih kostima. 1991. godine počela je surađivati s Gradskim kazalištem u Brnu (Městské divadlo Brno), u početku kao grafički oblikovatelj, a 1993. napravila je svoje prve kostimografije. Tako je i započela dugu suradnju s redateljem Stanislavom Mošom. Izradila je kostimografije i realizacije za više od 100 produkcija, ne samo u Češkoj, nego i u inozemstvu (Njemačka, Italija, Slovenija, Nizozemska, Španjolska, Luksemburg, Portugal, Belgija). Za Gradsko kazalište u Brnu radila je kostimografije za predstave „Cyrano de Bergerac“, „Romeo i Julija“, „Henrik VIII.“, „In the Lion’s Den“, „Ukroćena goropadnica“, „Becket“, „Edip“, „Tri sestre“, „Mefisto“, „Jaques i njegov gospodar“, „Mletački trgovac“, „Glass Room“, „Kralj Lear“ i „Zaljubljeni Shakespeare“, te za mjuzikle „Priča sa zapadne strane“, „Jesus Christ Superstar“, „Jadnici“, „Guslač na krovu“, „Oliver!“, „Vještice iz Eastwicka“, Cabaret, „Slava“, „Mozart!“, „Sugar“, „Kosa“, Aristofanove „Ptice“, „Buđenje proljeća“, „Mary Poppins“, „Chicago“, „Jekyll i Hyde“, „Pope Joan“, „Blood Brothers“, „Mačke“, „Obećanja, obećanja“, „Ghost“, „Otok s blagom“, „Whistle down the Wind“, „Titanic“, „Chaplin“. U pet je navrata osvojila nagradu za najbolji kostim sezone u Češkoj, a od 2007. godine voditeljica je kostimografije u Gradskom kazalištu u Brnu.

Rođen je 28. studenog 1983. godine u Ostravi u Češkoj. Profesionalni je plesač i višestruki prvak Češke u plesnim natjecanjima. Od 2005. godine angažiran je kao plesač u Gradskom kazalištu u Brnu (Městské divadlo Brno), gdje surađuje i kao koreograf. Za Gradsko kazalište u Brnu radio je koreografije za predstave „Sugar“,“Skidajte se do kraja“, „Ghost“, „Marijino Evanđelje“, „Noc na Karlštejně“, „Otok s blagom“, „Radúz a Mahulena“ i „Chaplin“.

Godine 2011. upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Uroša Lajovica. U lipnju 2016. stekao je zvanje magistra muzike (mag. mus) u klasi prof. Mladena Tarbuka. U bitna dirigentska ostvarenja ubraja suradnje sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim solistima, HNK u Osijeku, Zagrebačkom filharmonijom (u sklopu diplomskog koncerta), opernim ansamblom HNK u Zagrebu (W. A. Mozart: Figarov pir, prilikom premjernih izvedbi asistent dirigenta a nakon toga i dirigent, u sklopu diplomskog koncerta), Ansamblom Gradskog kazališta Komedija Zagreb, Festivalskim orkestrom Samoborskih glazbenih večeri, Hrvatskim komornim orkestrom, Zagrebačkim orkestrom mladih i dr. Od 2016. godine angažiran je kao profesor dirigiranja i gudačkog orkestra na međunarodnom seminaru Youngmasters u Samoboru. Sudjelovao je u suradnji Muzičke akademije i kazališta Mala scena u kojoj je dirigirao operetu Ivana pl. Zajca Momci na brod. Za taj je projekt akademske godine 2014./2015. primio Rektorovu nagradu. U listopada 2016. bio je zaposlen kao zborovođa u HNK Osijek , te je s tim ansamblom pripremao opere (G. Puccini: Tosca, G. Verdi: Trubadur, V. Bellini: Norma, V. Lisinski: Porin, I. pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski), zatim operetu E. Kalamana Die Bajadere, mjuzikl R. Rodgersa Moje pjesme moji snovi, te samostalni zborski koncert s kompozicijama iz ruskog romantizma (Rahmanjinov: Vespers Op. 37, Čajkovski, Sviridov, Shnittke). U prosincu 2018. godine ravnao je novogodišnjim koncertom HNK u Osijeku. Za vrijeme rada u Osijeku paralelno je vršio dužnost naslovnog asistenta na odjelu za glazbenu pedagogiju na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a od siječnja 2018. zaposlen je u Zagrebačkom gradskom radskom kazalištu Komedija, gdje je do sad dirigirao mjuzikle D. Domitrovića i M. Gavrana Byron, M. Grgića i A. Kabilja Jalta, Jalta i T. Ricea i A. L. Webbera Jesus Christ Superstar.

Rođen 21. travnja. 1994. Magistrirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2018. godine u klasi Prohić / Pavković.

Bio je član Bjelovarskog kazališta od 2005. do 2013. godine. Za vrijeme studiranja počinje se zanimati za pedagogiju te sudjeluje kao član žirija na prošlogodišnjem i ovogodišnjem Lidranu

pripremajući mlade ljude za Akademiju. Također je član žirija Komedijafesta. Osim filma, kazališta i televizije djeluje u sinkronizacijama kratkometražnih te dugometražnih (Neparožderi )

animiranih filmova. Također snima radio drame: „Sarajevski Gambit“ u režiji Vedrane Vrhovnik ( nagrada za najbolje redateljsko ostvarenje u radiodrami 2018. godine – Nagrada hrvatskog

glumišta). Glumi u 2 glazbena spota grupe Široke ulice. Za vrijeme te nakon studiranja vrlo rado sudjeluje u nezavisnim projektima, pogotovo na filmu. Snimio nekolicinu kratkometražnih te

jedan dugometražni nezavisni film koji je još uvijek u postprodukciji.

FILM:

Kratkometražni: Josip Sunko: „Bicikl“, Josip Sunko: „Poklon“, Boris Vuković: „Izlet“, Ivan Stanić: „Party“

Dugometražni: Vinko Brešan: „Koja je ovo država“

TELEVIZIJA:

Goran Kulenović: „Crno bijeli svijet“ sezona 2. ( nagrada hrvatskog glumišta za najbolje redateljsko ostvarenje u TV drami, 1. epizoda; Goran Kulenović); Goran Kulenović: „Crno- bijeli svijet“ sezona 3.

KAZALIŠTE:

2017: Kazalište Žar ptica: „Plava boja snijega“ Leo Katunarić

Satiričko kazalište Kerempuh: „Narodni heroj Ljiljan Vidić“ Krešimir Dolenčić

2018: Kazalište La La Land: „Tri praščića, selidba na Jadran“ Miro Čabraja

HNK u Varaždinu: „Filoktet“ Ozren Prohić

HNK u Varaždinu: „ Trojica u Trnju“ Ksenija Krčar

2019: HNK u Varaždinu: „ Čini barona Tamburlana“ Krešimir Dolenčić

ZGK Komedija: „ Zaljubljeni Shakespeare“ Stanislav Slovak

Darija Auguštan (Zagreb, 1996.) studentica je pete godine solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović – Stanislav. Pjevačko obrazovanje započela je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu u klasi prof. Nataše Šurine.

Najzapaženiji nastupi: HNK Zagreb, naslovna uloga u operi Leoša Janačeka Lukava mala lisica, te uloga Fiordiligi u operi W.A.Mozarta Così fan tutte. Godine 2019. doživljava prvi profesionalni debi u HNK Zagreb u ulozi Prve dame u operi W.A.Mozarta Čarobna frula. Nastupa solistički sa Zagrebačkom filharmonijom i Simfonijskim orkestrom HRT-a u KD Lisinski. Osim opernih i koncertnih nastupa, velika pasija su joj lied i sakralna djela.

Uspjesi na natjecanjima: prve nagrade 2014.g. na Međunarodnom natjecanju Bruna Špiler, 2015. na državnom natjecanju HDGPP-a, 2016. na Međunarodnom natjecanju Lav Mirski, 2017. na natjecanju Papandopulo, te druga nagrada na XXIII. natjecanju za Lions Grand Prix. U 2018. godini plasirala se u finale natjecanja Ferruccio Tagliavini u Austriji, te je sudjelovala na natjecanju Ferdo Livadić održanog u Samoboru. Godine 2019. sudjelovala je na 52. tribini Darko Lukić.

Višestruka je dobitnica Rektorove i Dekanove nagrade.

Surađivala je s renomiranim umjetnicima kao što su: prof. Gerhard i Annemarie Zeller, prof. Claudia Visca, prof. Dunja Vejzović, Rebeka Lokar, mo. Mladen Tarbuk, mo. Tomislav Fačini, mo. Uroš Lajovic, mo. Franz Anton Krager, mo. Nikša Bareza, rež. Dora Ruždjak Podolski, rež. Krešimir Dolenčić, rež. Ozren Prohić, rež. Mathias Behrends.

Godine 2011. upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Uroša Lajovica. U lipnju 2016. stekao je zvanje magistra muzike (mag. mus) u klasi prof. Mladena Tarbuka. U bitna dirigentska ostvarenja ubraja suradnje sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim solistima, HNK u Osijeku, Zagrebačkom filharmonijom (u sklopu diplomskog koncerta), opernim ansamblom HNK u Zagrebu (W. A. Mozart: Figarov pir, prilikom premjernih izvedbi asistent dirigenta a nakon toga i dirigent, u sklopu diplomskog koncerta), Ansamblom Gradskog kazališta Komedija Zagreb, Festivalskim orkestrom Samoborskih glazbenih večeri, Hrvatskim komornim orkestrom, Zagrebačkim orkestrom mladih i dr. Od 2016. godine angažiran je kao profesor dirigiranja i gudačkog orkestra na međunarodnom seminaru Youngmasters u Samoboru. Sudjelovao je u suradnji Muzičke akademije i kazališta Mala scena u kojoj je dirigirao operetu Ivana pl. Zajca Momci na brod. Za taj je projekt akademske godine 2014./2015. primio Rektorovu nagradu. U listopada 2016. bio je zaposlen kao zborovođa u HNK Osijek , te je s tim ansamblom pripremao opere (G. Puccini: Tosca, G. Verdi: Trubadur, V. Bellini: Norma, V. Lisinski: Porin, I. pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski), zatim operetu E. Kalamana Die Bajadere, mjuzikl R. Rodgersa Moje pjesme moji snovi, te samostalni zborski koncert s kompozicijama iz ruskog romantizma (Rahmanjinov: Vespers Op. 37, Čajkovski, Sviridov, Shnittke). U prosincu 2018. godine ravnao je novogodišnjim koncertom HNK u Osijeku. Za vrijeme rada u Osijeku paralelno je vršio dužnost naslovnog asistenta na odjelu za glazbenu pedagogiju na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a od siječnja 2018. zaposlen je u Gradskom kazalištu Komedija Zagreb gdje je dirigirao mjuzikle Byron, Jalta, Jalta, Jesus Christ Superstar te komediju Zaljubljeni Shakespeare.

MIRJANA ZAGOREC, kostimografkinja

Rođena u srpnju 1965. godine u Zagrebu. Diplomirala studij dizajna tekstila i odjeće pri Tehnološkom fakultetu u Zagebu. Kostimografijom se bavi od 1987. godine i od tada do danas napravila je oko tristo kostimografija u Hrvatskoj i inozemstvu.

Surađivala je sa svim hrvatskim kazalištima i sa većinom hrvatskih redatelja,te sa nekolicinom stranih.Od dramskih predstava izdvaja: Magic&loss, Veliki meštar sviju hulja (ZKM), Na tri kralja, Nemoćnik u pameti („Komedija“), Ima zločina i zločina, te Adam i Eva / Hrvatska rapsodija, Leda (HNK Osijek), Sjećanje vode, Ujak Vanja (HNK Split), Hasanaga (HNK u Zagrebu), Raspra HNK Rijeka,Voyzeck (HNK Varaždin), te Hasanaginica (Kazalište Marina Držića u Dubrovniku).

Radila je kostimografije za mjuzikle Kazališta Komedija Mali dućan strave, Aida, Briljantin, Chicago i S ljubavlju, Janis, Opasne veze, Cabaret, Diplomac, Monty Python’s Spamalot, Mamma mia!, Jesus Christ Superstar.

U inozemstvu je radila na predstavi Hase Hase (J.Kica) Stadtstheatar Karlzruhe, Begović Kabare (P.Diependalle) Strasbourg, Leda (M.Koležnik) SNG Nova Gorica, Što je vidio Butler (M.Koležnik) SNG Maribor i Chicago (D.Ruždjak Podolski) Komedija teatar u St.Petersburgu.Također, radila je kostimografije i za operete, opere i baletne predstave.

Dobitnica je Marulićeve nagrade za kostimografiju 1997.g. Za predstavu Adam i Eva / Hrvatska rapsodija i 2000. godine za predstave Hasanaga i Nemoćnik u pameti. Tri je puta nominirana za Nagradu hrvatskoga glumišta, kojom je nagrađena 2014. za mjuzikl Monty Python’s Spamalot i 2016. za mjuzikl Mamma Mia!, oba u produkciji Kazališta „Komedija“.

Tenor Žiga Kasagić rođen je 20. veljače 1978. u Ljubljani. Tijekom srednje škole učio je pjevanje u Glasbenoj šoli Ljubljana Moste-Polje, gdje je maturirao 1995. godine. Nakon završene srednje škole upisao je studij ekonomije na Sveučilištu u Ljubljani. Od 1998. privatno je učio kod tenora Alexandera Browna, a kasnije i kod tenora Vittorija Terranove i Eugenija Fogliatija.

U ožujku 2002. pjevao je ulogu Porcusa u Honnegerovom oratoriju „Ivana Orleanska na lomači“ („Jeanne d’Arc au bûcher“) u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, što je ujedno bio i njegov prvi međunarodni nastup. Potom je u travnju iste godine u Ljubljani pjevao ulogu Beppea u Donizettijevoj „Riti“ za Ustanovu „Mali Vitez – Fundacija za pomoč mladim, ozdravljenim od raka“. Sljedeći mu je veliki nastup bio pri svečanom otvaranju SNG Opera in balet Ljubljana, čiji je član zatim i bio do rujna 2002. godine. 2002. i 2003. pjevao je kao solist na više koncerata s orkestrima Slovenske policije i Slovenske vojske. 2004. godine pjevao je Camillea De Rossillona u opereti „Vesela udovica“ („Die lustige Witwe“) Franza Lehára u kazalištima u San Basiliju i Novateu Milaneseu u Milanu, te u Auditorium Comunale di Arosio u Italiji. 2005. godine sudjelovao je na proljetnom koncertu Simfonijskog orkestra iz Vrhnike, a krajem iste godine pjevao je s Orkestrom Slovenske policije na njihovoj slovenskoj turneji, te s Orkestrom Tehničkog sveučilišta u Beču, također na turneji po Sloveniji, sve do početka 2006. godine. Početkom 2007. pjevao je uloge Radamesa u „Aidi“ i Enza Grimalda u opernim izvacima iz „La gioconde“ uz Slivenski simfonijski orkestar u bugarskom gradu Slivenu. U veljači 2008. pjevao je Manrica u koncertnoj izvedbi „Il Trovatorea“ u Teatru San Costanzo u talijanskoj Brescii. U travnju 2008. pjevao je na koncertima talijanske glazbe u Maroku, u Théâtre National Mohammed V u Rabatu i Teatro Italia u Casablanci. U kolovozu 2008. pjevao je na koncertu u čast Pucciniju u Rivi Ligure u Italiji.

Krajem 2008. godine debitirao je u ulozi B. F. Pinkertona u „Madama Butterfly“ u Slovenskom narodnom gledališču Maribor. Početkom 2010. pjevao je na koncertima u Teatru Comunale di Rovigo i Teatru Nuovo di Vicenza s orkestrom Filarmonica Veneta. 2011. i 2012. godine pjevao je Tassila u opereti „Grofica Marica“ („Gräfin Mariza“) u slovenskom gradu Žalec. U SNG Opera in balet Ljubljana ostvario je niz uloga, pa je tako u svibnju 2012. debitirao kao Ismaele u Verdijevom „Nabuccu“, u siječnju 2013. kao Erik u Wagnerovom „Ukletom Holandezu“ („Der Fliegende Holländer“), u ožujku 2014. kao Riccardo u Verdijevom „Krabuljnom plesu“ („Un Ballo in maschera“), a u studenom 2014. kao Alfredo u „La Traviati“.

U lipnju 2007. dobio je posebnu nagradu predsjednika žirija, tenora Giuseppea Giacominija, u pjevačkom natjecanju „Martinelli-Pertile“ u Montagnani u talijanskoj Padovi.

Godine 2003. pohađao je Međunarodnu ljetnu školu za operno pjevanje u Deutschlandsbergu pod mentorstvom Vittorija Terranove, te Međunarodnu akademiju za operno pjevanje Katije Ricciarelli u Macerati 2003. Godine 2004. pohađao je Međunarodni ljetni tečaj za operno pjevanje u Badenu kraj Beča, a 2005. Ljetnu školu pjevanja „Eugenio Fogliati“ u Bergolu. U ožujku 2008. i travnju 2010. sudjelovao je u Laboratorio Lirico Venetopod vodstvom mezzosoprana Brune Baglioni u Montagnani.

Lucija Jelušić rođena je 09. 11. 1995. godine u Zagrebu. Osnovnu glazbenu školu završila je u Pregradi, nakon čega odlazi u Zagreb upisuje gimnaziju te paralelno pohađa Glazbeno Učilište Elly Bašić – teoretski smjer i Glazbenu školu Pavla Markovca – smjer solo pjevanje u klasi prof. Nataše Šurine.

Godine diplomirala je Glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje trenutno pohađa 4. godinu studija Pjevanja u klasi prof. Martine Zadro.

DOSADAŠNJA POSTIGNUĆA:

Prva i druga nagrada u kategoriji solo pjevanja na Državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Dubrovniku
Prva nagrada na Međunarodnom natjecanju solo pjevača „Bruna Špiler“ u Crnoj Gori
Prva nagrada na Međunarodnom natjecanju solo pjevača „Lav Mirski“ u Osijeku
Druga nagrada na natjecanju mladih pijanista „Cittá di Moncalieri“ U Torinu
suradnja s Tamburaškim orkestrom Hrvatske radiotelevizije 2012., 2013., 2014., , 2018. i 2019. godine
Uloga Cvrčka u operi „Lukava mala lisica“ Leoša Jánačeka u suradnji Muzičke akademije i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu
uloga Marie u mjuziklu „Byron“ Darka Domitrovića te ujedno i debi u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija (19. veljače 2018. godine)
uloga Eponine u mjuziklu „Les Misérables“ Claudea – Michela Schönberga u suradnji s Međunarodnim kazalištem CornerstoneArts Hrvatska u režiji američkog redatelja Richarda Monteza
uloga Despine u operi „Così fan tutte“ Wolfganga Amadeusa Mozarta u suradnji Hrvatskog narodnom kazališta u Zagrebu i Muzičke akademije u režiji Dore Ruždjak Podolski
uloga Lise u opereti „Grofica Marica“ Emmericha Kálmána
Dobitnica Rektorove nagrade za 2017. i 2018. godinu
Dobitnica Dekanove nagrade za 2018. godinu

Kristina Habuš rođena je 26.3. 1978 godine. Učila je solo pjevanje u klasi Lidije Horvat Dunjko na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Trenutno se usavršava kod vokalnog pedagoga Ire Siffa te na vokalnim master classevima kod Liore Mauer i Lucy Arner.

Od 2004. godine počinje raditi u gradskom kazalištu Komedija kao vanjski suradnik, a od 2018. je stalni zaposlenik. U vrijeme angažmana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku debitirala je kao Kraljica noći u Mozartovoj Čarobnoj fruli, a od ostalih uloga u istom kazalištu nastupala je kao Mimi u La Bohemima, Đula u Eri sa onoga svijeta, Zerlina u Mozartovom Don Giovanniju, a ove godine će nastupati u naslovnoj ulozi Kneginje (Sylva Varescu) u opereti Kneginja Čardaša E. Kalmana. Dugi niz godina nastupa u suradni sa Aplauz Teatrom iz Zagreba. Jedna od zapaženijih ulgoga je Mrs Hertz u Mozartovoj operi Schauspieldirektor. U matičnoj Gradskom kazalištu Komedija debitirala je kao Boja u operi Djerdan Jakova Gotovca. Trenutno nastupa kao Molly u mjuziklu Zaljubljeni Shakespeare te kao Ciganka Manja u Kalmanovoj opereti Grofica Mariza. Također ostvaruje gostovanja izvan granica Hrvatske. U Calabriji u sklopu ljetnog festivala pod ravnanjem Angela Guaragne nastupala je kao Mimi u Puccinijevoj operi La Boheme. U Philadelphiji (SAD) u sklopu Young Artist Programme nastupala je u operi P.I. Čajkovskog Evgenij Onjegin u glavnoj ulozi Tatjane. Kristina se također ostvaruje i kao koncertna glazbenica te posebnu pažnju pridaje oratorijskoj glazbi.

Lea Anastazija Fleger rođena je 1992. godine u Zagrebu, gdje je završila II. gimnaziju i srednju glazbenu školu Elly Bašić, te magistrirala Kazališnu režiju i radiofoniju na Akademiji dramske umjetnosti.

Samostalno je režirala predstave: “Junaci Pavlove ulice” Ferenca Molnara u produkciji Zagrebačkog kazališta mladih, “Pečat” Borne Vujčića u produkciji Teatra Ulysses, “Odbrojavanje: na piru s Držićem i Nalješkovićem” na Dubrovačkim ljetnim igrama, “Bog masakra” Yasmine Reze i mjuzikl “The last 5 years” Jasona Roberta Browna u HNK Varaždin, “Zov divljine” Kristine Kegljen na sceni Gorica, “Seksi rublje” Michele Riml u Kazalištu Virovitica, “Moj nulti rođendan” Ivana Penovića u Dječjem kazalištu Dubrava, “Blizanke” Ericha Kästnera u kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, “Ivicu i Maricu” u kazalištu Trešnja te autorski projekt “Zašto šutiš” u &td-u.

Sudjelovala je na brojim domaćim i stranim kazališnim radionicama i seminarima.

Umjetnička je asistentica u nastavi Glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Aktivna je i kao redateljica sinkronizacija animiranih filmova.

Rođena je 1986. godine u Zagrebu. Maturirala je u XVI jezičnoj gimnazniji i magistrirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu na smjeru Kostimografije.

Iskustvo stječe kao suradnica/asistentica na dramama, operama, mjuziklima i baletima u kazalištima u Hrvatskoj (HNK Zagreb, HNK Split) ali i izvan (SNG Ljubljana, LGL Ljubljana, Mesno gledališče Ljubljana, SNG Nova Gorica, Stadttheater Ingolstadt, Sehir Tiyatrolari Istanbul).

Posljednjih 6 godina radi kao sam samostalni kostimograf te iza sebe ima preko 40 samostalnih predstava. Neke od predstava na kojima je radila “Samson i Dalila” HNK Split ,”Umišljeni bolesnik“ GK Gavella, “Snježna kraljica” i “Orašar” u GK Trešnja, “Sherlock Holmes” ZKM, “Vještica Hillary i uvrijeđeni kontrabas” HNK Zagreb, “Faraon iz Ilice je mrtav” Kazalište Komedija, “Čini barona Tamburlana” HNK Varaždin, “Adam i Eva” KMD i brojne druge.

Ovo joj je četvrta suradnja sa redateljicom Leom Anastazijom Fleger.

Kostimografkinja je i na brojnim TV reklamama za domaće i inozemno tržište.

Vesna Kolarec rođena je 1985. godine u Zagrebu. Završila je školu Primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer fotografija. Nastavila je obrazovanje na Višoj školi za fotografiju i vizualne umjetnosti (Istituto superiore di fotografia e arti visive) u Padovi. Nakon završetka obrazovanja vraća se u Zagreb gdje upisuje Akademiju dramske umjetnosti, odsjek filmskog i televizijskog snimanja. Zadnje dvije godine na Akademiji upisuje usmjerenje Oblikovanje svjetla gdje je diplomirala 2014. godine. Kao oblikovatelj svjetla sudjelovala je u preko 100 dramskih predstava i opera u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske i Hrvatske

Rođena 6.8.1997. u Zagrebu. Odrasla u Krapini gdje završava osnovnu školu, osnovnu glazbenu školu za klavir te srednju školu (opća gimnazija). Rano se počela baviti sportom, trenirala košarku, rukomet i plivanje. Godine 2016. upisuje Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Joška Ševe. Paralelno s Akademijom, bavi se solo pjevanjem na Rock Akademiji u Zagrebu. Godine 2020. ostvaruje svoj profesionalni kazališni debi na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi Grižula Petre Hrašćanec i Saše Božića te upisuje zadnju godinu diplomskog studija glume u klasi profesora i redatelja Kreše Dolenčića s kojim nastavlja i dalje profesionalno surađivati u HNK Varaždin na predstavi Matijaš Grabancijaš Dijak u kojoj igra naslovnu ulogu Matijaša, za koju sam ujedno dobila i Nagradu hrvatskog glumišta 2021. godine. Diplomirala glumu u rujnu 2021. godine, nakon čega počinje asistirati na katedri scenskog pokreta na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te na operi Životinjska farma. Sinkronizira animirane i igrane filmove i mjuzikle za Netflix, ali i za kina (Croods 2, Vivo, Spirit, Cinderella Pop, Centaurworld). Držala sam online radionice glume u sklopu projekta Kreativno online, također igra u predstvavi Paklena naranča u Katranu (koja je također osvojila Grand Prix za najbolju predstavu na FIST festivalu u Beogradu).

Rođen je 1958. u Trebinju, BiH. Nakon završene likovne akademije u Sarajevu bavi se televizijskom, filmskom i kazališnom scenografijom, najprije na TV Sarajevo, Narodnom Pozorištu u Sarajevu, Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, Sarajevskom ratnom teatru.

Danas je u statusu istaknutog slobodnog umijetnika. Redovni je profesor na predmetu Scenografija, kostim i maska na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Bio je ravnatelj Otvorene scene Obala i Sarajevskog ratnog teatra.

Pored mnogobrojnih scenografija za TV emisije i igrane filmove iza sebe ima i rad na oko 150 kazališnih predstava, opera i baleta.

Dobitnik je desetak regionalnih i međunarodnih nagrada za scenografiju te godišnje nagrade za dizajn koju dodjeljuje Collegium Artisticum.

S redateljicom Ninom Kleflin surađuje dugi niz godina na velikom broju predstava, drama i opera. U Kazalištu Komedija prethodno radi Slugu dvaju gospodara, Crnu komediju, Čisto ludilo, Ukroćenu goropadnicu, Ellu i Marilyn, Skup…

Rođena je u Šibeniku 1981. Diplomirala je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, na kiparskom odsjeku, u klasi profesora Kažimira Hraste te na Kazališnoj akademiji u Pragu (DAMU) na smjeru scenografije za alternativno i lutkarsko kazalište u klasi profesora Roberta Smolika. Stručno se usavršavala u Poljskoj u poznatim lutkarskim kazalištima. Godine 2003. započinje suradnju sa Šibenskim kazalištem, a od 2008. stalno je zaposlena u HNK-u u Šibeniku kao kostimografkinja i stručna suradnica za likovno-scensku djelatnost. Kao autorica kostima sudjeluje u gotovo svim produkcijama tog kazališta. Povremeno se bavi scenografijom te lutkarstvom. Surađivala je sa Zagrebačkim kazalištem lutaka, Kazalištem slijepih, dramskim kazalištem Gavella, Zagrebačkim gradskim kazalištem Komedija, HNK-om Ivana pl. Zajca u Rijeci, HNK-om Split, HNK-om Zadar, Narodnim pozorištem u Tuzli te Tvornicom lutaka. Bavi se i likovno-grafičkim oblikovanjem, slikanjem te kiparstvom. Postavila je šest samostalnih i pet grupnih izložaba. Članica je Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika (HULU Split).

Nina Kleflin, redateljica iz Zagreba, diplomirala je režiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti i pripada afirmiranoj generaciji hrvatskih redatelja. Režirala je u gotovo svim kazališnim kućama u Republici Hrvatskoj, a iza nje je oko sto dvadeset profesionalnih kazališnih predstava. Režirala je i u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj, Kanadi i SAD-u.

Među značajne režije ubraja Oblomova i Osam lakih komada u Zagrebačkom dramskom kazalištu Gavella, Šteta što je kurva u HNK-u u Rijeci i Liliom u HNK-u u Osijeku.

Komedije smatra svojim osobnim „fahom“, a mnoge su od njih u njenoj režiji doživjele i više od stotinu izvedbi (Scapinove spletke u kazalištu Vidra, Split 3 u kazalištu Kerempuh i Čisto ludilo u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija, mjuzikl Menopauza u Ljubljani).

Režirala je nekoliko predstava i u SAD-u, tijekom svog boravka na Fulbrightovoj stipendiji kada je radila na prestižnom sveučilištu Carnegie Mellon u Pittsburghu. U ljeto 2001. u slavnom Eugene O’Neill Theatre Centru postavila je dramu Mire Gavrana Kraljevi i konjušari s odabranom ekipom poznatih američkih glumaca.

U Kazalištu Komedija u Zagrebu napravila je neke od svojih najuspješnijih predstava: Ukroćena goropadnica, Sluga dvaju gospodara, Ella i Marilyn, Skup i druge.

Bavi se i glazbenim kazalištem, režira opere, operete i mjuzikle. Hvaljena je njezina režija Nikole Šubića Zrinskog u produkciji HNK-a u Osijeku, kao i Offenbachov Orfej u podzemlju istog kazališta.

U njezinoj režiji čuveni mjuzikl Moje pjesme moji snovi u produkciji HNK-a u Osijeku nagrađen je Nagradom hrvatskoga glumišta za najbolju glazbenu predstavu u cjelini.

Dvanaest godina radila je i sa zagrebačkim Kazalištem slijepih, u kojem je režirala više predstava koje su gostovale u svim važnim kazališnim centrima Europe.

Poseban je njezin doprinos Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku i Šibenskom kazalištu. Njezinom režijom mjuzikla Fantazija godine 2008. počela je profesionalizacija Šibenskog kazališta. Za MDF napravila je glazbenu trilogiju: Buratino, Matilda, ČOZ – za koju je autorsku glazbu napisao skladatelj Neno Belan. Ova tri mjuzikla za cijelu obitelj doživjela su veliki uspjeh i obilježila Festival u posljednjih nekoliko godina. Za režiju te trilogije nagrađena je Nagradom hrvatskog glumišta.

Uz režiranje bavi se prijevodima, dramatizacijama i dramskom pedagogijom te piše. Dramaturg je kazališta Komedija.

Živi u Zagrebu.

Diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi red. prof. Cynhtie Hansell Bakić. 2018. završila je specijalizirani magisterij—smjer opera na Sveučilištu u Bernu u klasi prof. Christiana Hilza. Trenutno se usavršava u vokalnom studiju McCray s profesoricom Prizrenkom McCray. Profesionalni pjevački debi ostvarila je u Mozartovoj operi „Mitridate, re di Ponto“ kao Arbate u Theater Orchester Biel Solothurn u Bielu, Švicarska, dok je svoje prve profesionalne kazališne korake napravila već u dobi od 5 godina u produkciji opere „Madame Butterfly“ u Hrvatskom nacionalnom kazalištu u Zagrebu. Od tada, ostvarila je 13 uloga kao glumica u profesionalnim produkcijama, od čega se posebno ističe glumačko ostvarenje u predstavi „Sunce djever i Neva Nevičica“ za koje je nagrađena mnogim nagradama, uključujući i Nagradu hrvatskog glumišta. Ostvarila je i 3 filmske uloge, niz uloga u sinkroniziranim filmovima te šest opernih uloga. Od 2019. godine umjetnička je ravnateljica kazališta Mala scena gdje je producirala pet produkcija, a autorica je i predstave „Leptirove pjesme“, prve hrvatske interdisciplinarne predstave koja spaja operu i suvremeni ples. U 2022. godini nagrađena je na 8. FEDU Festivalu u Sarajevu za ulogu pripovjedačice u predstavi „Velika tvornica riječi“. Kao pjevačica osvojila je nekoliko nagrada, uključujući i nagradu za najbolji ženski vokal na natjecanju Silk Road & Young Dreams u Pekingu, Kina. Osim toga, tijekom prve godine Covid-19 pandemije, producirala je, vodila i kreirala program Mala scena online koji je uključivao niz online predstava, radionica, predavanja i umjetničkih čitanja priča i bajki za djecu.

Rođen je u Koprivnici 1991. godine. Nakon završene srednje škole u Đurđevcu počeo se aktivnije baviti glazbom i pjevanjem. Od 2012. do 2015. vokalno se usavršavao kod profesora Marijana Huljića. Nastupao je na raznim festivalima, te je 2012. na festivalu Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači nagrađen za najboljeg mladog kantautora. 2013. na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana. 2014. u koprodukciji kazališta Komedija i ansambla Kolbe utjelovljuje Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, a 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. Od 2015. do 2022. frontmen je grupe GEA s kojom je snimio autorski album u izdanju Croatia Recordsa. Od 2018. nastupa u HRT-ovoj glazbenoj emisiji „A strana“. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Pilata u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ (2019.), a iste je godine pokrenuo i glazbeni studio. 2020. godine organizirao je nastupe glazbenika u virtualnoj stvarnosti i prostorno dizajniranom zvuku. Trenutno kao solo izvođač nastupa, snima i objavljuje vlastite autorske radove.

Rođen je 1986. godine. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu i Glazbene škole „Vatroslav Lisinski“ (smjer gitara), 2009. diplomirao je glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Pojavljivao se u brojnim reklamama, serijama, kratkometražnim i dugometražnim filmovima, te nastupao u brojnim predstavama raznih produkcija. Glumio je glavne muške uloge u dramskim serijama „Ruža vjetrova“ (RTL) i „Zlatni dvori“ (Nova TV), a 2018. bio je kandidat zabavnog showa „Tvoje lice zvuči poznato (Nova TV). Bavio se i sinkronizacijom dječjeg programa HRT-a. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija ostvario je ulogu u mjuziklu „Mamma Mia!“.

Bavi se stand-up komedijom od 2006., kada je s nastupima putovao po Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, BiH i Engleskoj. Pripadnik je novog vala stand-up komičara, a svoj stil temelji na britkom, britanskom humoru Eddieja Izzarda i Montyja Pythona uklopljenog u svakodnevne događaje ljudi u Hrvatskoj. Miješa opservacijski i apstraktni humor primjenjiv na širokoj paleti tema, od muško-ženskih odnosa, života na Balkanu, života u Dalmaciji, političkih i regionalnih tema pa sve do sarkastičnog pogleda na samog sebe. Broji preko 1500 nastupa; 2016. godine je s dva nastupa u Lisinskom pred 3500 ljudi obilježio 10 godina karijere, a veliki nastup pred mnogobrojnom publikom ostvario je i 2019. u Domu sportova. Pojavljivao se na televiziji kao voditelj, natjecatelj i član žirija brojnih emisija. Autor je i koautor raznih marketinških i oglašivačkih radova.

Rođen 1999. u Zagrebu. Prva glumačka iskustva stekao je pod mentorstvima Petre Radin u Tvornici lutaka i Irene Kolar Vudrag u ZKM-u. U Školi za grafiku, dizajn i medijsku produkciju u Zagrebu završio je smjer Medijski tehničar. Klasično osnovno glazbeno obrazovanje stekao je u Glazbenoj školi Pavla Markovca, smjer klavir, a dvije je godine učio blues, jazz, rock i pop u Groove Music School. Četiri godine pohađao je i nastupao u produkcijama škole pjevanja Husar&Tomčić, dok je s raznim bendovima pjevao i svirao u mnogobrojnim zagrebačkim klubovima. Sa svojom obitelji nastupao je u raznim televizijskim emisijama, kao i na dva koncerta „Božić u Ciboni“, te na koncertu povodom 50. obljetnice albuma „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“ grupe the Beatles u koncertnoj dvorani Lisinski. Završio je preddiplomski studij glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje je sa svojom klasom sudjelovao na raznim projektima, među kojima su i dva vodvilja Georgesa Feydeaua (glavna uloga u vodvilju „Hortenzija je rekla ‘Baš mi se fućka’“). Ulogom LeFoua u Ljepotici i zvijeri (2022.) započela je njegova suradnja s Kazalištem Komedija.

prvi zdesna

Rođen je 2012. godine u Zagrebu. Osjećaj za glazbu pokazuje od samog rođenja, a s prvim glasovima i koracima pokazuje značajan glazbeni talent. Učenik je petog razreda OŠ Prečko, a od šeste godine pohađa Glazbenu školu Bonar, smjer bubanj, te Mikrofon.hr školu pjevanja. Od sedme godine počinje se javljati na audicije, te je dosad snimio nekoliko reklama i sinkronizirao crtiće i filmove za razne produkcijske kuće; Disneyjev „Encanto“, Pixarov „Turning Red“, HRT-ov „Mogu sam/sama“, te „Home Team“, “Thai Rescue“ i „Cocomelon“ u produkciji Netflixa. Uloga Mrvice u mjuziklu „Ljepotica i zvijer“ prvo mu je kazališno iskustvo. U slobodno vrijeme igra videoigre, čita dječju modernu literaturu, trenira rukomet, igra se s prijateljima na školskom igralištu i piše pjesme.

druga zdesna

Rođena 2013. godine u Zagrebu. Ljubav prema glazbi pokazuje od rođenja, a s prvim riječima pokazuje talent i muzikalnost. Pjevanje, gluma i ples svakodnevnica su uz roditelje glazbenike. Završila je drugi razred Osnovne škole Dragutina Domjanića u Gajnicama, te prvi razred Osnovne glazbene škole Ivana Zajca, smjer klavir. Od treće do pete godine pohađala je gimnastiku u plesnom studiju “Step by step”, a od treće godine redovito pjeva i nastupa u Mikrofon.hr školi pjevanja. Do sada je sinkronizirala crtiće „Encanto“ i „Cocomelon“, snimila dvije reklame, a okušala se i kao glumica u video spotu grupe Gelato Sisters za pjesmu “Mamma Boogie”. Redovito snima pjesme i spotove u dječjem zboru “Mirkofončići”.

drugi slijeva

Rođen je 2011. u Zagrebu. Pohađa peti razred Osnovne škole Tina Ujevića i četvrti razred Glazbene škole Vatroslava Lisinskog gdje svira klavir. Trenira nogomet i breakdance, pjevao je u crkvenom zboru Iskrice i školskom zboru, te glumio u vrtićkim i školskim predstavama. U Zagrebačkom kazalištu mladih glumio je malog Matiju u predstavi „Črna mati zemla“. Posuđivao je glas za crtić „Mali Huhu“, snimio pjesme za crtić „Mišo i Robin“, te pjesmu „Kad je tata tu, sve je juhuhu“. Sinkronizirao je crtiće (govor i pjevanje) za Netflix—glavna uloga u crtiću „Koko u Rimogradu“ i sporedne uloge u „Malom šefu“ i filmu „Čarobni dućan životinja“. Sudjelovao je u snimanju brojnih reklama.

prvi slijeva

Rođen je 2010. u Zagrebu. Pohađa šesti razred Osnovne škole Pavleka Miškine u Zagrebu i odličan je učenik. Već od predškolske dobi pokazuje interes za glazbu i scenski nastup. Posljednjih pet godina pjeva u dječačkom zboru Boys voice pjevačkog studija Mozartine i iza njega je već niz javnih i televizijskih nastupa. Uz to Mihael je angažiran i na sinkronizaciji gdje posuđuje glas junacima crtanih filmova i igranih serija za djecu. Govori engleski i talijanski i bavi se košarkom. Ljeti voli plivati, roniti i daskati.

desno

Od 2007. stalna je članica ansambla Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija gdje redovito sudjeluje u glazbenim predstavama („Zaljubljeni Shakespeare“, „Alphonsine“, „Faraon iz Ilice je mrtav!“, „Gubec-beg“, „Djevojčica sa žigicama“, „Cabaret“, „Aida“, „Tuđe pjesme, moji snovi“, „Lijepa Helena“), a ostvarila je brojne kazališne uloge i izvan matičnog kazališta („Faust“ Aplauz Teatra, HNK Zagreb i Grada Umaga, „Bračni (s)provod“, „Mjuzikl Orašar“ i „Ravnatelj Kazališta“ u produkciji Aplauz Teatra, „Michelangelo“ u produkciji Eurokaza, „Ljepotica i zvijer“ u GK „Trešnja“). Za ulogu Lizzie u „Djevojčici sa žigicama“ nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta 2013. u kategoriji za najbolju glumicu u predstavi za djecu i mlade. Autorica je songova za predstave “Djevojčica sa žigicama”, “Orašar” i „Faust“. Od 2008. sinkronizira animirane filmove, od kojih se ističu uloge u dugometražnim animiranim filmovima „Vatreno srce“, „Loši Momci“, „Rupići“, „Moja čudovišna obitelj 2“ i „Klaus“. Od uloga u serijalima izdvajaju se uloga Gospođe Nigdje u serijalu „Brzi i žestoki“ te uloga Katare u serijalu „Avatar: posljednji vladar zraka“. Autorica je ilustrirane glazbene knjige „Orašar: Klarina priča”.

sredina

Rođena 1978. godine. Učila je solo pjevanje u klasi Lidije Horvat Dunjko na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Trenutno se usavršava kod vokalnog pedagoga Ire Siffa te na vokalnim master classevima kod Liore Mauer i Lucy Arner. Od 2004. godine počinje raditi u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija kao vanjski suradnik, a od 2018. je stalni zaposlenik. U vrijeme angažmana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku debitirala je kao Kraljica noći u Mozartovoj „Čarobnoj fruli“, a od ostalih uloga u istom kazalištu nastupala je kao Mimi u „La bohème“, Đula u „Eri sa onoga svijeta“, Zerlina u Mozartovom „Don Giovanniju“, te kao Kneginja (Sylva Varescu) u opereti „Kneginja Čardaša“ E. Kálmána. Dugi niz godina nastupa u suradnji sa Aplauz Teatrom iz Zagreba. Jedna od zapaženijih uloga je Mrs Hertz u Mozartovoj operi „Der Schauspieldirektor“. U matičnom Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija debitirala je kao Boja u operi „Đerdan“ Jakova Gotovca. Nastupala je kao Molly u mjuziklu „Zaljubljeni Shakespeare“ te kao Ciganka Manja u Kálmánovoj opereti „Grofica Marica“. Također ostvaruje gostovanja izvan granica Hrvatske. U Calabriji u sklopu ljetnog festivala pod ravnanjem Angela Guaragne nastupala je kao Mimi u Puccinijevoj operi „La bohème“. U Philadelphiji (SAD) u sklopu Young Artist Programme nastupala je u operi P.I. Čajkovskog „Evgenij Onjegin“ u glavnoj ulozi Tatjane. Kristina se također ostvaruje i kao koncertna glazbenica te posebnu pažnju pridaje oratorijskoj glazbi.

lijevo

Rođena u Zagrebu. Plesom, pjevanjem i glumom bavi se od ranog djetinjstva. Prve plesne korake započela je kod plesne pedagoginje Ivanke Cerovac u ZKM-u, a ljubav prema plesu razvijala je u radu s plesnim pedagozima i koreografima poput Desanke Virant, Milane Broš, Roystona Maldooma, Silve Muradori, Blaženke Kovač, Igora Barberića i mnogih drugih. Velik utjecaj u području glume na nju su imali dramska pedagoginja Ines Škuflić-Horvat, s čijom je dramskom skupinom “Kukušne Šaradajke” još u ranoj mladosti sudjelovala na festivalima amaterskih skupina, te rad prema Metodi Stanislavskog. Paralelno je školovala glas kod mnogih hrvatskih i stranih učitelja pjevanja, pri čemu joj je snažan poticaj za profesionalno bavljenje pjevanjem dao jedan od prvih pedagoga prof. Mario Gjuranec. Posebno je zanima utjecaj glasa i zvuka na ljudsko tijelo, pa se uz završenu srednju glazbenu školu “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu (gitarist), diplomu na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (inženjer matematike) školovala i na Akademiji “Peter Hess” za zvukovnog terapeuta.

Pjevala je i svirala u mnogim bendovima, vokalnim ansamblima i zborovima, sudjelovala u snimanju raznih TV emisija i audio albuma te do sad nastupala u preko 50 različitih produkcija. Prvi profesionalni pjevački angažman ostvarila je 1998. godine u Zboru Hrvatske radiotelevizije, od 2003. godine stalni je vanjski suradnik ZGK “Komedija“, u kojem redovito sudjeluje u glazbenim predstavama, a od 2019. i redovni član ansambla.

Važnija sudjelovanja izvan matične kuće: “Sarajevo Circle” (asistent koreografije i ansambl; produkcija D. Zonić); “Symphony of Sorrowful Songs” (Royston Maldoom); “Ljepotica i zvijer“ (alt. Mrs. Potts, alt. Madame de la Grande Bouche, Silly girl; GK Trešnja); “Svaki pas ima svoj dan” (Šu-Šu kujica; GK Trešnja); “Orašar” (Mrs.Butcher/Pia Cappuccino; Aplauz Teatar); “Leonard Bernstein’s Mass” (HRT Choir & Co.).

desno

Rođena je u Zagrebu 2009. i odlična je učenica Osnovne škole Rudeš. Članica je juniorskog ansambla škole pjevanja Husar&Tomčić s kojima je postavila već četiri predstave, te nastupala na raznim koncertima i pjevala prateće vokale na koncertu Nine Badrić u Areni Zagreb 2020. godine. Dala je glas u crtićima kao što su „Grinč”, „Spužva Bob”, „Škola čarobnih životinja” i „Gabina kuća lutaka”. Snimila je dvije pjesme na dječjem albumu Maje Šuput, „Semafor” i „Četiri godišnja doba”, za koje su napravljeni animirani spotovi s njenim likom. Surađivala je kao prateći vokal na zabavnom showu „Supertalent”. Aktivni je član plesnog ansambla JazzElle.

lijevo

Rođena je u Zagrebu 2009. godine. Od malih nogu zanimale su je sportske aktivnosti; u početku se bavila plivanjem i gimnastikom, a onda je otkrila i zaljubila se u ples koji ju čini sretnom. Dobitnica je brojnih plesnih nagrada i državna je juniorska prvakinja u stepu i show dance kategoriji za 2022. godinu. Od vrtića voli pozornicu te je još u vrtićkoj dobi nastupila u predstavi “Crvenkapica”, a rad u dramsko-recitatorskim skupinama nastavila je do današnjeg dana uz podršku svojih školskih nastavnika i profesora. Od 2018. sudjeluje na Lidranu u svojstvu glumca i voditelja, a bila je i državna prvakinja u čakavštini, voditeljica na otvaranju Hrvatskog školskog muzeja i voditeljica brojnih školskih priredbi. Glazba je opušta, pogotovo gitara koju svira dugi niz godina. Društvena je osoba, te voli provoditi vrijeme s prijateljima u školi ili na treninzima, ali i sa svojom brojnom obitelji. Ponosni je vlasnik mace Jean.

Rođen u Đakovu 1992. godine. 2011. upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Uroša Lajovica. U lipnju 2016. stekao je zvanje magistra muzike (mag. mus.) u klasi prof. Mladena Tarbuka. Dobitnik je Rektorove nagrade akademske godine 2014./2015. za projekt u suradnji Muzičke akademije i kazališta Mala scena u kojoj je dirigirao operetu Ivana pl. Zajca „Momci na brod“. Od listopada 2016. radio je kao zborovođa HNK u Osijeku. S tim ansamblom pripremio je niz opernih produkcija, a izdvaja samostalni zborski projekt s kompozicijama iz ruskog romantizma (Vespere, op. 37 S. Rahmanjinova, Čajkovski, Sviridov, Schnittke). U prosincu 2018. godine ravnao je ciklusom pet novogodišnjih koncerata HNK u Osijeku. U Osijeku je također četiri godine vršio dužnost asistenta na Umjetničkoj akademiji u sklopu kolegija harmonija na klaviru i orkestar. Od siječnja 2018. zaposlen je u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija. U matičnom kazalištu do sada je odirigirao preko 100 predstava šest različitih naslova, te radio na postavljanju dvije premijere, opereti E. Kálmána „Grofica Marica“ te melodrami „Zaljubljeni Shakespeare“). U bitna dirigentska ostvarenja ubraja suradnje sa Zborom i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije s kojima je snimao glazbu suvremenih hrvatskih kompozitora te ravnao svečanim Božićnim koncertom u HAZU u izravnom prijenosu HRT-a. Također se ističu suradnje sa Zagrebačkom filharmonijom, Zagrebačkim solistima, opernim ansamblom HNK u Zagrebu (Mozartov „Figarov pir“, prilikom premjernih izvedbi asistent dirigenta, a nakon toga i dirigent, u sklopu diplomskog koncerta), Festivalskim orkestrom Samoborskih glazbenih večeri i dr. Osim angažmana u matičnom kazalištu od veljače 2020. godine ravnatelj je Hrvatskog komornog orkestra, a do tog trenutka bio je njihov stalni gost dirigent.

Autor je zanimljivog suvremenog stila u kojemu spretno kombinira moderan i klasičan baletni izraz, čime je postao autorski zanimljiv za mnoga svjetska baletna kazališta. Koreografirao je baletne predstave za: Berlinski državni balet; Slovensko narodno gledališče u Ljubljani i Mariboru; Akademiju za glazbu i ples u Zürichu; solo za Aurelie Dupont u pariškoj nacionalnoj Operi; balet „Promijeni me“ za plesni festival Jacob’s Pillow u Massachusettsu; solo za Davida Hollberga – prvaka njujorškog ABT-a; duet za Drew Jocoby i Rubinalda Pronka; dva cjelovečernja baleta u Augsburgu „Traumgekrönt“ inspiriranog poezijom Rainera Marije Rilkea i „Orpheus-Saitenschlag“; u tokijskom Theatre No napravio je nezavisni baletni projekt s prvacima New National Theater, a za Tokyo City Ballet koreografirao je balet „Smrt i djevica“. U Mađarskom narodnom kazalištu u Pečuhu koreografirao je balet „Change back“, a u Nacionalnom baletu u Györu balet „Glass house“. Dobitnik je Nagrade hrvatskoga glumišta za balete „Ana Karenjina“ i „Gospoda Glembajevi“ HNK u Zagrebu. Za predstave „Šeherezada“ i „San Ivanjske noći“ dobio je Godišnju kazališnu nagradu HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. S Valentinom Turcu na Dubrovačkim ljetnim igrama postavio je autorski projekt „Opasne veze“ u koprodukciji s mariborskim SNG-om i Festivalom Ljubljana. Suradnja s Valentinom Turcu rezultirala je i baletima „Carmen“ (Balet HNK Split), „Romeo i Julija“ (u Latvijskom nacionalnom baletu i u Francuskoj u teatru Metz Metropole). Radio je koreografiju za Friedrich Stadt Palast Berlin. Radio je koreografije i scenski pokret za opere „Čarobna frula“ i „Hamlet“ u HNK u Zagrebu te balet „Veliki Gatsby“ (SNG Opera i balet Ljubljana). Surađuje i s dramskim teatrima: Gradsko kazalište Trešnja, GKM Split, Satiričko kazalište Kerempuh, Vidra, HNK Mostar i drugima. Nakon koreografije operete „Kneginja čardaša“ 2016. i rock-opere „Jesus Christ Superstar“, ovo mu je treća suradnja s Kazalištem Komedija. Za Zagrebačko gradsko kazalište Komedija radio je koreografije za operete „Kneginja čardaša“ i „Grofica Marica“, rock-operu „Jesus Christ Superstar“ i predstavu „Cabaret Zagrepčanke i statičar“.

Rođen je 1984. u Rijeci. Završio je poslijediplomski studij kiparstva u Ljubljani i Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Autor je mnogih kazališnih scenografija u zemlji i inozemstvu, a radi scenografije i za filmske i komercijalne produkcije. 2012. godine postaje asistent, a 2017. profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Od 2007. član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a od 2017. Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Studirala je scenografiju pri Europskom institutu za dizajn (IED) u Rimu i modelizam visoke mode pri Institutu Callegari u Labinu. 2007. godine diplomirala je kiparstvo pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Zaposlena je kao kostimograf za dramu, operu i balet pri Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci, te je osmislila kostime za preko šezdeset predstava u zemlji i inozemstvu ostvarujući suradnju sa brojnim priznatim kazališnim redateljima i koreografima. Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju kostimografiju 2017. za baletnu predstavu “Glembajevi”. Za istu je nagradu nominirana 2018. za kostimografiju predstave “I buhe kašlju“ i 2021. za kostimografiju baleta “Ponos i predrasude”.

Andy Jelčić prevoditelj je u trokutu hrvatski-engleski-njemački jezik, pisac, književni komentator i publicist. Preveo je brojna klasična i suvremena književna djela – prozu, poeziju i dramu (Shakespeare, Musil, Doderer, Sebald, Canetti, Perutz, Burnside, Habermas, Fitzgerald, Murakami
itd.) te održao niz radionica i predavanja širom Europe. Nastupio je na
brojnim javnim tribinama i u emisijama posvećenima kulturnim temama.

Prevodi za važnije muzeje i adaptira tekstove za kazališta. Bio je pot-
predsjednik Europskoga vijeća društava književnih prevoditelja i članviše povjerenstava. Dobitnik je hrvatske državne nagrade za književno prevođenje, austrijske državne nagrade za književno prevođenje, dvije godišnje nagrade DHKP-a, više premija za posebno uspjele prijevode s njemačkoga jezika, kao i više nagrada za kratke priče koje su mu objavljene na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku. Autor je dvaju romana i dviju zbirki pripovijedaka.

Krešimir Dolenčić hrvatski je kazališni redatelj. Rođen 1962., odrastao i školovan u Zagrebu. Predstave počinje raditi na prvoj godini Akademije za kazalište, film i televiziju. Kako tada, tako i danas. Režirao je na svim otvorenim i zatvorenim pozornicama Hrvatske, festivalima, kazalištima, otocima, stadionima, na zemlji u vodi i u zraku. Režirao je dramske i operne predstave u Velikoj Britaniji, Sloveniji, Njemačkoj, SAD-u, Omanu i Kini. Neke od njih na repertoarima su nacionalnih kuća već nekoliko desetljeća. Autor je i redatelj preko stotinu i pedeset scenarija velikih svečanosti, koncerata, televizijskih i sportskih priredbi, manifestacija u zemlji i inozemstvu.

Dobitnik je brojnih nagrada za najbolje predstave i režiju, među kojima se ističu godišnja nagrada Vladimir Nazor, nagrada Tito Strozzi, Zlatni smijeh, priznanja Gavellinih večeri, Judita, višestruke nagrade HDDU-a. Predavao je glumu na glazbenim akademijama u Zagrebu,
Houstonu i Londonu.

Svoju prvu opernu predstavu, Mozartov Cosi fan tutte, napravio je upravo na pozornici Kazališta Komedija. Mnogo vike nizašto njegova je četvrta predstava prema tekstu Williama Shakespearea, dvadeset deveta suradnja s Anom Tonković Dolenčić i sto dvadeseta premijera u karijeri.
Radi kao profesor na odsjeku glume Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

Ana Tonković Dolenčić rođena je u Zagrebu 1974. godine. U Zagrebu je završila Klasičnu gimnaziju i diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti, smjer dramaturgija. Kao dramaturginja, autorica ili koautorica radila je u većini hrvatskih kazališta i kazališnih festivala, a neke od tih predstava dobitnice su značajnih nagrada struke i publike. Od 60-ak kazališnih predstava na kojima je radila, među kojima su mnogi klasici svjetske i domaće dramske književnosti, 18 je izvedenih originalnih dramskih tekstova i 20 dramatizacija. Na Hrvatskoj televiziji surađivala je kao scenaristica i novinar urednik Hrvatskoga radija. Od 2000. do 2012. bila je članica Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika, od 2012. do 2016. bila je zaposlena kao dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a trenutno kao dramaturg radi u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Autorica je zbirke adaptacija i dramatizacija Prepričavanja objavljene 2008. godine u nakladi VBZ.

Rođena je 1992. u Zagrebu. 2007. godine upisala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te stekla zvanje tekstilnog i modnog dizajnera. Godine 2011. upisuje preddiplomski studij na Tekstilnotehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer tekstilni i modni dizajn. Godine 2017. nakon položenog završnog rada pod mentorstvom renomirane slikarice Pauline Jazvić stječe zvanje inženjera tekstilnog i modnog dizajna te upisuje diplomski studij na istom fakultetu, smjer kostimografija. Tijekom diplomskog studija kostimografije bila je student renomiranih kostimografkinja Barbare Bourek i Ivane Bakal pod čijim je mentorstvom sudjelovala u tri projekta ovjenčanim Rektorovim nagradama. 2019. godine u studentskoj suradnji s Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu upoznaje Krešimira Dolenčinća, koji zapaža njezin rad, te već iduće godine započinje njihova česta profesionalna suradnja. Kao profesionalni kostimograf debitirala je u njegovim predstavama Majstori (Ana Tonković Dolenčić) u Kazalištu Moruzgva i Cigle Svete Elizabete (Vid Balog) u HNK-u u Varaždinu. Iste godine surađuje s Ivanom Leom Lemom i Ecijom Ojdanić na nagrađivanoj monodrami Vla Vla Vlajland Cabaret. 2021. godine ponovno surađuje s Dolenčićem na predstavi Matijaš Grabancijaš Dijak koja je iste godine dobila tri Nagrade hrvatskog glumišta. Kao vanjski suradnik kostimograf sudjelovala je na osam projekata Akademije dramske umjetnosti, u glumačkoj klasi Krešimira Dolenčića. U svojoj karijeri aktivno se bavi ilustracijom, a njene je radove objavila agencija Capsules Book u izdanju svog omnibusa za 2019. godinu.

Rođena je u Zagrebu 1969. godine. Diplomirala je na Arhitektonskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao samostalna umjetnica na
području filma, televizije, kazališta i arhitekture i kao nastavnica na
studiju Filmske i televizijske režije i produkcije Sveučilišta Vern. U svomprofesionalnom radu kao scenografkinja surađuje s velikim brojem redatelja u Hrvatskoj i široj regiji te je autorica scenografija na 30-ak filmskih i televizijskih djela. Veliki broj tih dugometražnih i kratkometražnih filmova prikazan je na najuvaženijim filmskim festivalima kao što su Filmski festival u Cannesu, Berlinale, Filmski festivali u Sundanceu, Montrealu, Tokiju itd. Film Quo Vadis, Aida? na kojem je radila kao scenograf članovi Europske filmske
akademije izabrali su za najbolji europski film u 2021. godini.

Dobitnica je Zlatne arene za scenografiju na Pulskom filmskom festi-
valu 2016. godine.

Predstava Mnogo vike ni za što njezin je kazališni autorski debi.

Ivan Josip Skender (Varaždin, 1981.), skladatelj i dirigent, svestrani je glazbenik vrlo širokog spektra djelovanja. Upisuje studij kompozicije 1997. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Željka Brkanovića kao najmlađi student kompozicije u povijesti Akademije, a 1999. i paralelni studij dirigiranja u klasi prof. Vjekoslava Šuteja te se kasnije usavršava na postdiplomskom studiju u Beču kod Uroša Lajovica te brojnim seminarima i radionicama iz kompozicije (Michael Jarell, Joszef Soproni) i dirigiranja (Klaus Arp, Bertrand de Billy, Zubin Mehta i dr). U njegovu širokom i svestranom opusu nalazi se glazba za soliste, komorne ansamble, orkestre, zborove, glazba za kazališne predstave, mjuzikl, opera Šuma Striborova (sa svojih 27 izvedbi nadaleko najizvođenija bienalska opera). Kao dirigent surađivao je s brojnim hrvatskim i stranim ansamblima, a od 2012. stalni je dirigent ansambla Cantus. Od 2005. do 2019. bio je zaposlen u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu kao zborovođa i dirigent. Bio je i vršitelj dužnosti direktora Opere HNK-a u sezoni 2013./2014. Od 2009. je na Muzičkoj
akademiji u Zagrebu bio asistent prof. Uroša Lajovica, a od 2019. je i stalno zaposlen na Muzičkoj akademiji na mjestu docenta na odsjeku za dirigiranje. Dobitnik je višestrukih nagrada i poticaja za svoj umjetnički rad. Od 2019. član je umjetničkog vodstva Muzičkog Biennala Zagreb, a 2020. imenovan je članom skupštine predstavnika Hrvatskog društva skladatelja.

Rođen je 1963. godine u Rijeci. Diplomirao je dizajn svjetla, video i kazališne projekcije na MAPA-i (Moving Academy for Performing Arts Amsterdam) u klasi Idea Van Heiningena. Za istu akademiju predavao je na radionicama u Bukureštu, Berlinu, Bratislavi i Pragu. Oblikovao je svjetlo za preko 300 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. U mnogim predstavama potpisuje i scenografiju. S Krešimirom Dolenčićem postavlja u Pekingu najveću svjetsku produkciju Verdijeve Aide, osvijetlivši je s više od 3200 rasvjetnih tijela. U Omanu radi oblikovanje svjetla za otvaranje i zatvaranje drugih Azijskih igara na pijesku. U mnoga naša kazališta svojim je predstavama uveo automatsku rasvjetu, koja je sada u stalnom postavu rasvjetnog parka. U HNK-u u Zagrebu i Rijeci te SNP-u Novi Sad projektirao je novi način vješanja lateralne rasvjete, da se postigne bolja kvaliteta bočnog svjetla te lakša komunikacija glumaca sa scenom. Svira gitaru u reafirmiranoj riječkoj kultnoj grupi Paraf. Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske. Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada, između ostalog Nagrade hrvatskog glumišta, Marulićevih Dana, Festivala malih scena, PIF-a, SLUK-a, Assitej-a… Od 1996. djeluje kao slobodni umjetnik, a od 2009. predaje na Akademiji
dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Rođen u Osijeku 1976. Prve plesne korake započeo u KUD-u Srđan
Petrov. Završio srednju školu te počeo plesati u plesnom klubu
Feniks, a zatim u HNK-u u Osijeku u predstavama Osječki karusel,
Ero s onoga svijeta, Nikola Šubić Zrinski i Kneginja čardaša. Godine
1996. dolazi u Zagreb u Kazalište Komedija pod vodstvom gđe Sonje
Kastl i Vesne Butorac te istovremeno pohađa baletnu školu. Tijekom
godina usavršavao se na raznim plesnim tečajevima. U Komediji
sudjelovao u mnogim glazbenim i dramskim predstavama od kojih
su najpoznatije Chicago, Jesus Christ Superstar, Kosa, Aida, Briljantin, Šišmiš, Kneginja čardaša, Grofica Marica, San ivanjske noći, Ukroćena goropadnica, Monty Python’s Spamalot i dr. Bavio se pedagoškim radom. U matičnoj kući potpisuje koreografije predstava Operetni express 2012, Ella i Marilyn, Spli’ski akvarel, Vanja i Sonja i Maša i Picko, Ludnica s tenorima; u drugim kućama Moje pjesme, moje snovi, Kod Bijelog konja te velike koncerte Naša bila štorija i Žena za sva vremena.

Božidar Peričić, akademski je glazbenik, pjevač.

Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Cynthie Hansell-Bakić.

Dugogodišnji je Komedijin član, s ulogama u predstavama Jalta, Jalta, Zaljubljeni Shakespeare, Mnogo vike ni za što, Kneginja čardaša, Lijepa Helena, Gubec-beg, Spli`ski akvarel, Faraon iz Ilice je mrtav. Također, sudjeluje u predstavama Mamma Mia, Grofica Marica, Talijanski slamnati šešir, Opet on, Alphonsine, Cabaret, Spamalot.

Nastupa i kao Brundibar, u predstavi “Brundibar” u produkciji Festivala tolerancije.

Surađivao je i s kazalištem Trešnja u predstavama Ljepotica i zvijer, te glumio Istarskog goniča u mjuziklu Svaki pas ima svoj dan.

Sudjelovao je i kao koautor u prvoj hrvatskoj viralnoj kampanji Pjevač.hr.

Josipa Bilić (Zagreb, 1997.) ostvarila je svoj profesionalni operni debi kao stipendistica Opere HNK u Zagrebu gdje je od 2019. godine nastupila u ulozi Papagene, Mozartove Čarobne frule, u ulozi Amora, Gluckovog Orfeja i Euridike, u ulozi Ines, Verdijevog Trubadura, u ulozi Glas s neba, Verdijevog Don Carla, te kao Čobanče u Gotovčevoj operi Ero s onoga svijeta.
Dobitnica je Diplome 55. tribine Darko Lukić za recital uz umjetničku pratnju pijanista Jana Nikovića, te nagrade Ferdo Livadić, za najbolju umjetničku osobnost na 19. Međunarodnom natjecanju mladih glazbenih umjetnika Ferdo Livadić u sklopu 47. festivala Samoborske glazbene jeseni, gdje je nastupila uz pijanista Marija Čopora.
Uz Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije nastupila je kao solistica povodom svečanog obilježavanja 250. obljetnice rođenja Ludwiga van Beethovena u sklopu ciklusa Kanconijer, a za svoj debi na 51. Varaždinskim baroknim večerima dobila je nagradu Ivan Werner, mladom glazbenom umjetniku za visoko umjetničko postignuće na festivalu, gdje je imala priliku nastupiti s ansamblom Camerata Garestin.
Ove je godine kao solistica nastupila s Orkestrom Filharmonije u Grazu, pod ravnanjem Maestra Mariusa Burkerta u Operi Graz, u sklopu koncerta pobjednika 26. Međunarodnog Pjevačkog Natjecanja Ferruccio Tagliavini na kojem je osvojila treću nagradu, kao i nagradu publike.
Za ulogu Marice, Humperdinckove opere bajke Ivica i Marica, pod dirigentskim vodstvom Dawida Runtza, u režiji Petre Radin i produkciji Zagrebačke Filharmonije, osvojila je prestižnu Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 30 godina u operi.
Studij pjevanja diplomirala je Summa Cum Laude (s najvećom pohvalom) 2021. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Lidije Horvat – Dunjko, a pjevačko obrazovanje započela je 2014. u GŠ Vatroslav Lisinski u razredu prof. Kristine Beck – Kukavčić. Već kao studentica posebno se istaknula u akademskim produkcijama u ulozi Despine, Mozartove opere Cosi fan tutte u zagrebačkom HNK-u, u naslovnoj ulozi Massenetove opere Cendrillon, za koju je također osvojila Nagradu hrvatskog glumišta, te kao solistica uz najistaknutiji hrvatski komorni ansambl Zagrebačke Soliste, povodom Dana Muzičke akademije u Zagrebu.
Dobitnica je Plakete Zagrebačke županije za doprinos ugledu i promociji Zagrebačke županije u zemlji i svijetu 2022. godine, Priznanja Općine Stupnik za osobit doprinos u promicanju glazbene umjetnosti i uspjehe na natjecanjima klasične glazbe 2019. godine, Dekanove nagrade za akademsku 2017./2018. godinu, te dviju Rektorovih nagrada; 2020. godine za individualni umjetnički rad – solistički koncert uz Orkestar Zagrebačke Filharmonije, te za posebni natjecateljski uspjeh na XI. Međunarodnom pjevačkom natjecanju József Simándy, gdje je pobijedila III. kategoriji 2021. godine.
Za vrijeme školovanja pobijedila je na međunarodnim i državnim natjecanjima, od kojih se ističu: Vera Kovač Vitkai (2015.), Lav Mirski (2016.), Natjecanje učenika i studenata glazbe RH (HDGPP 2017. i 2019.), Lions grand prix (2018.), Zoltán Kodály (ISA 2019.) i Jozsef Simandy (2018. i 2021.).
Ljetos je debitirala na najznačajnijim kulturnim festivalima kao što su Dobrovačke ljetne igre (u ulozi Lukrecije dubrovačke komedije Ljubovnici), Osorske glazbene večeri (uz Trio Eusebius), festival Opera selecta u Trogiru uz pijanisticu Juliju Gubajdulinu, te Međunarodni dječji festival u Šibeniku gdje je uz Orkestar Zagrebačke Filharmonije i dirigenta Krešimira Batinića nastupila na svečanome otvorenju u koncertnoj predstavi za djecu Napokon orkestar, koja je postigla izvanredni uspjeh i u Zagrebu, rasprodavši dvije izvedbe u Velikoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.
Diljem Hrvatske nastupala je u produkciji Opere b.b., u Leharovoj opereti Vesela udovica (u ulozi Valencienne), te u Straussovoj opereti Šišmiš (u ulozi Adele). Osim opernih i koncertnih nastupa, velika strast su joj lied, te sakralna i rana djela. Članica je ansambla Chiaroscuro s kojim nastupa u sklopu festivala kao što su Varaždinske barokne večeri, Pasionska baština, Ars Organi Sisciae, Festival drvenih kapela Sancta Barbara, te Zrin Festival.
Najznačajniji solistički angažmani na području duhovne glazbe ostvarila je uz renomirane orkestre i umjetnike u Mozartovom Requiemu i Krunidbenoj misi, Rossinijevim oratorijima Petite Messe Solennelle i Stabat Mater, Bachovoj Muci po Marku, te Charpentierovom oratoriju Te Deum.
Pohađala je seminare etabliranih glazbenih umjetnika i pedagoga kao što su: Tomislav Mužek, Krešimir Stražanac, Alexei Tanovitski, Matjaž Robavs, Rebeka Lokar, Rainer Trost, Michael Schade, Florian Boesch, Claudia Visca, te članovi međunarodnog pjevačkog seminara CANTO! Vocal program; Lucy Arner, Liora Maurer, Sharon Mohar, Hans Peter Herman i Ira Siff. Surađivala je s renomiranim umjetnicima kao što su dirigenti Mladen Tarbuk, Tomislav Fačini, Loris Voltolini, Josip Šego, Ivan Josip Skender, Srboljub Dinić, Dawid Runtz, Marius Burkert, Marcello Mottadelli, Gyüdi Sándor, Pavle Zajcev, te režiseri Krešimir Dolenčić, Dora Ruždjak Podolski, Saša Anočić, Petra Radin, Mathias Behrends i Arnaud Bernard.

Filip Sertić rođen je 1991. u Zagrebu. Završio je Fakultet političkih znanosti i potom glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon studija radio je u Kazalištu Kerempuh (Šest likova traži autora u režiji Olivera Frljića i Samoubojica u režiji Vite Taufera). Istovremeno radi na filmu i televiziji. Prva televizijska uloga bila mu je ona Darka Rundeka u seriji Crno Bijeli Svijet. Ostvario je i uloge u serijama Blago Nama i Nemoj nikome reći te filmovima Posljednji Srbin u Hrvatskoj i Za ona dobra stara vremena.

Posljednjih pet godina živio je u Americi, u Los Angelesu gdje je radio u filmskoj industriji. Ostvario je uloge u serijama Yellowstone 1883 (Paramount) i The Cleaning Lady (HBO) te filmovima Why Don’t you like me i This Game’s Called Murder. Radio je i u kazalištu UCB Los Angeles, najpoznatijem kazalištu improvizirane komedije u Americi otkud su proizišli brojni slavni komičari. Imao je priliku surađivati s glumačkim zvijezdama poput Meryl Streep i Sama Elliota.

Potaknut štrajkom pisaca i glumaca u Americi koji je paralizirao filmsku industriju već peti mjesec te nostalgijom prema domovini, odlučio se vratiti u Hrvatsku gdje će zaigrati u predstavi Kontrabas u Klubu Kazališta Komedija. Radi se o svjetskoj uspješnici, komediji koja je osvojila publiku diljem Europe.

Stanislav Moša, ravnatelj Gradskog kazališta Brno, dramski i glazbeni redatelj, tekstopisac i libretist, rođen je u Nový Jičínu 1956. godine.

Nakon završene gimnazije studirao je glazbu i dramu na Državnom konzervatoriju u Ostravi, a zatim dramsku režiju na Janáčekovoj akademiji za glazbu i izvedbene umjetnosti u Brnu (JAMU). Po završetku studija, 1983. godine, počinje raditi kao redatelj u nekadašnjem Kazalištu braće Mrštík. Od 1984. do 1994. bio je profesor na JAMU u Brnu i tri godine umjetnički ravnatelj JAMU-ova Dramskog studija Marta. Godine 1990. postaje umjetnički ravnatelj Kazališta braće Mrštík. Kazalište mijenja ime u Gradsko kazalište Brno, a dvije godine kasnije Stanislav Moša preuzima ulogu njegova ravnatelja.

Režirao je svjetski poznate dramske tekstove, primjerice Kuću sa sedam balkona i Gospu zore A. Casone, Trinaest mirisa J. Schmida, Noć pastira J. Boučeka, Nježnog barbara B. Hrabala, Fenjer A. Jiráseka, Revizora N. V. Gogolja, Stanje duha S. Sheparda, Manon Lescaut V. Nezvala, Dobrog vojaka Švejka J. Hašeka, Romea i Juliju, Henrika VIII., Mletačkog trgovca, Kralja Leara, Antonija i Kleopatru, Hamleta ili Borbu duše i tijela W. Shakespearea, Apartman za medeni mjesec R. Beana, U lavljoj jazbini F. Mitterera, Sofoklova Kralja Edipa, Tuđi jezik A. Bovella, Tri sestre i Ujaka Vanju A. P. Čehova, Jacquesa i njegova gospodara M. Kundere, Staklenu sobu S. Mawera, Molièreova Škrca i dr.

U Gradskom kazalištu Brno Stanislav Moša na pozornicu je postavio i niz mjuzikla: Priča sa zapadne strane, My Fair Lady (iz Zelňáka), Oliver!, Jesus Christ Superstar, Joseph and The Amazing Technicolor Dream Coat (Josip i kričave boje njegovih snova), Vještice iz Eastwicka, Fame (Slava), Jadnici, Spring Awakening (Proljetno buđenje), Sprdanje prema Aristofanu, Sugar! (Neki to vole vruće), Chicago, Papisa Ivana, Krvna braća, Cats (Mačke), Flashdance, Duh, Johnny Blue, Titanic, Chaplin, Groznica subotnje večeri, Rent, Posljednji brod, Devet, Zgodna žena, Prvi spoj, Medikus, Krupna riba, Heidi i Dragi Evan Hansen.

Stanislav Moša vrstan je i vrlo plodan autor. Poseban ugled priskrbile su mu scenske adaptacije romana Istinita priča o uništenju Sodome Ivana Kříža i Staklena soba Simona Mawera.

Realizirao je zanimljive projekte na području mjuzikla. Kao libretist i tekstopisac uglavnom surađuje sa skladateljima Zdenekom Mertom i Petrom Ulrychom. Iz suradnje sa Zdenekom Mertom nastali su glazbena bajka San ljetne noći (1991.), scenski oratorij Kopile (1993.), opera Babilon (1998.), mjuzikli Vrt čuda (2004.) i Svijet anđela (2000.) te mjuzikl-trilogija Božanstvena komedija – Pakao (2008.), Čistilište (2013.) i Raj (2020.). Njihovo zasad posljednje zajedničko djelo bajkoviti je mjuzikl Voda života (2025.).

Moša i Merta postavili su na scenu i Bernsteinovu Misu, golemi projekt s više od 300 izvođača u Praškom dvorcu i u dvorani Hala Rondo u Brnu (danas DRFG Arena). Praška državna opera izvela je operu La Roulette Zdeneka Merte u ožujku 2005. u režiji Stanislava Moše, koji je i autor libreta.

S Petrom Ulrychom napisao je glazbenu baladu Radúz i Mahulena (1997.), mjuzikl Koločava (2001.), inspiriran pričama o razbojniku Nikoli Šuhaju, glazbeno-poetsku fresku Svibanj (2004.) prema motivima pjesama Karla Hyneka Máche te glazbenu baladu Markéta Lazarová (2007.).

Stanislav Moša surađivao je s Milošem Štědroňom na Drami o ljubavi, smrti i vječnosti (1998.). Godine 2010. Moša je u brnskoj Hali Rondo postavio monumentalni oratorij Arthura Honeggera Ivana Orleanska na lomači.

Kao redatelj u svojoj karijeri ima preko 180 predstava izvedenih u češkim kazalištima, ali i u inozemstvu (Njemačka, Italija, Slovenija, Slovačka, Hrvatska, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Španjolska i Švicarska). Mošina nova produkcija mjuzikla Kosa, s engleskom postavom, krenula je 2011. na jednomjesečnu turneju po Europi. Mjuzikli Priča sa zapadne strane, Evita i Ljepotica i zvijer također su s velikim uspjehom igrali u mnogim europskim zemljama. Posljednjih godina ime Stanislava Moše povezujemo s predstavama na otvorenom u Walenstadtu, gdje prekrasni krajolici uz obalu švicarskog jezera Walensee služe kao pozadina. Ondje je režirao My Fair Lady (Moja draga gospo), Titanic, Groznicu subotnje večeri, Ljepoticu i zvijer, Flashdance i Heidi.

Izdavačka kuća Vetrne Mlyny iz Brna objavila je 2010. Mošinu prvu zbirku pjesama Víra má…

Stanislav Moša potaknuo je izgradnju Glazbenog kazališta, s idejom da posluži kao druga kazališna zgrada Gradskog kazališta Brno. Glazbeno kazalište svečano je otvoreno 2. listopada 2004. i odmah je postalo nezamjenjiv dio brnskog kazališnog života.

Stanislav Moša dobitnik je nekoliko značajnih priznanja i nagrada. Godine 1992. dobio je nagradu Češkog glazbenog fonda za glazbenu bajku San ljetne noći, a 1996. Nagradu grada Brna za rad Gradskog kazališta Brno. U Mariboru je primio Borštnikovu nagradu za estetski iskorak u režiji mjuzikla Cabaret. Za režiju mjuzikla Proljetno buđenje osvojio je 2010. godine nagradu Divadelní noviny. Češka gospodarska komora odlikovala ga je 2012. prestižnim Redom zlatnog lovora. U svibnju 2013. uručena mu je nagrada kazališne, književne i audiovizualne agencije DILIA za cjeloživotno umjetničko djelovanje. U veljači 2020. dobio je Nagradu grada Brna za svoj doprinos na području dramske umjetnosti.

Tihana Strmečki je redateljica, koreografkinja i plesna pedagoginja, koja svoje kazališno znanje dugi niz godina izrađuje u najvećim svjetskim centrima na Broadwayu (New York City) i u Londonu, Los Angelesu, Amsterdamu, Parizu, Barceloni i Zagrebu. Tihana je režirala i/ili koreografirala drame, cjelovečernje mjuzikle, koncerte, mjuzikle za mlade, dječje predstave, plesne predstave, glazbene spotove, reklame te osmislila pokret za više od pedeset dramskih predstava.

Od režijskih naslova nagradama publike i struke posebno se ističe mjuzikl „Poljubi me, Kato” u HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci i koncert „U ritmu Broadwaya” te dramske predstave „Puni pansion” u B Glad produkciji i „Iza paravana” u kazalištu Knap. Osim u Hrvatskoj, Tihana stvara i u Europi, što je nedavno kulminiralo koreografijom uspješnog mjuzikla „Heidi” u Švicarskoj. Naslovi na kojima je kreativno surađivala uključuju predstave poput „Evite”, „Sunset Boulevarda”, „Ljepotice i zvijeri”, „Flashdancea” i mnoge druge. Njen je scenski rad prikazan u brojnim hrvatskim kazalištima poput GK Žar ptica, KD Lisinski, GK Kerempuh, kazališta Knap, za B Glad produkciju i mnoge druge produkcijske kuće.

Osnivačica je i umjetnička voditeljica plesnog kluba „JazzElle”, u kojem podučava razne plesne stilove te organizira edukacije i nastupe. Kao tražena voditeljica plesnih radionica i masterclasseva, gostovala je u raznim plesnim klubovima Hrvatske te po Europi i u New Yorku. Članica je žirija mnogih domaćih i inozemnih plesnih i kazališnih natjecanja poput “Trepsa”, “Samoplesa”, “Malog koreografa” i mnogih drugih. Suradnica je Umjetničke plesne škole Silvije Hercigonje u Zagrebu.

Gabriela Mijatović (2000., Nova Gradiška). Završeno srednjoškolsko obrazovanje u Požegi, smjer solopjevanje. Diplomirala u klasi red. Prof. art. Lidija Horvat- Dunjko u Puli. Više puta nagrađivana prvim i drugim nagradama od kojih bih izdvojila prvo mjesto na državnom natjecanju HDGPP 2018.godine, prva nagrada međunarodnog natjecanja „Lav Mirski“ u Osijeku 2023. Nastupi u ulozi Bastienne opere „Bastien i Bastienna“ W.A.Mozarta i u operi C.W.Glucka „Orfej i Euridika“ Amora u sklopu Muzičke akademije u Puli. Tijekom samog akademskog obrazovanja kao što je Rossinijev oratorij Petite Messe Solennelle i druge. Usavršavala se kod prof.Snježanje Bujanović – Stanislav, prof. Martine Gojčete – Silić, prof. Marije Kuhar – Šoše, prof. Martine Mikić, Prof.Valentina Fijačko – Kobić i druge. S Mo.Berislavom Šipušem i prof. Ivan Josip Skender nastupala u Zagrebu i Ljubljani sa djelom A. Schönberga „Pierrot Lunaire“ . Također bih navela nastup sa Cantus Ansamblom.

Nikolina Vujić (Sarajevo, BiH) je akademska glumica i muzičarka.

Svoje prve glumačke korake započinje u predstavama Memoari Mine Hauzen (‘99.) i Phoenix je sagorio uzalud (‘03.) u SARTR-u. Završila je Muzičku akademiju u Sarajevu i Royal Welsh College of Music and Drama u Velikoj Britaniji, što je dodatno obogatilo njene glumačke vještine i umjetnički izraz. Dobitnica je Chevening stipendije i certificirani je Estill vokalni trener (level 1 i 2).

Nikolina je tokom godina ostvarila niz glavnih i sporednih uloga u mjuziklima i predstavama kao što su Grease, Footloose, Cabaret, Flashdance, The 25th Annual Putnam County Spelling Bee, My Song, Spring Awakening, Jedvanosimsoboakalomistobo, Hair, Christmas on Broadway, Flora the Red Menace, Showcase, Women on the Verge of a Nervous Breakdown, izvedene u Narodnom pozorištu Sarajevo, Kamernom teataru 55, SARTR-u, te u drugim pozorištima širom BiH kao i u Cardiffu i Londonu. Od 2017. aktivno surađuje sa američkim rediteljima Ryan T. Nelsonom i Aaron Thielenom koji je pozivaju u globalnu organizaciju Broadway Across Borders te je postavljaju za programsku direktoricu BiH Broadway-a. Tokom 2022. godine bila je dio programa Emerging Global Artists Exchange putem kojeg je sudjelovala na masterclass programu za glumu i pjevanje u Chicagu i New Yorku. Neki od prethodnih angažmana su predstava Stotinu malih smrti, za koju je osvojila nagradu za najbolju scensku muziku i performans, gala koncert Broadway in BiH, mjuzikl Pinocchio, te predstave Are We Alone i Bazen. Tokom godina Nikolina je snimila nekoliko filmova od kojih je potrebno spomenuti There’s Still Someone in the Woods, Bosnia Express, Park Europe i Let us be, na kojem je radila i kao muzička rediteljica.

Rođen je u Virovitici 1991. godine. Nakon završene srednje škole u Đurđevcu počeo se
aktivnije baviti glazbom i pjevanjem. Od 2012. do 2015. vokalno se usavršavao kod
profesora Marijana Huljića. Nastupao je na raznim festivalima, te je 2012. na festivalu
Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači nagrađen za najboljeg mladog kantautora. 2013.
na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana.
2014. u koprodukciji kazališta Komedija i ansambla Kolbe utjelovljuje Poncija Pilata u
mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, a 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice
grada“. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“.
Od 2015. do 2022. frontmen je grupe GEA s kojom je snimio autorski album u izdanju
Croatia Recordsa. Od 2018. do 2022. nastupa u HRT-ovoj glazbenoj emisiji „A strana“. U
Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Pilata u rock-operi „Jesus Christ
Superstar“ (2019.), a iste je godine pokrenuo i glazbeni studio. 2020. godine organizirao je
nastupe glazbenika u virtualnoj stvarnosti i prostorno dizajniranom zvuku. 2022. utjelovljuje
Zvijer u mjuziklu Ljepotica i Zvijer u produkciji kazališta Komedija koji se izvodi u koncertnoj
dvorani Vatroslava Lisinskog ( Zagreb ). 2023. postaje pjevač grupe Parni Valjak sa kojom
redovito radi koncerte i snima novi autorski materijal.

Gita Haydar rođena je 1.7.2006. u Zagrebu. Maturirala je Performing arts i Music na Rochester Independent college-u. Bavi se glumom i pjevanjem od malena, a počela je kao članica zbora Zvjezdice. Nastupala je u brojnim operama, ističući se u ulogama: Tri dječaka u Čarobnoj fruli, Jožice u operi Brundibar te Pjeska u operi Ivica i Marica. Osim kazališnog rada, bavi se sinkronizacijom filmova te sudjeluje u drugim dramskim i televizijskim projektima kao što je serija SRAM.

Alain Boublil (Tunis, 1941.) tekstopisac je i autor libreta mjuzikla La Révolution Française (Francuska revolucija), Jadnici, Miss Saigon, Martin Guerre i The Pirate Queen (Piratska kraljica), koji su nastali u suradnji s Claude-Michelom Schönbergom, kao i mjuzikla Marguerite, za koji je glazbu skladao Michel Legrand. Koproducirao je glazbene albume s originalnim glumačkim postavama svih svojih predstava. Koautor je scenarija za film Jadnici, koji je osvojio Zlatni globus i nominaciju za Oscara. Autor je, odnosno tekstopisac, Abbacadabre, bajkovitog mjuzikla s pjesmama grupe ABBA, scenske adaptacije filma Gospođice iz Rocheforta Jacquesa Demyja i Michela Legranda, glazbene predstave Manhattan Parisienne, kao i kazališnog komada Dnevnik Adama i Eve. Njegov roman Le dessous de soi osvojio je nagradu Le Prince Maurice za najbolji ljubavni roman.

Među Boulbilovim brojnim priznanjima valja istaknuti dva Tonyja, dva Grammyja, dvije nagrade Victoire de la Musique i Molièreovu nagradu za Jadnike, kao i nagradu Evening Standard Drama za Miss Saigon, zatim nagradu Laurence Olivier za Martina Guerrea i nagradu New York Chapter Honors Grammy za izniman doprinos kreativnoj zajednici.

U svibnju 2016. Boulbil i Schönberg proslavili su 40 godina suradnje u Carnegie Hallu kao počasni gosti 33. rođendanske svečanosti New York Popsa. Boublil je nedavno postao član Upravnog odbora New York Popsa. Živi u New Yorku sa suprugom Marie Zamora, pjevačicom, glumicom i redateljicom. Ima četiri sina.

Claude-Michel Schönberg (Vannes, 1944.), čiji su roditelji bili Mađari, započeo je karijeru u Francuskoj kao pjevač, pisac i producent pop-pjesama.

S Alainom Boublilom koscenarist je i skladatelj rock-opere La Révolution Française i mjuzikla Jadnici, Miss Saigon, Martin Guerre i The Pirate Queen. Njegov mjuzikl Marguerite, nastao u suradnji s Alainom Boublilom, Michelom Legrandom i Herbertom Kretzmerom, imao je premijeru 2008. godine u Haymarket Theatreu u Londonu.

Schönberg je pratio rad na inozemnim produkcijama svojih komada i koproducirao nekoliko diskografskih izdanja svojih mjuzikla s internacionalnom postavom. Za Northern Ballet iz Leedsa skladao je 2001. godine glazbu za balet Orkanski visovi, izveden 2002. Balet Kleopatra, premijerno prikazan 2011., njegova je druga suradnja s koreografom Davidom Nixonom, a ujedno i njegovo sedmo glazbeno djelo skladano za pozornicu. Jedan je od scenarista filma Jadnici (2012.), za koji je prilagodio glazbu iz mjuzikla.

Tijekom godina Schönbergove predstave osvajale su brojne nagrade, a jedna od posljednjih nagrada je publike WhatsOnStage za najbolju predstavu na West Endu i najbolji obnovljeni mjuzikl, i to za londonsku produkciju Miss Saigon. Između ostalog nominiran je za Oscara, dobitnik je Zlatnog globusa i nagrade Grammy za izniman doprinos kreativnoj zajednici. Claude-Michel Schönberg i Alain Boulbil bili su počasni gosti gala koncerta New York Popsa u Carnegie Hallu, kojim je obilježeno 40 godina njihove suradnje.

Kao gostujući profesor na koledžu St. Catherine na Oxfordu držao je predavanja o suvremenom kazalištu, a sada nosi titulu emeritus fellow. Počasni je član londonske Kraljevske glazbene akademije, na kojoj je također gostujući profesor. Od 2003. oženjen je Charlotte Talbot, engleskom balerinom. Ima sina i dvije kćeri.

Herbert Kretzmer (1925. – 2020.) rođen je u Južnoafričkoj Republici. Novinarsku karijeru započinje pišući komentare za tjedne filmske žurnale, a 1954. dolazi u London, gdje radi kao novinar i tekstopisac. Piše kolumne za The Daily Sketch i reportaže za The Sunday Dispatch. Za The Daily Express počinje raditi 1960. godine, a nakon nekog vremena postaje njihov dramski kritičar. Tijekom 18 godina, koliko je ostao na toj poziciji, napisao je osvrte o 3000 kazališnih premijera. Od 1979. do 1987. piše televizijske kritike za The Daily Mail, kojima osvaja dvije nacionalne novinske nagrade.

Za BBC-jevu humorističnu emisiju That Was The Week That Was svakoga tjedna smišlja stihove za songove, a nastavlja raditi kao tekstopisac i za druge zabavne emisije Neda Sherina.

Dobio je nagradu Ivor Novello za šaljivu pjesmu Goodness Gracious Me, koju izvode Peter Sellers i Sophia Loren. Nagrade je osvojio još dvjema pjesmama, Yesterday When I Was Young i She, koje je napisao u suradnji s njihovim izvođačem Charlesom Aznavourom.

Autor je scenarija i tekstova pjesama za mjuzikl Our Man Crichton (Naš čovjek Crichton), izvođen na West Endu, u kojem su glumili Kenneth More i Millicent Martin, kao i tekstova za mjuzikl The Four Musketeers! (Četiri mušketira!), koji se preko godinu dana prikazivao u kazalištu Theatre Royal, Drury Lane. Napisao je tekstove pjesama za glazbeni film Anthonyja Newleyja Can Heironymous Merkin Ever Forget Mercy Humppe and Find True Happiness? (Hoće li Hieronymus Merkin ikada zaboraviti Mercy Humppe i pronaći pravu sreću?) S Björnom Ulvaeusom i Bennyjem Anderssonom (ABBA) napisao je tekstove za mjuzikl Kristina, premijerno izveden u koncertnoj verziji u Carnegie Hallu u New Yorku u rujnu 2009. Posljednji je mjuzikl Herberta Kretzmera kao tekstopisca Marguerite, nastao u suradnji s Michelom Legrandom, Alainom Boublilom i Claude-Michelom Schönbergom.

ANDREA KUČEROVÁ (Brno, 1968.)

Kostimografkinja i grafičarka

Završila je Srednju industrijsku tekstilnu školu (smjer za dizajn odjeće i kazališnih kostima).

Godine 1991. počela je surađivati s Gradskim kazalištem Brno (Městské divadlo Brno), najprije kao grafičarka, a 1993. izradila je svoje prve kostime. Tako je započela dugogodišnja suradnja s redateljem Stanislavom Mošom. Kao kostimografkinja radila je na više od stotinu predstava, ne samo u Češkoj već i u inozemstvu (Njemačka, Italija, Slovenija, Nizozemska, Španjolska, Luksemburg, Portugal, Belgija).

Izbor kostimografija ostvarenih za Gradsko kazalište Brno

Dramske predstave: Cyrano de Bergerac, Romeo i Julija, Henrik VIII., U lavljoj jazbini, Ukroćena goropadnica, Becket ili Božja čast, Kralj Edip, Tri sestre, Mefisto, Jacques i njegov gospodar, Mletački trgovac, Staklena soba, Kralj Lear, Zaljubljeni Shakespeare, Pogled s mosta, Hamlet ili Borba duše i tijela.

Glazbene predstave: Priča sa zapadne strane, Jesus Christ Superstar, Jadnici, Guslač na krovu, Oliver!, Vještice iz Eastwicka, Cabaret, Fame (Slava), Mozart!, Sugar!, Kosa, Aristofanove Ptice, Proljetno buđenje, Mary Poppins, Chicago, Jekyll i Hyde, Papisa Ivana, Krvna braća, Mačke / Cats, Devet, Monty Python’s Spamalot, Radúz i Mahulena, Krupna riba, Medikus, Obitelj Addams.

Pet je puta osvojila nagradu za najbolju kostimografiju sezone u Češkoj.

Od 2007. glavna je kostimografkinja u Gradskom kazalištu Brno.

DAN KALOUSEK (Brno, 1980.)

Glazbeni voditelj i šef dirigent

Nakon završene gimnazije studirao je na Konzervatoriju u Brnu, na odsjecima za kompoziciju i dirigiranje. Orkestralno dirigiranje studirao je i na Glazbenom odsjeku Janáčekove akademije za glazbu i izvedbene umjetnosti (JAMU) u Brnu. Od 2006. do 2008. studirao je na Hochschule für Musik und Theater u Leipzigu i Weimaru, a na majstorskim tečajevima upoznao je dirigente Kurta Masura, Fabija Luisija i Zsolta Nagyja.

Od 2000. godine djeluje kao zborovođa zbora Ars Brunensis s kojim je održao niz koncerata diljem Europe. Kao dirigent radio je s češkim i inozemnim ansamblima, uključujući filharmonijske i komorne orkestre, poput Moravske filharmonije Olomouc, komornog orkestra Češki virtuozi, sa zborovima kao što su Jenaer Madrigalkreis, Bohemiachor, Akademski zbor Brno te u kazalištima, primjerice u Narodnom moravsko-šleskom kazalištu, Kazalištu F. X. Šalde, mariborskom SNG-u, Walensee-Bühne.

Surađivao je na raznim projektima s mnogim istaknutim umjetnicima, poput Vladimíra Franza i Jiříja Pavlice.

Kao dirigent i glazbeni voditelj sudjeluje u snimanju filmske i scenske glazbe za vodeća češka kazališta, radio, televiziju i strane produkcije. Snimio je niz ploča, uglavnom skladbi suvremenih autora, za Naxos, Vienna Modern Masters, Supraphon, Capstone records, Querstand i dr.

Kao gostujući dirigent Gradskog kazališta Brno od 2003. dirigirao je nizom glazbenih predstava. Trenutačno radi kao glazbeni voditelj i šef dirigent Gradskog kazališta Brno. Predaje i na Janáčekovoj akademije za glazbu i izvedbene umjetnosti (JAMU) u Brnu.

Članica zbora Kazališta Komedija. Završila je dvije godine glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a treću godinu u Zagrebu. Uz završenu glazbenu škola, bila je dugogodišnja članica djevojačkog zbora Zvjezdica.
Ostvarila je glavnu ulogu u HBO seriji Uspjeh, sudjelovala u zabavnim emisijama poput Zvijezde pjevaju i Ples sa zvijezdama.
Također je posudila glas glavnoj junakinji prvog hrvatskog 3D animiranog crtića Cvrčak i Mravica u kojemu je i zapjevala, a uz to je je izdala i tri glazbena singla.
U matičnom kazalištu dio je ansambla mjuzikla Jadnici, a ostvarila je i uloge u komediji Momačka večer i mjuziklu SIX.