CABARET ZAGREPČANKE I STATIČAR

Cabaret

Autor i redatelj: Ivan Leo Lemo

Koreograf: Leo Mujić

Scenografkinja: Vesna Režić

Kostimografkinja: Mirjana Zagorec

Skladatelj: Zvonimir Dusper – Dus

Dizajner svjetla: Jan Luka Jerković

Asistentica scenografkinje (volonterka): Nikolina Kuzmić

Asistentica kostimografkinje: Eva Karakaš Bedrina

 

Uloge:

Ivana Gorana Kovačić: Mila Elegović

Jessica Al Rhawi: Nina Kaić Madić

Statičar: Fabijan Pavao Medvešek

Tomica Helajz: Ivona Kundert

Loredana Krstulović Milesi: Nera Stipičević

 

Predstava igra u Klubu Kazališta Komedija, Cesarčeva 2

Premijera: 28. veljače 2022.

Trajanje: oko 2,5 sata; predstava nema stanku

Predstava nije primjerena za mlađe od 18 godina

 

Nakon četiri nagrađivana te od kritike i publike prepoznata hit cabareta (Splićanke, Split in space, Preko veze, Vla-Vla-Vlajland) koja je posljednih godina postavio Ivan Leo Lemo, došao je red da se taj ciklus završi u Kazalištu Komedija koje je ljudstvom i tehnikom najopremljenije za komična glazbeno scenska djela. Žanr je došao kući.

Kao i u prethodnim Leminim cabaretima, i u ovom će se proplitati almodovarovski bizarne i melodramatične priče sa energičnim songovima i vehementnim plesnim koreografijama.

Izmaštat će se ekstremne sudbine sa drastičnim prevratima, živčanim slomovima i rasutim mozaikom aktualiteta. Također, zajednički nazivnik tom ciklusu predstava je rasvjetljivanje mračnih stranputica patrijarhalne (ne)kulture te prepoznavanje samospoznajne putanje kojom likovi uvijek izrone iz onih dubina koje su izgledale nerješivo i fatalno.

Ovaj će cabaret za razliku od svojih prethodnica biti mapiran u Zagrebu, nadovezat će se, na neki način, na cabaretsku tradiciju ovog grada i pokušat će definirati i redefinirati identitetske matrice njegovih stanovnika. Važna komponenta tog pokušaja jest i urbani zagrebački žargon koji varira od kvarta do kvarta, od miljea do miljea. Pokušat ćemo tim duhom jezika i mentaliteta, uhvatiti i duh ovog postpotresnog, pandemijskog vremena i nevremena.


Riječ autora i redatelja

Vrlo je jednostavna svrha ove predstave i ne želim je opisivati pretenciozno. Mislim da nije pretjerano reći da svi oni koji su doživjeli nedavne potrese u našoj zemlji pate od simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja. Ovaj naš cabaret pokušava, barem donekle, raspuhati taj oblak straha, strepnje, neugodnog sjećanja i šoka upisanog u potresena tijela, rastresene umove i protresene zidove. Sudbine u elementarnim nepogodama, nađu se na raskršću između dotadašnjih rutina i nekih novih ruta. Karmički gledano, nepovoljne okolnosti nisu slučajne, a što su veće, to je i lekcija koja nam iz njih proizlazi važnija. Kažu ljudi, nije svako zlo za zlo. Znam da to zvuči kao izlizana fraza, ali iskustvo ovog potresa uvjerilo me u istinitost ove poslovice.

Jedan sam od onih Zagrepčana koji su prilično dramatično osjetili potres 22. ožujka 2020. godine. Naime, živim zgradi austrougarske gradnje koju je taj potres rasklimao i nama, njezinim stanarima, u život uveo hvatanje u koštac sa srušenim i neuporabljivim dimnjacima, urušenim zabatima, oguljenim fasadama, otpalom žbukom, isključenim plinom, rupama u krovu i raznim drugim oštećenjima za koja smo uz pomoć čak šest statičara pokušali dokučiti jesu li opasna za nastavak života u zgradi.

Imali smo sreće. Uz dobrosusjedsku složnost, uz prihvatljiv kredit, uz pozitivne nalaze statičara, uz neopisivo puno telefoniranja i organiziranja, uspjeli smo našu donjogradsku ljepoticu pokrpati, popraviti, zažbukati, oličiti i učiniti je ponovo ugodnom za život. Je li zgrada sigurna? To samo Bog zna. Jer čovjek ne kontrolira svoju budućnost i vrstu smrti koja će ga dopasti. Je li grad siguran? Je li planet siguran? Jesu li vremena sigurna? Ne znamo. Ali ono što moramo znati jest činjenica da uvijek, ali baš uvijek, u svim okolnostima postoji korak dalje, korak kojeg moramo napraviti jer nema ništa prirodnije od boriti se za život i sačuvati ili pronaći čovjeka u sebi. One životne okolnosti, poput ovih potresa, u kojima se susreću misterij života sa mogućnošću smrti, one su pogodnije no ijedne druge za uspraviti čovjeka u sebi, za protupotresno se ojačati, za postati otporniji na tektonske udare i sudbinske sudare. Potresna odiseja mog haustora kroz bauštelske bure i birokratske bare, završila je prijateljskim roštiljem nas, suvrasnika stanova i svih izvođača radova. U toj dvomjesečnoj avanturi, upoznali smo razne divne ljude, proželi se međusobno u povjerenju i poštenju i vidjeli neke nove osobine u samima sebi koje je izazvala nevolja i artikulirala dobra volja.

Svaki je stan svijet, svaki je život svet. Naslušao sam se u tom periodu obiteljskih priča, egzistencijalnih okolnosti, identitetskih matrica, povijesnih okvira, prevrata i procvata. Sve sam te koloplete sudbina, izmaštavajući ih i oživljavajući ih, stavio u dramaturški blender i iskreno se nadam da će publici, našim dragim suputnicima, supatnicima, sugrađanima, biti inspiratvni za zabaviti se, ali i za zamisliti se.
Ivan Leo Lemo

 

Nagrade:

Nagrada za najbolju predstavu 16. Gumbekovih dana (2023.)
Nagrada za najbolju žensku ulogu Nini Kaić Madić na 16. Gumbekovim danima (2023.)