TALIJANSKI SLAMNATI ŠEŠIR

Eugene Labiche: TALIJANSKI SLAMNATI ŠEŠIR, komedija
Prijevod: Vjenceslav Kapural, redakcija teksta i stihova: Damir Lončar

Redatelj: Georgij Paro
Scenograf: Aleksej Paro
Kostimografkinja: Jadranka Tomić
Koreograf: Milko Šparemblek
Autor glazbe: Veseljko Barešić
Oblikovatelj svjetla: Miljenko Bengez
Jezična savjetnica: prof. Đurđa Škavić
Asistentica redatelja: Marina Pejnović
Korepetitor: Tomislav Parmać

 

OSOBE:
FADINARD, rentijer: Jan Kerekeš / Filip Vidović
NONANCOURT, vrtlar: Damir Lončar
BEAUPERTHUIS: Saša Buneta
VEZINET, gluh: Tomislav Martić
TARDIVEAU, knjigovođa: Davor Svedružić
BOBIN, Nonancourtov nećak: Ronald Žlabur
EMILE TAVERNIER, poručnik: Filip Juričić
FELIX, Fadinardov sluga: Ivan Magud
ACHILLE DE ROSALBA, plemić: Dražen Čuček
HELENE, Nonacourtova kći: Dajana Čuljak
ANAIS, Beauperthuisova žena: Jasna Palić Picukarić
BARUNICA CHAMPIGNY: Marija Borić
CLARA, modistica: Nina Kaić Madić
VIRGINIE, Beauperthuisova sluškinja: Nera Stipičević
NAREDNIK GRADSKE STRAŽE: Goran Malus
SLUGA: Adnan Prohić

Gosti na svadbi: Ivana Filić, Jadranka Gospodnetić, Kristina Habuš, Ana Hruškovec, Dario Došlić, Gordan Grnović, Božidar Peričić, Dario Štulić

Orkestar Kazališta “Komedija”: Tomislav Babić, Juraj Janjić, Tomislav Parmać, Salih Sadiković, Luko Stanović, Saša Špoljar

Svečana premijera. 12. svibnja 2017.

[supsystic-gallery id=15 position=center]

Sadržaj:
Na dan svog vjenčanja Fadinard mora u potragu za slamnatim šeširom kojega je njegov konj pojeo u šumi. Šešir je bio vlasništvo gospođe Anaïs Beauperthuis koja se tamo sastala sa svojim ljubavnikom. Za Fadinardom kreće punac skupa s cijelim svatovima. Kako bi izbjegao sumnje nasilnog i ljubomornog Anaïsinog supruga, Fadinard mora pronaći posve isti šešir. Potraga ga vodi do modistice – njegove bivše djevojke, potom do barunice Champigny koja upravo taj dan ima opernu soareju, pa do supruga nevjerne Anaïs. Niz nesporazuma završava pred Fadinardovom kućom, odakle ih naposlijetku policija sve privodi u zatvor radi noćne galame i narušavanja reda i mira.

Eugène Martin Labiche rođen je u Parizu 5. svibnja 1815. u imućnoj građanskoj obitelji. Otac mu je bio vlasnik šećerane u Rueil-Malmaisonu, zapadnom pariškom predgrađu. Nakon mature 1833. ne nastavlja studij. S jedne strane, majčina smrt, koja ga je snašla iste godine, osigurala mu je pristojno nasljedstvo i kuću u Parizu, a s druge strane, Labiche se želio posvetiti pisanju. Godinu dana kasnije otac mu daje dopuštenje da otputuje, pa će s prijateljima šest mjeseci putovati po Švicarskoj, Italiji i Siciliji. Jednim pariškim novinama s puta će slati maštovite crtice, koje će objaviti 1839. pod naslovom La Clé des champs (Skitnje). Tada će već pisati kazališne kritike u Revue du théâtre (Kazališna revija). Po povratku s putovanja studira pravo, a istovremeno za časopise piše priče. 1837., sa svojim vršnjacima Augustom Lefrancom (novinar i dramatičar) i Marc-Michelom (dramatičar) osniva kazališnu družinu s ciljem s ciljem pisanja i izvođenja dramskih komada.

Un chapeau de paille je komad koji je „stvorio“ Labichea. Od tog trenutka on je vodeći komediograf svoje generacije. Za mnoge je još i danas prije svega autor te urnesbesne farse s pjevanjem. Većina je kritičara, a svakako oni koji su mu bili suvremenici, uglavnom isticala blistavo tehničko majstorstvo koje je izazivalo smijeh za smijehom u orkestraciji nevjerojatne brzine. Malobrojni su zapazili jednako toliko dojmljive realistične elemente, koji najavljuju velike komedije karaktera i društvene komedije koje su uslijedile.