Mjuzikl
Marin Držić – Marko Fotez – Stijepo Stražičić – Đelo Jusić
Postavljanjem mjuzikla Dundo Maroje 008, prvi puta izvedenog 1972. a sada prilagođenog našem vremenu, Kazalište Komedija pridružit će se obilježavanju petstote obljetnice Držićeva rođenja, u godini koja je u Hrvatskoj proglašena Držićevom godinom.
Komedija Dundo Maroje bila je predložak za nastanak mjuzikla a u njoj se, kroz priču o razmetnom sinu Maru Marojevu, govori o našijencima u tuđini. Mjesto radnje je Rim u kojem Maro troši očeve novce ne bi li stekao naklonost rimske kurtizane Laure. u trošenju očeva bogatstva savjetima mu pomaže njegov sluga Popiva. Dundo dolazi u Rim, i poput kakva suvremena privatnog istražitelja, slijedi sinov trag u gradu u kojem isprva ne zna nikoga, a onda shvaća da poznaje mnogo više našijenaca u svjetskoj metropoli nego što bi se to i mogao nadati. U središtu komedije je sukob između sina i oca koji, u strahu za svoje dukate i škude, sa slugom Bokčilom i sam stiže u Rim, zatim ljubavna priča između Laure i Mara koja završava sasvim drugačije no što se itko od njenih učesnika mogao nadati i, na kraju odnos između slugu i njihovih gospodara gdje se, u skladu s vremenom nastanka komedije, spospobni sluge ipak dobro za sebe pobrinu. Junaci Dunda Maroja su „na izvoran način oblikovani spojevi između tipova starije i novije komediografske predaje i punokrvnih likova iz žive dubrovačke i uopće suvremene stvarnosti.“ (Frano Čale)
Marin Držić – Vidra (Dubrovnik, 1508 – Venecija, 1567) najznačajniji je dramatičar starije hrvatske književnosti. Bio je orguljaš u Stolnoj crkvi sv. Marije (1538) te je uz potporu dubrovačkog Senata studirao u Sieni, gdje se upoznaje s talijanskim kazalištem. Boravio je u Dubrovniku od 1545. do 1562. kada piše svoja glavna djela i organizira kazališne priredbe. Tijekom svog života mnogo je putovao (Beč, Carigrad, Firenza, Venecija) i mijenjao namještenja. U svojim pismima toskanskom vojvodi Cosimu I, koja je pisao iz Firenze, Marin Držić se otkriva i kao urotnik snujući urotu protiv dubrovačke vlastele. No, njegova su pisma ostala neodgovorena te se Držić iz Firenze vraća u Veneciju u kojoj i umire. Najveći dramatičar starije hrvatske književnosti ostavio je iza sebe komedije Skup, Novela od Stanca, Dundo Maroje, dramu Hekuba, pastirske igre Venere i Adone, Grižulu, Arkulin, Tirena. Njegova komedija Pomet izgubljena je, kao i dijelovi Pjerina i komedije Džuho Krpeta.
Libreto mjuzikla Dundo Maroje nastao je prema rekonstrukciji dramskog teksta koju je, za potrebe premijere u HNK u Zagrebu, 1938. napravio Marko Fotez.
Đelo Jusić (Dubrovnik, 1939), skladatelj, aranžer, dirigent i gitarist, za mjuzikl Dundo Maroje osvojio je Nagradu Ivan pl. Zajc, a za svoj je umjetnički rad višestruko nagrađivan. Skladati je počeo 60-tih godina dvadesetog stoljeća utemeljivši sastav Dubrovački trubaduri s kojim je nastupao u domovini i u inozemstvu. Osnovao je i Dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik. Osim za nekadašnji Jugoton, snimao je i za svjetske diskografske kuće (Columbia, CBS, Parlophone, Electrola i dr). Snimio je stotnjak nosača zvuka, a za komercijalne uspjehe tih izdanja dobio je desetak platinastih i zlatnih ploča. Bio je dopredsjednik (1970-1975) i predsjednik (od 1975) Udruženja muzičkih radnika Hrvatske Croatia-Concert u Zagrebu. Bio je i glazbeni selektor Međunarodnoga dječjeg festivala u Šibeniku. Od 1990. stalno boravi u Dubrovniku. Tijekom ratnih godina organizira humanitarne i prigodne koncerte. Kao dirigent nastupa na najpoznatijim koncertnim pozornicama, a ističe se i kao skladatelj oratorijske, kazališne, filmske i dječje glazbe. Đelo Jusić stalni je dirigent Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja, među kojima su Zlatna arena za glazbu na Filmskom festivalu u Puli 1999, Ivan pl. Zajc za najbolji mjuzikl (Dundo Maroje), Porin (1997), Zlatni prsten Radio-Zagreba, te nagrade na festivalima u Splitu, Zagrebu, Opatiji i Puli. U povodu 40. obljetnice umjetničkoga djelovanja nagrađen je Rukom Svetoga Vlaha. Godine 2003. izvedena su mu dva veća djela koja je naručilo Ministarstvo kulture kantona Sarajevo: balet Katarina – bosanska kraljica i oratorij Srebrenički inferno. (Iz biografije Dubravka Detonija)
Dundo nazbilj, Dundo nahvao
Godina 1972. bila je iznimno plodna za razvoj hrvatskog mjuzikla. Na samom početku godine održana je svečana premijera mjuzikla Jalta, Jalta Alfija Kabilja, a nešto kasnije, prvi je put gradsko kazalište „Komedija“ izvelo i mjuzikl Dundo Maroje. Dundo Maroje su kao mjuzikl zamislili i ostvarili libretist Marko Fotez (koji je tridesetih godina dvadesetog stoljeća otkrio Držićev tekst), autor stihova Stijepo Stražičić te skladatelj i kantautor Đelo Jusić.
Duboko poštujući original, Fotez i Stražičić nisu bitno mijenjali Držićev tekst: i dalje je to priča o dubrovačkom trgovcu Dundi Maroju koji dolazi u Rim u potrazi za „sinom razmetnim“, Marom. Kao i svaki mladić (ondašnjeg, pa i današnjeg vremena) Maro u Rimu troši očev novac i uz put se udvara kurtizani Lauri (koja je lijepa i neodoljiva poput Petrarcine nesuđene ljubovice). Mađutim, u Rimu se pojavljuje još nekoliko likova: njemački plemić Ugo Tudešak također je zaljubljen u Lauru. Radi Laure, odnosno radi njezine družice Petrunjele, u Rim dolazi (slijedeći gospodara) i Ugov sluga Pomet. A radi Mara, zbog kojega se sve to zbiva, dolazi i u muškarca prerušena Pera, Marova zaručnica.
Broj likova se povećava (u Držićevoj komediji ima ih tridesetak), a paralelno se radnja usložnjava, ističući niz tipičnosti koje je autor preuzeo iz tadašnje eruditne (učene) komedije. U središtu pozornosti nije Dundo Maroje, kako bismo pretpostavili iz naslova djela, nego Ugov sluga Pomet, kojega je Držić „preuzeo“ iz svoje ranije (za sada izgubljene) komedije Pomet, čije je ime također poslužilo za naziv istoimene kazališne družine Marina Držića. Lukavi sluga, kako to obično biva, rješava probleme (uz put ismijavajući plemstvo i aristokraciju), te omogućava da se na kraju „spajaju“ tri ljubavna para: Maro i Pera, Laura i Ugo, Pomet i Petrunjela. Sva tri donose specifičnosti renesansne komedije: ideju preodijevanja (Pera), ideju prepoznavanja (ustanovljuje se da je Laura izgubljena kćer nekog bogataša), kao i tipičan par duhovitih sluga (Pomet i Petrunjela nalikuju na Harlekina i Pulcinellu) koji su daleko „pametniji“ i „spretniji“ od svojih zbunjenih gospodara i koji zapravo vladaju situacijom.
Premda Dundo Maroje, dubrovački trgovac iz naslova, nema preveliku ulogu u priči, njegov lik unosi ravnotežu između „ljudi nazbilj“ (dobri, pametni, plemeniti ljudi) i „ljudi nahvao“ (zli, škrti i sebični ljudi). Kada dolazi u Rim, on jadikuje za izgubljenim dukatima (a ne za sinom koji se odmetnuo) pa je stoga bliži lihvaru Sadiju (dapače, ako se usporede glazbena rješenja – pjesma u kojoj Dundo pjeva o dukatima i lihvarova pjesma „Cinkete, cankete“ – biti će sasvim jasno tko kome nalikuje). No Dundo nije jednostrano „nahvao“, jer će na kraju platiti sinovljeve dugove i oprostiti mu sve, pa će ga to obilježiti kao „nazbij“. U svakome slučaju, premda u komediji ne zauzima previše prostora, Dundo Maroje je njezin vrlo važan lik.
Podjelu na „nazbilj“ i „nahvao“ Marin Držić objašnjava na početku komedije Dundo Maroje u prologu Dugog Nosa. Komedija ima dva prologa: prvi je povjeren naratoru, a drugi samom autoru, Marinu Držiću. U mjuziklu su također dva prologa, ali su prilagođena žanru: u prvome zbor preuzima ulogu naratora (kao u grčkoj tragediji) te uvodi u radnju nabrajajući likove (Jusić se ovdje poslužio asocijacijom na klapsko pjevanje čime je glazbenim elementima uputio na podrijetlo likova i na njihov dom). Drugi prolog u mjuziklu izgovara Pomet. Kako je sasvim jasno da Pomet misli poput Držića i da je, zapravo, njegov alter ego, bilo je logično da on, a ne Držić, uvede u radnju obraćajući se gledateljima i smještajući priču u Rim. Međutim, Pometovo ograđivanje od mjesta radnje („Ajme, narode… ovo malo mirakulo – Rim iz Dubrovnika gledat’!“) upućuje da je Rim samo fiktivan i da je, unutar komedije, a sada i mjuzikla, pravo mjesto radnje Dubrovnik.
Time se vodio skladatelj Đelo Jusić kada se, kao osnivač nekada iznimno popularnog sastava „Dubrovački trubaduri“, u partituri koristio folklornim elementima. No asocijacije na bordunsko višeglasje, pjevanje dalmatinskih klapa i linđo samo su dio glazbene mreže koju skladatelj gradi iz najrazličitijih glazbenih žanrova. Uz elemente narodne ili kvazinarodne glazbe, nalazimo i na elemente popularne glazbe (kao autor “zabavnih“ hitova, Jusić je majstor songa), na daleke podsjetnike glazbe 16. stoljeća (koji su prisutni u trubadurskim elementima), na rješenja tipična za mjuzikl (dinamična uvertira, ljubavni dvopjevi – najljepši je, naravno, „Život je lijep“ Pometa i Petrunjele), ali i na izvodilačke osobitosti commedie dell’arte, odnosno opere buffo (pjesme rugalice, poučne pjesme, aktualne pjesme – jedna je čak osuvremenjena feminističkom tematikom!) i tako dalje.
Također, Jusić je u suradnji s libretistom Fotezom ponešto promijenio Držićevu strukturu djela. Umjesto da u dva prologa (koje preuzima iz originala, ali mijenja protagoniste u skladu s glazbenim zahtjevima djela) objasni podjelu na „ljude nazbij“ i „ljude nahvao“, Jusić to ostavlja za kraj mjuzikla, pretvarajući Držićev prolog u spomenuti glazbeni epilog. A kako je peti čin ostao nedovršen (dovršio ga je Mihovil Kombol), to je omogućilo da se uz uobičajeni sretni završetak napiše oda Dubrovniku (od svih ljubavnih raspleta najveći je trijumf povratak likova u rodni grad) i da se ponovi tadašnji veliki hit Đele Jusića, „Jedan dan“. Pjesma „Jedan dan“, koja je s „Dubrovačkim trubadurima“ 1968. godine sudjelovala na natječaju za pjesmu Eurovizije, preinačena je u „Jedan grad“, čime je odana počast i Dubrovniku i Držiću. Mogli bismo nadopuniti Jusića, koji je, zajedno s Vladom Štefančićem u ulozi Pometa na premijeri mjuzikla Dundo Maroje 1972. godine pjevao o vječnom Držićevom gradu, te povikati: „Sretan ti 500. rođendan, Marine!“
Irena Paulus
Glazba Đelo Jusić
Stihovi Stijepo Stražičić
Tekst Marin Držić i Marko Fotez
Redatelj: Vlado Štefančić
Dirigent: Veseljko Barešić
Scenografkinja: Ljerka Hribar
Oblikovatelj svjetla: Anđelko Kos
Kostimografkinja: Matija Vuica
Koreografkinja: Suzana Sliva
Jezični savjetnik: Morana Čale
Pomoćnik redatelja, projekcije: Boris Štefančić
Korepetitor: Duško Zubalj
Zborovođa: Dario Štulić
Inspicijent: Zlatko Kelnerić
Šaptačica: Dorotea Krivec
Uloge:
Pomet Ronald Žlabur
Petrunjela Sandra Bagarić / Jasna Palić Picukarić
Dundo Maroje Richard Simonelli
Maro Đani Stipaničev / Vladimir Tintor
Bokčilo Ivica Zadro
Laura Mila Elegović / Danijela Pintarić
Ugo Tudešak Boris Pavlenić
Sadi Damir Lončar / Vid Balog
Popiva Saša Buneta
Ondardo de Augusta Adalbert Turner Juci
Baba Mirela Brekalo
Pera Nina Kaić
Prvi oštijer Mladen Katanić
Drugi oštijer Dario Došlić
Treći oštijer Ana Hruškovec
Vlaho Teo Nikolac
Niko Goran Malus
Kapetan straže Drago Asić, Ceremonijal majstor Berislav Hunski
Pjevač serenade Stjepo Gleđ – Markos, Dario Štulić
Voditelj baletnog ansambla: Mladen Mordej Vučković
Organizator orkestra: Branko Knotek
Baletni ansambl Kazališta Komedija: Morana Paškiević, Kristina Delavec, Ana Hanić, Stela Gajski, Ivana Masnjak, Tamara Masnjak, Emil Kuzminski, Dejan Jakovljević, Berislav Hunski, Berislav Sertić*, Alen Sesartić*
(* honorarni članovi)
Premijera: 9. svibnja 2008.
Svečana premijera: 10. svibnja 2008.
Predstava traje 2 sata i 30 minuta sa stankom.
Leo Mujić, koreograf autor je zanimljivog suvremenog stila u kojemu spretno kombinira moderan i klasičan baletni izraz,čime je postao autorski zanimljiv za mnoga svjetska baletna kazališta. Koreografirao je baletne predstave za: Berlinski državni balet; Slovensko narodno gledališče u Ljubljani i Mariboru; Akademiju za glazbu i ples u Zürichu; solo za Tamása Nagyja u Nizozemskom nacionalnom baletu u Amsterdamu; solo za Aurelie Dupont u pariškoj nacionalnoj Operi; balet Promijeni me za plesni festival Jacob’s Pillow u Massachusettsu; solo za Davida Hollberga – prvaka newyorškog ABT-a; duet za Drew Jocoby i Rubinalda Pronka; dva cjelovečernja baleta u Augsburgu Traumgekrönt inspiriran poezijom Rainera Marije Rilkea i Orpheus-Saitenschlag; te solo za Friedemanna Vogela u Stuttgarter ballettu. U tokijskom Theatre No napravio je nezavisni baletni projekt s prvacima New National Theater, a za Tokio City Ballet koreografirao je balet Smrt i djevica. U Mađarskome narodnom kazalištu u Pečuhu balet Change back; u Nacionalnom baletu u Györu balet Glass house; u beogradskom Narodnom pozorištu balet u operi Moć sudbine; u novosadskom SNP-u balet Carmina burana Carla Orffa. U riječkom HNK Ivana pl. Zajca premijerno je izveden autorski projekt nastao u suradnji s koreografkinjom Mašom Kolar Pour homme et famme. S Valentinom Turcu na Dubrovačkim ljetnim igrama postavio je autorski projekt Opasne veze u koprodukciji s mariborskim SNG-om i Festivalom Ljubljana. Suradnja s Valentinom Turcu rezultirala je i baletima Carmen (Balet HNK Split), Romeo i Julija (u Latvijskom nacionalnom baletu i u Francuskoj u teatru Metz Metropole).
Rođen u Varaždinu. U djetinjstvu se prvenstveno bavio bejzbolom i igrao za varaždinsku „Vindiju“, a 2012. osnovao je svoj prvi bend s kojim je snimio dva singla na engleskom jeziku, te se počeo sve više okretati glazbi i glumi. Krajem 2013. godine ušao je u bend Groove On s kojim je odradio preko 50 nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine nastupao je u mjuziklu „Josip i kričave boje njegovih snova“ redatelja Richarda Monteza, a krajem ljeta 2014. godine u mjuziklu „Les Misérables“. 2014. godine izabran je u tim Jacquesa Houdeka u show programu „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“, te je s Jacquesom i Oliverom Dragojevićem nastupio u Lisinskom. Krajem 2015. godine postao je član gig/event benda The Groovebox. 2017. godine izdao je svoja prva tri singla, „Samo ti“, „Osjećaš li“ i „Čujem ti glas“, pod diskografskom kućom Universal Music Hrvatska. Ostvario je 12 nastupa u 10 dana Špancirfesta u sklopu dva benda, kao solo izvođač, te kao dio mjuzikla „Chicago“ koji je složen kao glazbeno-plesni performans u kojem je igrao ulogu Billyja Flynna. Krajem 2018. godine igrao je glavnu ulogu u mjuziklu „Glazba srca mog“ koji je premijerno izveden u studenom u varaždinskom HNK. U prosincu iste godine izdao je pjesmu „Božić je“ u suradnji s Laurom Mjedom.
Rođen u Zagrebu 15. 1. 1998. godine. Nakon završene osnovne glazbene škole nastavlja učiti klavir u Groove Sound & Music glazbenoj školi u Zagrebu. 2017. godine završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer Fotografski dizajner. Nastupao je i osvojio nagradu kao jedan od predstavnika hrvatskih blues snaga u Memphisu na International Blues festivalu, a 2018. godine sudjelovao je u finalu RTL-ovog showa “Zvijezde”. Klavijaturist je grupe “Kojoti”, a osnovao je i vlastiti bend “Magnar” s kojim je izbacio singl 2019. godine.
Igor Drvenkar, pjevač i producent, rođen je u Koprivnici 22. 5. 1991. godine. Od 2009. godine živi u Zagrebu gdje se glazbeno educira i aktivno nastupa. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja počeo se profesionalno baviti glazbom i autorskim radom, te sudjelovanjem na festivalima. 2012. godine vokalno se usavršavao kod profesora Marijana Huljića, a 2013. na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana. Iste je godine na festivalu „Pjesme Podravine i Podravlja“ nagrađen kao najbolji kantautor te potpisao suradnju s glazbenom kućom Kviskoton i izbacio svoj prvi solistički album. Ujedno se i po prvi puta pojavljuje u kazalištu, u ulozi Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, u režiji Roberta Boškovića i Marka Cindrića. 2014. godine na dječjem festivalu „Kukuriček“ nagrađen je za najbolji aranžman, a narednih se godina počinje aktivnije baviti samim skladanjem i produkcijom. 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“ u režiji Roberta Boškovića. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. 2017. godine nastupao je na izložbi „Tesla – Mind from the Future“ u koncertnoj izvedbi rock opere „Tesla“ autora Andreja Kljakovića i Lina G. Roche. Nastupao je u 3. sezoni HRT-ove glazbene emisije „A strana“. Glavni je vokal grupe GEA s kojom aktivno izbacuje autorske singlove u izdanju Croatia Recordsa, te nastupa diljem Hrvatske.
Siniša Štork rodio se 21. svibnja 1966. u Derventi. Solo pjevanje je upisao 1987. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je diplomirao 1991. u klasi prof. Blanke Kurpjel Danon i prof. Paše Gackić. Nastavio se usavršavati te 1996. upisuje Akademie fűr Musik und Darstellende Kunstu Beču, studij opernih uloga, kod profesora Kurta Malma, Uwea Theimera, Franza Donnera Helene Kruso, gdje je diplomirao 2000. godine.
Rođen 1985. godine u Rijeci. Prvi je put javno nastupio sa 6 godina i ubrzo je nakon toga s bratom i prijateljima osnovao dječji bend „3+1“ i ostvario nastupe diljem Hrvatske, kao i u show emisijama nacionalnih televizija („Turbo Limach Show“). S 10 godina nastupa u pulskom amfiteatru pred 10.000 gledatelja. Nastavio je nastupati na televizijskim emisijama i show programima („Ples sa zvijezdama“, „Zvijezde pjevaju“), uključujući i onaj na hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije, te je na brojnim festivalima izvodio vlastite skladbe i osvajao nagrade publike i struke za umjetnički dojam i interpretaciju. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja pohađao je glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova gdje je maturirao 2003. godine, a 2009. godine diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Zabilježio je nastupe na pozornicama diljem Hrvatske i regije, kao i na brojnim glazbenim emisijama (“Story Supernova”, “Hrvatski idol”, “Showtime”, “The Voice – Najljepši glas Hrvatske”) te u dvije sezone showa “Supertalent”, a 2010. godine postaje i polufinalist showa. 2011. godine postao je dio ansambla mjuzikla „Footloose“ u režiji Igora Barberića. Završio je Musical Class Intensive u segmentu pjevanja, plesa, glume i izvedbene umjetnosti u školi pjevanja „Husar & Tomčić“, te je dvije sezone bio dijelom edukacije za mjuzikl. Nastupao je i u mjuziklu „Pacijenti“ Igora Barberića, Tončija Huljića i Mire Gavrana, a 2018. godine bio je član ansambla mjuzikla „Alphonsine“ Veseljka Barešića u kazalištu „Komedija“. Uz Juditu Franković igra više uloga u predstavi „ROOM No. 13“ u suradnji „DANCE COMPANY &M“ i Judite Franković.
Rođen je u Kikindi u Vojvodini. S devet se godina počeo baviti baletom i prvi put stao na scenu, kada je otkrio ljubav prema kazalištu i umjetnosti. Nastavio se baviti klasičnim baletom sljedećih 8 godina, a potom je prešao na suvremeni. Nakon godinu dana bavljenja istim otišao je i na prvo natjecanje: na međunarodnom natjecanju u Rumunjskoj osvojio je prvo mjesto u kategoriji suvremenog plesa i titulu prvaka 2015.-2016. godine. U Kikindi je sudjelovao u mnogobrojnim mjuziklima i baletnim koncertima („Moulin Rouge“, „Le magazine de suicide“), te surađivao s udruženjem „Kancelarija za mlade“. 2016. godine preselio se u Zagreb kako bi stekao što više iskustava vezanih uz ples, pjevanje i glumu. Kao polaznik Škole za mjuzikle „Husar & Tomčić“ učestvovao je u produkciji „Cesta“, izvedenoj u kazalištu „Komedija“.
Rođen 28. 9. 1993. u Zagrebu. Pohađao je školu pjevanja „Husar & Tomčić“ gdje je dobio i svoju prvu glavnu mušku ulogu u mjuziklu amaterske produkcije, odigranom u kazalištu „Komedija“. Potom se pridružio ansamblu „Kolbe“ s kojim je u duhovnom rock-mjuziklu „Uskrsli“ u režiji Roberta Boškovića i Marka Cindrića ostvario ulogu Jude. S istim je ansamblom u projektu „Život za život“ igrao glavnu mušku ulogu i gostovao u mnogim gradovima diljem Hrvatske, a između ostalog i u HNK Zagreb, HNK Varaždin i Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku. 2017. godine natjecao se u RTL-ovom glazbenom showu „Zvijezde“ i ušao u top 20 natjecatelja. Iste je godine u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara imao priliku glumiti u Krležinim „Gospodi Glembajevima“, pod redateljskom palicom Zlatka Svibena.
Rođen je 8. 8. 1985. godine u Zagrebu. Ozbiljnije se počeo baviti glazbom 2004. godine kada je na Rock akademiji u Zagrebu upisao satove klavira kod prof. Berislava Arlavija i solfeggio kod prof. Tihomira Petrovića. Kao klavijaturist redovito je nastupao u školskim produkcijama i godišnjim koncertima u zagrebačkom klubu Sax!. 2006. godine upisao je solo pjevanje kod prof. Maje Jakoliš, te počeo nastupati i kao vokal. 2007. i 2008. godine kao klavijaturist sudjelovao je u školskom projektu D.I.S.C.O show u formi mjuzikla pod dirigentskom palicom Igora Tatarevića. Od 2007. do 2015. godine bio je glavni vokal i klavijaturist zagrebačkog reggae cover benda One Dread, s kojim je nastupao u Hrvatskoj i inozemstvu. 2008. godine upisao je satove pjevanja kod prof. Mirele Brnetić u Vokalnom studiju Bacchabundus, te dvije godine kasnije nastupa na „Tribute to Queen“ koncertu u zagrebačkom klubu KSET. 2011. godine u HNK Varaždin igrao je ulogu Cherubina u rock operi „Hocus Pocus“ Igora Tatarevića u suradnji s Ivicom Krajačem. 2013. i 2014. godine pjeva u ansamblu i igra ulogu glasnika u mjuziklu „Antigona“ Trpimira Jerkovića u CKT Trešnjevka. 2017. godine ušao je u top 60 natjecatelja RTL-ovog showa „Zvijezde“, a u „SuperTalentu“ NoveTV nastupio je u polufinalu. Od 2018. godine usavršava vokalnu tehniku kod prof. Kristine Beck Kukavčić te nastupa u akustičnoj varijanti po zagrebačkim barovima, a preko ljeta i na moru.
JACQUES HOUDEK (rođen 14. travnja 1981. u Zagrebu) najbolji je hrvatski vokal mlade generacije,
Darija Auguštan (Zagreb, 1996.) studentica je pete godine solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović – Stanislav. Pjevačko obrazovanje započela je u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu u klasi prof. Nataše Šurine.
Godine 2011. upisuje studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Uroša Lajovica. U lipnju 2016. stekao je zvanje magistra muzike (mag. mus) u klasi prof. Mladena Tarbuka. U bitna dirigentska ostvarenja ubraja suradnje sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkim solistima, HNK u Osijeku, Zagrebačkom filharmonijom (u sklopu diplomskog koncerta), opernim ansamblom HNK u Zagrebu (W. A. Mozart: Figarov pir, prilikom premjernih izvedbi asistent dirigenta a nakon toga i dirigent, u sklopu diplomskog koncerta), Ansamblom Gradskog kazališta Komedija Zagreb, Festivalskim orkestrom Samoborskih glazbenih večeri, Hrvatskim komornim orkestrom, Zagrebačkim orkestrom mladih i dr. Od 2016. godine angažiran je kao profesor dirigiranja i gudačkog orkestra na međunarodnom seminaru Youngmasters u Samoboru. Sudjelovao je u suradnji Muzičke akademije i kazališta Mala scena u kojoj je dirigirao operetu Ivana pl. Zajca Momci na brod. Za taj je projekt akademske godine 2014./2015. primio Rektorovu nagradu. U listopada 2016. bio je zaposlen kao zborovođa u HNK Osijek , te je s tim ansamblom pripremao opere (G. Puccini: Tosca, G. Verdi: Trubadur, V. Bellini: Norma, V. Lisinski: Porin, I. pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinjski), zatim operetu E. Kalamana Die Bajadere, mjuzikl R. Rodgersa Moje pjesme moji snovi, te samostalni zborski koncert s kompozicijama iz ruskog romantizma (Rahmanjinov: Vespers Op. 37, Čajkovski, Sviridov, Shnittke). U prosincu 2018. godine ravnao je novogodišnjim koncertom HNK u Osijeku. Za vrijeme rada u Osijeku paralelno je vršio dužnost naslovnog asistenta na odjelu za glazbenu pedagogiju na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a od siječnja 2018. zaposlen je u Gradskom kazalištu Komedija Zagreb gdje je dirigirao mjuzikle Byron, Jalta, Jalta, Jesus Christ Superstar te komediju Zaljubljeni Shakespeare.
Lucija Jelušić rođena je 09. 11. 1995. godine u Zagrebu. Osnovnu glazbenu školu završila je u Pregradi, nakon čega odlazi u Zagreb upisuje gimnaziju te paralelno pohađa Glazbeno Učilište Elly Bašić – teoretski smjer i Glazbenu školu Pavla Markovca – smjer solo pjevanje u klasi prof. Nataše Šurine.
Kristina Habuš rođena je 26.3. 1978 godine. Učila je solo pjevanje u klasi Lidije Horvat Dunjko na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Trenutno se usavršava kod vokalnog pedagoga Ire Siffa te na vokalnim master classevima kod Liore Mauer i Lucy Arner.
Diplomirala je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi red. prof. Cynhtie Hansell Bakić. 2018. završila je specijalizirani magisterij—smjer opera na Sveučilištu u Bernu u klasi prof. Christiana Hilza. Trenutno se usavršava u vokalnom studiju McCray s profesoricom Prizrenkom McCray. Profesionalni pjevački debi ostvarila je u Mozartovoj operi „Mitridate, re di Ponto“ kao Arbate u Theater Orchester Biel Solothurn u Bielu, Švicarska, dok je svoje prve profesionalne kazališne korake napravila već u dobi od 5 godina u produkciji opere „Madame Butterfly“ u Hrvatskom nacionalnom kazalištu u Zagrebu. Od tada, ostvarila je 13 uloga kao glumica u profesionalnim produkcijama, od čega se posebno ističe glumačko ostvarenje u predstavi „Sunce djever i Neva Nevičica“ za koje je nagrađena mnogim nagradama, uključujući i Nagradu hrvatskog glumišta. Ostvarila je i 3 filmske uloge, niz uloga u sinkroniziranim filmovima te šest opernih uloga. Od 2019. godine umjetnička je ravnateljica kazališta Mala scena gdje je producirala pet produkcija, a autorica je i predstave „Leptirove pjesme“, prve hrvatske interdisciplinarne predstave koja spaja operu i suvremeni ples. U 2022. godini nagrađena je na 8. FEDU Festivalu u Sarajevu za ulogu pripovjedačice u predstavi „Velika tvornica riječi“. Kao pjevačica osvojila je nekoliko nagrada, uključujući i nagradu za najbolji ženski vokal na natjecanju Silk Road & Young Dreams u Pekingu, Kina. Osim toga, tijekom prve godine Covid-19 pandemije, producirala je, vodila i kreirala program Mala scena online koji je uključivao niz online predstava, radionica, predavanja i umjetničkih čitanja priča i bajki za djecu.
Rođen je u Koprivnici 1991. godine. Nakon završene srednje škole u Đurđevcu počeo se aktivnije baviti glazbom i pjevanjem. Od 2012. do 2015. vokalno se usavršavao kod profesora Marijana Huljića. Nastupao je na raznim festivalima, te je 2012. na festivalu Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači nagrađen za najboljeg mladog kantautora. 2013. na Rock Akademiji završio je tonsko snimanje i produkciju kod profesora Mire Murivrana. 2014. u koprodukciji kazališta Komedija i ansambla Kolbe utjelovljuje Poncija Pilata u mjuziklu „Uskrsli“ Danielea Riccija, a 2015. godine pjevao je u mjuziklu „Legenda Ružice grada“. Skladao je, aranžirao i producirao glazbu za predstave „Trešnjalot“ i „Karlo i Djed“. Od 2015. do 2022. frontmen je grupe GEA s kojom je snimio autorski album u izdanju Croatia Recordsa. Od 2018. nastupa u HRT-ovoj glazbenoj emisiji „A strana“. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Pilata u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ (2019.), a iste je godine pokrenuo i glazbeni studio. 2020. godine organizirao je nastupe glazbenika u virtualnoj stvarnosti i prostorno dizajniranom zvuku. Trenutno kao solo izvođač nastupa, snima i objavljuje vlastite autorske radove.
Rođen u Varaždinu. U djetinjstvu se prvenstveno bavio bejzbolom i igrao za varaždinsku „Vindiju“, a 2012. osnovao je svoj prvi bend s kojim je snimio dva singla na engleskom jeziku, te se počeo sve više okretati glazbi i glumi. Krajem 2013. godine ušao je u bend Groove On s kojim je odradio preko 50 nastupa u Hrvatskoj i Sloveniji. Iste godine nastupao je u mjuziklu „Josip i kričave boje njegovih snova“ redatelja Richarda Monteza, a krajem ljeta 2014. godine u mjuziklu „Les Misérables“. 2014. godine izabran je u tim Jacquesa Houdeka u show programu „The Voice – Najljepši glas Hrvatske“, te je s Jacquesom i Oliverom Dragojevićem nastupio u Lisinskom. Krajem 2015. godine postao je član gig/event benda The Groovebox. 2017. godine izdao je svoja prva tri singla, „Samo ti“, „Osjećaš li“ i „Čujem ti glas“, pod diskografskom kućom Universal Music Hrvatska. Ostvario je 12 nastupa u 10 dana Špancirfesta u sklopu dva benda, kao solo izvođač, te kao dio mjuzikla „Chicago“ koji je složen kao glazbeno-plesni performans u kojem je igrao ulogu Billyja Flynna. Krajem 2018. godine igrao je glavnu ulogu u mjuziklu „Glazba srca mog“ koji je premijerno izveden u studenom u varaždinskom HNK. U prosincu iste godine izdao je pjesmu „Božić je“ u suradnji s Laurom Mjedom. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija igrao je Jesusa i Simona u rock-operi „Jesus Christ Superstar“ (2019.). Trenutno radi kao radijski voditelj.
Rođen je 1986. godine. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu i Glazbene škole „Vatroslav Lisinski“ (smjer gitara), 2009. diplomirao je glumu i lutkarstvo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Pojavljivao se u brojnim reklamama, serijama, kratkometražnim i dugometražnim filmovima, te nastupao u brojnim predstavama raznih produkcija. Glumio je glavne muške uloge u dramskim serijama „Ruža vjetrova“ (RTL) i „Zlatni dvori“ (Nova TV), a 2018. bio je kandidat zabavnog showa „Tvoje lice zvuči poznato (Nova TV). Bavio se i sinkronizacijom dječjeg programa HRT-a. U Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija ostvario je ulogu u mjuziklu „Mamma Mia!“.
Rođen 1999. u Zagrebu. Prva glumačka iskustva stekao je pod mentorstvima Petre Radin u Tvornici lutaka i Irene Kolar Vudrag u ZKM-u. U Školi za grafiku, dizajn i medijsku produkciju u Zagrebu završio je smjer Medijski tehničar. Klasično osnovno glazbeno obrazovanje stekao je u Glazbenoj školi Pavla Markovca, smjer klavir, a dvije je godine učio blues, jazz, rock i pop u Groove Music School. Četiri godine pohađao je i nastupao u produkcijama škole pjevanja Husar&Tomčić, dok je s raznim bendovima pjevao i svirao u mnogobrojnim zagrebačkim klubovima. Sa svojom obitelji nastupao je u raznim televizijskim emisijama, kao i na dva koncerta „Božić u Ciboni“, te na koncertu povodom 50. obljetnice albuma „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“ grupe the Beatles u koncertnoj dvorani Lisinski. Završio je preddiplomski studij glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje je sa svojom klasom sudjelovao na raznim projektima, među kojima su i dva vodvilja Georgesa Feydeaua (glavna uloga u vodvilju „Hortenzija je rekla ‘Baš mi se fućka’“). Ulogom LeFoua u Ljepotici i zvijeri (2022.) započela je njegova suradnja s Kazalištem Komedija.
Andy Jelčić prevoditelj je u trokutu hrvatski-engleski-njemački jezik, pisac, književni komentator i publicist. Preveo je brojna klasična i suvremena književna djela – prozu, poeziju i dramu (Shakespeare, Musil, Doderer, Sebald, Canetti, Perutz, Burnside, Habermas, Fitzgerald, Murakami
Krešimir Dolenčić hrvatski je kazališni redatelj. Rođen 1962., odrastao i školovan u Zagrebu. Predstave počinje raditi na prvoj godini Akademije za kazalište, film i televiziju. Kako tada, tako i danas. Režirao je na svim otvorenim i zatvorenim pozornicama Hrvatske, festivalima, kazalištima, otocima, stadionima, na zemlji u vodi i u zraku. Režirao je dramske i operne predstave u Velikoj Britaniji, Sloveniji, Njemačkoj, SAD-u, Omanu i Kini. Neke od njih na repertoarima su nacionalnih kuća već nekoliko desetljeća. Autor je i redatelj preko stotinu i pedeset scenarija velikih svečanosti, koncerata, televizijskih i sportskih priredbi, manifestacija u zemlji i inozemstvu.
Ana Tonković Dolenčić rođena je u Zagrebu 1974. godine. U Zagrebu je završila Klasičnu gimnaziju i diplomirala na Akademiji dramske umjetnosti, smjer dramaturgija. Kao dramaturginja, autorica ili koautorica radila je u većini hrvatskih kazališta i kazališnih festivala, a neke od tih predstava dobitnice su značajnih nagrada struke i publike. Od 60-ak kazališnih predstava na kojima je radila, među kojima su mnogi klasici svjetske i domaće dramske književnosti, 18 je izvedenih originalnih dramskih tekstova i 20 dramatizacija. Na Hrvatskoj televiziji surađivala je kao scenaristica i novinar urednik Hrvatskoga radija. Od 2000. do 2012. bila je članica Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika, od 2012. do 2016. bila je zaposlena kao dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a trenutno kao dramaturg radi u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Autorica je zbirke adaptacija i dramatizacija Prepričavanja objavljene 2008. godine u nakladi VBZ.
Rođena je 1992. u Zagrebu. 2007. godine upisala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te stekla zvanje tekstilnog i modnog dizajnera. Godine 2011. upisuje preddiplomski studij na Tekstilnotehnološkom fakultetu u Zagrebu, smjer tekstilni i modni dizajn. Godine 2017. nakon položenog završnog rada pod mentorstvom renomirane slikarice Pauline Jazvić stječe zvanje inženjera tekstilnog i modnog dizajna te upisuje diplomski studij na istom fakultetu, smjer kostimografija. Tijekom diplomskog studija kostimografije bila je student renomiranih kostimografkinja Barbare Bourek i Ivane Bakal pod čijim je mentorstvom sudjelovala u tri projekta ovjenčanim Rektorovim nagradama. 2019. godine u studentskoj suradnji s Akademijom dramskih umjetnosti u Zagrebu upoznaje Krešimira Dolenčinća, koji zapaža njezin rad, te već iduće godine započinje njihova česta profesionalna suradnja. Kao profesionalni kostimograf debitirala je u njegovim predstavama Majstori (Ana Tonković Dolenčić) u Kazalištu Moruzgva i Cigle Svete Elizabete (Vid Balog) u HNK-u u Varaždinu. Iste godine surađuje s Ivanom Leom Lemom i Ecijom Ojdanić na nagrađivanoj monodrami Vla Vla Vlajland Cabaret. 2021. godine ponovno surađuje s Dolenčićem na predstavi Matijaš Grabancijaš Dijak koja je iste godine dobila tri Nagrade hrvatskog glumišta. Kao vanjski suradnik kostimograf sudjelovala je na osam projekata Akademije dramske umjetnosti, u glumačkoj klasi Krešimira Dolenčića. U svojoj karijeri aktivno se bavi ilustracijom, a njene je radove objavila agencija Capsules Book u izdanju svog omnibusa za 2019. godinu.
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao samostalna umjetnica na
Ivan Josip Skender (Varaždin, 1981.), skladatelj i dirigent, svestrani je glazbenik vrlo širokog spektra djelovanja. Upisuje studij kompozicije 1997. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Željka Brkanovića kao najmlađi student kompozicije u povijesti Akademije, a 1999. i paralelni studij dirigiranja u klasi prof. Vjekoslava Šuteja te se kasnije usavršava na postdiplomskom studiju u Beču kod Uroša Lajovica te brojnim seminarima i radionicama iz kompozicije (Michael Jarell, Joszef Soproni) i dirigiranja (Klaus Arp, Bertrand de Billy, Zubin Mehta i dr). U njegovu širokom i svestranom opusu nalazi se glazba za soliste, komorne ansamble, orkestre, zborove, glazba za kazališne predstave, mjuzikl, opera Šuma Striborova (sa svojih 27 izvedbi nadaleko najizvođenija bienalska opera). Kao dirigent surađivao je s brojnim hrvatskim i stranim ansamblima, a od 2012. stalni je dirigent ansambla Cantus. Od 2005. do 2019. bio je zaposlen u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu kao zborovođa i dirigent. Bio je i vršitelj dužnosti direktora Opere HNK-a u sezoni 2013./2014. Od 2009. je na Muzičkoj
Rođen je 1963. godine u Rijeci. Diplomirao je dizajn svjetla, video i kazališne projekcije na MAPA-i (Moving Academy for Performing Arts Amsterdam) u klasi Idea Van Heiningena. Za istu akademiju predavao je na radionicama u Bukureštu, Berlinu, Bratislavi i Pragu. Oblikovao je svjetlo za preko 300 predstava u Hrvatskoj i inozemstvu. U mnogim predstavama potpisuje i scenografiju. S Krešimirom Dolenčićem postavlja u Pekingu najveću svjetsku produkciju Verdijeve Aide, osvijetlivši je s više od 3200 rasvjetnih tijela. U Omanu radi oblikovanje svjetla za otvaranje i zatvaranje drugih Azijskih igara na pijesku. U mnoga naša kazališta svojim je predstavama uveo automatsku rasvjetu, koja je sada u stalnom postavu rasvjetnog parka. U HNK-u u Zagrebu i Rijeci te SNP-u Novi Sad projektirao je novi način vješanja lateralne rasvjete, da se postigne bolja kvaliteta bočnog svjetla te lakša komunikacija glumaca sa scenom. Svira gitaru u reafirmiranoj riječkoj kultnoj grupi Paraf. Član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske. Dobitnik je brojnih strukovnih nagrada, između ostalog Nagrade hrvatskog glumišta, Marulićevih Dana, Festivala malih scena, PIF-a, SLUK-a, Assitej-a… Od 1996. djeluje kao slobodni umjetnik, a od 2009. predaje na Akademiji
Rođen u Osijeku 1976. Prve plesne korake započeo u KUD-u Srđan
Josipa Bilić (Zagreb, 1997.) ostvarila je svoj profesionalni operni debi kao stipendistica Opere HNK u Zagrebu gdje je od 2019. godine nastupila u ulozi Papagene, Mozartove Čarobne frule, u ulozi Amora, Gluckovog Orfeja i Euridike, u ulozi Ines, Verdijevog Trubadura, u ulozi Glas s neba, Verdijevog Don Carla, te kao Čobanče u Gotovčevoj operi Ero s onoga svijeta.
Filip Sertić rođen je 1991. u Zagrebu. Završio je Fakultet političkih znanosti i potom glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon studija radio je u Kazalištu Kerempuh (Šest likova traži autora u režiji Olivera Frljića i Samoubojica u režiji Vite Taufera). Istovremeno radi na filmu i televiziji. Prva televizijska uloga bila mu je ona Darka Rundeka u seriji Crno Bijeli Svijet. Ostvario je i uloge u serijama Blago Nama i Nemoj nikome reći te filmovima Posljednji Srbin u Hrvatskoj i Za ona dobra stara vremena.