J. Orton: PERIPETIJE SA PSIHIJATRIJE

J. Orton: PERIPETIJE SA PSIHIJATRIJE

Kadaa

Utorak, 22.10.2024.  #_LOCATIONICALURL  
19:30 - 21:30

Kategorija

Autor: Joe Orton Naziv originala: What the Butler Saw Režija, prijevod i adaptacija teksta: Ivan Leo Lemo Scenografkinja: Vesna Režić Kostimografkinja: Ivana Bilandžija Billy Scenski pokret: Leo Mujić Oblikovatelj svjetla: Elvis Butković Autor glazbe: Matej Meštrović Asistent režisera i kostimografkinje: Slaven Krejačić Fotografkinja: Ines Novković Dizajn plakata: Studio Čendak d.o.o. Uloge: Doktor Želimir Prtenjača, psihijatar, vlasnik privatne Psihijatrijske klinike "Prtenjača": Goran Malus Gospođa Eliza Prtenjača, supruga dr. Prtenjače: Mila Elegović Žaklina Barić, aspirantica za posao tajnice dr. Prtenjače: Ivona Kundert Doktor Vladimir Raos, psihijatar zaposlen u Kontrolnoj komisiji pri Vladi: Adam Končić Pero Kašun zvani Percussion, lift-boy u hotelu Palace, zapravo DJ: Roko Sikavica Narednik Petar Krešimir Hrs, policajac i poštenjačina: Filip Juričić Pacijenti: Marija Fotez, bivša tajnica dr. Prtenjače: Larisa Marak Danko Durbešić, novinar i ekološki aktivist Božidar Peričić Eva Kekez, konceptualna umjetnica: Ružica Maurus Mister Max, fetish porno glumac i povremeno MILF, GILF escort: Matija Škvorc Gašpar Lasić, genijalac u područjima fizike, matematike i astronomije: Adnan Prohić Zorica Pribičević Cvirn, politologinja i svrgnuta Predsjednica: Ana Hruškovec Inspicijent: Boris Štefančić Šaptačica na probama: Dijana Dajčić (u.z.) Svečana premijera: 17. listopada 2024. What the Butler saw je jako poznat i svuda igran komad, više puta dokazan kao hit komedija, prava sex farsa s preoblačenjem, u kojoj prevladavaju duhoviti dijalozi i situacije. Parovi dolaze kod psihijatra po savjete kako prikriti razne nevjere i izvanbračne izlete. Radnja se odvija u liječničkoj ordinaciji, likovi se izdaju za ono što nisu, postoji ucjena s erotskim fotografijama, zapetljana ali zanimljiva dramaturgija koja se vrti oko psihijatra koji je glavni lik, a zahtjeva vještog komičara srednjih godina. Uz to, tu su još zahvalne uloge za tri glumca i dvije glumice. Ivan Leo Lemo (Split 1976) hrvatski je iznimno uspješni redatelj i pisac, samostalni umjetnik koji živi u Zagrebu. Režira autorske projekte, komedije i drame domaćih i stranih pisaca, kao i mjuzikle, opere i operete. S kazalištem Komedija ostvario je vrlo uspješnu suradnju na kabaretskom projektu Cabaret Zagrepčanke i statičar koji je napisao i režirao.   O autoru Joe Orton (1933–1967) bio je britanski dramatičar poznat po svojim provokativnim, satiričnim komedijama koje su često istraživale teme seksualnosti, društvenog licemjerja i moralnih normi. Rođen kao John Kingsley Orton u Leicesteru, Joe je tijekom 1960-ih postao jedno od najvažnijih imena britanske kazališne scene. Njegov uspjeh i dramski stil karakterizirali su se crnim humorom i apsurdnim situacijama, a njegovo stvaralaštvo je često podrazumijevalo ismijavanje institucija poput obitelji, crkve i države. Orton je u svojim djelima preispitivao konvencionalne moralne vrijednosti, a likovi su često bili vođeni sebičnim interesima, prikazujući ljudsku prirodu u njenim najapsurdnijim oblicima. Orton je počeo studirati glumu na RADA-i (Kraljevska akademija dramske umjetnosti), gdje je upoznao svog životnog partnera Kennetha Halliwella, koji je bio ključan za njegov umjetnički razvoj. Kao glumci nisu bili uspješni, ali su strastveno radili zajedno na mnogim umjetničkim projektima. Zajedno su se bavili pisanjem i stvaranjem, pisali su isprva prozu koja nije polučila uspjeh, radili u kazalištima razne sporedne poslove, živjeli na rubu egzistencije. Zanimljivo je da su Orton i Halliwell završili čak i u zatvoru zbog svojih bizarnih umjetničkih intervencija. Osuđeni su zbog vandaliziranja knjiga ukradenih iz lokalne knjižnice. Nakon što bi posudili (otuđili) neke knjige vraćali bi ih u knjižnicu s izmijenjenim naslovnim stranicama, pa su tako uobičajene naslovnice zamijenili njihovi maštoviti, radikalni kolaži prepuni ekscentričnog i erotičnog naboja. Osuđeni na po šest mjeseci zatvora i novčanu kaznu, obojica su osjetila nepotrebnu okrutnost i represiju sistema, te su bili sigurni da velikim dijelom dolazi i zbog lažno moralne osude njihove ljubavne veze. Mitovi koji će se kasnije provlačiti kroz Ortonovo književno stvaranje svakako imaju korijen i tom traumatičnom iskustvu. Prava slava za Ortona došla je tek sredinom šezdesetih godina. Njegova prva značajna drama, "Entertaining Mr. Sloane" (1964), postigla je veliki uspjeh zahvaljujući svojoj mračnoj komici i satiričnom prikazu malograđanskog morala. Uspjeh je nastavio s dramom "Loot" (1965), koja se bavi pohlepom i licemjerjem vezanim uz smrt i nasljedstvo. Ortonova karijera bila je kratka, ali plodna. Njegov osebujni stil i otvoreno bavljenje tabuima kao što su seksualnost i nasilje šokirali su tadašnju publiku, ali su mu istovremeno osigurali kultni status Nakon mnogih izazova, trnovitih početaka i usprkos velikom nerazumijevanju okoline, Orton je u ranim tridesetim godinama svog života napokon postao poznat, cijenjen i za svoj rad plaćeni autor. No, na vrhuncu karijere, 1967. godine njegov je život naglo i nasilno završio. Ubio ga je, u njihovom stanu, brojnim udarcima čekićem u glavu,  njegov prvi čovjek, njegov životni partner Kenneth Halliwell. Nakon što je svog obožavanog partnera ubio, Kenneth je popio smrtonosnu dozu lijekova za spavanje. Obojica su pronađeni mrtvi u njihovom skromnom stanu u ulici Noel u četvrti Islington u Londonu. Ortonov život i smrt postali su dijelom mitologije britanske kulturne scene. Što je sobar vidio (1970) Njegova posljednja cjelovita drama, "What the Butler Saw" ("Što je sobar vidio"), premijerno je izvedena posthumno 1970. godine i smatra se jednom od njegovih najvažnijih i najradikalnijih komada. Ova farsa se bavi temama seksualne opsesije, identiteta i društvene represije, a sve kroz prizmu apsurda i kaotičnih situacija. Radnja se odvija u psihijatrijskoj klinici koju vodi Dr. Prentice (u našoj predstavi dr. Prtenjača), koji pokušava zavesti svoju novu tajnicu, dok istovremeno pokušava prikriti svoje postupke pred suprugom i drugim autoritetima, uključujući inspektora iz Ministarstva. Kako se zaplet razvija, likovi postaju uhvaćeni u niz laži i nesporazuma, a situacije postaju sve apsurdnije i kaotičnije. Orton ovdje koristi elemente tradicionalne britanske farse, ali ih preokreće u radikalni napad na društvene norme. "Što je sobar vidio" napada viktorijansku moralnost i licemjerno ponašanje, osobito u pitanjima seksualnosti i autoriteta. Orton ismijava rigidne društvene strukture, prikazujući likove koji su vođeni vlastitim perverzijama i neukrotivim seksualnim nagonima. Komad se poigrava s konceptima moći, identiteta i ludila, a posebnu pažnju posvećuje apsurdnosti autoriteta. Njegov je humor subverzivan i radikalan, a scena se razvija u vrtlogu zabluda i komičnih obrata. Iako se  «Što je sobar vidio» smatra jednim od njegovih najvažnijih komada,  i to je djelo u početku naišlo  na nerazumijevanje zbog svoje otvorene seksualne tematike i šokantnog humora. No s vremenom je ovaj komad postao klasik moderne britanske drame, hvaljen i  relevantan zbog svoje kritike društvenih normi i licemjerja. Njegov stil, koji kombinira elemente farse, satire i apsurda, utjecao je na mnoge druge dramske pisce. Joe Orton ostavio je trajan trag u svijetu kazališta, unatoč tome što je njegova karijera bila tragično prekinuta u ranoj dobi. Njegova djela, posebno "What the Butler Saw", nastavljaju se izvoditi širom svijeta i služe kao inspiracija budućim generacijama dramatičara koji traže načine za subverziju društvenih normi kroz crni humor i satiru. Ortonova oštra kritika licemjerja i društvenih konvencija ostaje relevantna i danas. (Nina Kleflin)